Generacije svoje djetinjstvo pamte po žlicama punima hrane koju su im bake ili roditelji doslovce "gurali" u usta. Odbijanje se gledalo kao izbirljivost, a ekonomske prilike većinom nisu ostavljale dovoljno prostora za bogatiji jelovnik, a kamoli nekoliko različitih ručkova - svi su jeli jedno, a ako ne voliš - i tad ćeš jesti, ili pak ostati gladan "do sutra".
Ako vaše dijete uporno odbija jesti, jede vrlo ograničen broj namirnica ili pokazuje snažan strah i nelagodu oko hrane, moguće je da se ne radi samo o „izbirljivosti“. Jedno od mogućih objašnjenja može biti ARFID, poremećaj prehrane koji se sve češće prepoznaje kod djece, ali i adolescenata.
ARFID je kratica za avoidant/restrictive food intake disorder, što u prijevodu znači izbjegavajući ili restriktivni poremećaj unosa hrane. Za razliku od poznatijih poremećaja prehrane, ARFID nema veze s brigom o tjelesnoj težini ili izgledu. Dijete ne odbija hranu zato što želi smršavjeti, nego zato što mu je hrana izvor snažnog stresa, straha ili osjetilne neugode.
Često prelazi i u odraslu dob
Iako postoje ograničena istraživanja o učestalosti ARFID-a, studije su pokazale da između 0,5 % i 5 % djece i odraslih u općoj populaciji ima ovaj poremećaj. Iako se ARFID najčešće razvija tijekom dojenačke dobi ili ranog djetinjstva, može potrajati u odrasloj dobi ili se razviti u bilo kojoj životnoj dobi, prenosi NEDA.
Iako mnoga djeca prolaze kroz faze izbirljivog ili selektivnog jedenja, osoba s ARFID-om ima prehranu toliko ograničenu da ona dovodi do medicinskih, nutritivnih i/ili psihosocijalnih problema. To može uključivati gubitak tjelesne težine ili zaostajanje u rastu, značajne nutritivne nedostatke koji ovise o vrsti prehrane, kao i poteškoće u odnosima ili sudjelovanju u školi ili na poslu zbog problema povezanih s jedenjem.
Djeca s ARFID-om često jedu vrlo mali broj „sigurnih“ namirnica. Neka izbjegavaju hranu zbog njezine teksture, mirisa, boje ili temperature, dok druga imaju snažan strah od gušenja, povraćanja ili boli u trbuhu nakon jela. Kod neke djece prisutan je i opći manjak interesa za hranu, kao da im ona jednostavno nije važna ili im ne izaziva glad na način na koji bi se očekivalo.
Ono što razlikuje ARFID od uobičajene izbirljivosti jest intenzitet i trajanje problema. Djeca s ovim poremećajem često ne mogu „prerasti“ svoje prehrambene obrasce, a pritisak, nagovaranje ili kazne obično samo pogoršavaju situaciju. Posljedice se mogu vidjeti u slabijem rastu, gubitku težine, nedostatku nutrijenata ili značajnom stresu za cijelu obitelj.
Važno je prepoznati na vrijeme
Koji su znakovi i simptomi ARFID-a?
ARFID se može očitovati kroz različite ponašajne i psihološke znakove. Iako gubitak tjelesne težine nije uvijek prisutan, dramatičan gubitak težine ili zaostajanje u rastu mogu biti znak restriktivnog jedenja. Djeca ili odrasli s ARFID-om ponekad se odijevaju u slojevima kako bi sakrili gubitak težine ili ostali topli. Često prijavljuju zatvor, bolove u trbuhu, osjetljivost na hladnoću, umor ili, paradoksalno, pretjeranu energiju.
Mogu iskazivati stalne, nejasne gastrointestinalne tegobe poput „želudac mi je loš“ ili osjećaja sitosti oko obroka, a uzrok nije poznat. Pojavljuje se dramatično ograničavanje vrsta ili količine hrane koju jedu, često jedu samo određene teksture hrane, a mogu osjećati snažan strah od gušenja ili povraćanja, piše NEDA.
Neke osobe imaju slab apetit ili gotovo nikakav interes za hranu, a njihov popis preferiranih namirnica vrlo je ograničen i s vremenom postaje još uži. Važno je napomenuti da kod ARFID-a restriktivno jedenje nije potaknuto poremećajem slike tijela ili strahom od debljanja.
Osim toga, ARFID može imati i fizičke znakove, koji se razlikuju od osobe do osobe i ovise o obrascu prehrane. Neki, ali ne svi, mogu iskusiti tjelesne posljedice slične onima kod anoreksije nervoze, uključujući grčeve u trbuhu, druge nespecifične gastrointestinalne probleme poput zatvora ili žgaravice, nepravilnosti menstruacije kod žena nakon puberteta...
Česte su i poteškoće s koncentracijom, abnormalne laboratorijske nalaze poput anemije, niske razine hormona ili kalija, sporog rada srca, vrtoglavicu, nesvjesticu, stalni osjećaj hladnoće, probleme sa snom, suhu kožu, lomljive nokte, tanku dlačicu po tijelu (lanugo), prorijeđenu kosu na glavi, slabost mišića, hladne ili mrljaste ruke i noge, otečenost nogu, loše zarastanje rana te smanjenu funkciju imunološkog sustava.
Izbjegavajte kažnjavanje djeteta
Ako sumnjate da vaše dijete ima ARFID, važno je postupati pažljivo, strpljivo i bez pritiska, jer forsiranje hrane često samo pogoršava situaciju. Evo kako se preporučuje pristupiti:
Prvo, važno je razgovarati s pedijatrom. On može procijeniti rast i razvoj djeteta, provjeriti nutritivne nedostatke i, po potrebi, uputiti vas stručnjacima poput nutricionista, psihologa ili logopeda koji imaju iskustva s poremećajima hranjenja. Stručna procjena je ključna jer ARFID može dovesti do ozbiljnih zdravstvenih posljedica ako se ne prepozna na vrijeme.
Kod kuće, najbolje je stvoriti sigurnu i mirnu atmosferu oko hrane. Pritisak, nagovaranje ili kazne rijetko pomažu, a često povećavaju strah ili anksioznost kod djeteta. Umjesto toga, nudite hranu bez prisile, u malim količinama, i pokušajte uključiti dijete u pripremu obroka kako bi se postupno upoznalo s različitim namirnicama. Pohvaljujte male korake i pokušaje, čak i ako dijete samo dotakne ili mirisne novu hranu.
Vrlo je korisno voditi dnevnik prehrane i reakcija djeteta. Zabilježite što jede, koliko jede i kako reagira, uključujući fizičke ili emocionalne reakcije. To može pomoći stručnjacima da bolje razumiju obrazac prehrane i razviju plan liječenja.
Ako je prehrana djeteta izrazito ograničena i postoji rizik od nutritivnih nedostataka, stručnjaci mogu preporučiti oralne dodatke prehrani ili enteralnu prehranu dok se radi na širenju prehrambenog repertoara.
Najvažnije je izbjegavati stigmatizaciju i krivnju. ARFID nije znak tvrdoglavosti ili lošeg odgoja; dijete često doživljava stvarni strah ili nelagodu oko hrane. Strpljenje, razumijevanje i podrška ključni su za dugoročni uspjeh i sigurnost djeteta.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....