Neuropedijatrica o novim genskim terapijama i porastu autizma kod djece: ‘Dijagnostika jest bolja, ali više je faktora‘

Iako se u javnosti najčešće govori o manjku pedijatara u primarnoj zaštiti, znatno se rjeđe spominje da se sličan problem javlja i u užim pedijatrijskim subspecijalnostima, uključujući neuropedijatriju. Pedijatrijska neurologija danas je globalno prepoznata kao deficitarna struka, s nedovoljnim brojem stručnjaka u odnosu na potrebe dječje populacije i porast različitih neurorazvojnih poremećaja. U Hrvatskoj ne postoje redovito objavljeni, transparentni podaci o broju neuropedijatara, no iz svakodnevne kliničke prakse jasno je da je riječ o malobrojnoj i izrazito opterećenoj skupini liječnika, koncentriranoj uglavnom u većim, tercijarnim centrima.

– Hrvatsko pedijatrijsko društvo već dulje vrijeme upozorava na ozbiljan nedostatak pedijatara u Hrvatskoj, osobito u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. U pojedinim županijama nedostaje više od 40 posto primarnih pedijatara, a posljedice takvog stanja sve su vidljivije. Djeca ostaju bez svojeg stalnog liječnika, gubi se kontinuitet skrbi, pregledi se svode na kratke susrete s čestim zamjenama, a pedijatri su nerijetko fizički udaljeni od mjesta gdje djeca žive. U takvom sustavu sve rjeđe se provode mjere promicanja zdravlja i prevencije bolesti, a raste rizik od kasnog postavljanja dijagnoze i odgođenog liječenja. Teret se pritom sve više prebacuje na bolničke hitne službe, koje preuzimaju ulogu primarne skrbi, iako nisu ni organizirane ni namijenjene za to – kaže izv. prof. dr. sc. Radenka Kuzmanić Šamija s Fakulteta zdravstvenih studija Sveučilišta u Rijeci, te liječnica u poliklinici "Peditarics Plus".

Potreba za neuropedijatrima danas je veća nego ikada prije, i to zbog dva paralelna razloga. Prvi je promjena morbiditetne slike djece, a drugi izniman napredak medicine, koji je u posljednjem desetljeću temeljito promijenio tijek brojnih teških neuroloških bolesti. U pedijatrijskoj neurologiji vrijeme je presudan čimbenik. Propušteni mjeseci, a ponekad i tjedni, mogu rezultirati trajnim oštećenjem moždanih funkcija zbog narušavanja razvoja i organizacije neuralnih mreža u kritičnim razdobljima, što kasnije terapijske intervencije ne mogu u potpunosti kompenzirati.