Broj slučajeva miopije, odnosno kratkovidnosti, ubrzano raste diljem svijeta, a nova studija sugerira da bi jedan od ključnih uzroka mogao biti – sve više vremena provedenog u zatvorenim prostorima.
Iako znanstvenici još uvijek ne znaju točno što stoji iza globalnog porasta kratkovidnosti, istraživanje koje su proveli stručnjaci s Državnog sveučilišta New York (SUNY) College of Optometry pokazuje da problem nije samo u vremenu provedenom pred ekranima, piše Science Alert.
Tim sa SUNY-ja proveo je laboratorijsko istraživanje na 34 ispitanika – 21 s kratkovidnošću i 13 s normalnim vidom. Sudionici su morali fokusirati pogled na kvadratne ciljeve različite svjetline i kontrasta, jednim po jednim okom.
Rezultati su pokazali da bi aktivnosti koje zahtijevaju dugotrajno gledanje na blizinu – takozvani "rad na blizinu" – mogle pridonositi razvoju kratkovidnosti. Razlog je način na koji se zjenica sužava kako bi ograničila količinu svjetla koja ulazi u oko.
"Kratkovidnost je dosegnula gotovo epidemijske razine u svijetu, a još uvijek ne razumijemo u potpunosti zašto", kaže vizualni neuroznanstvenik Jose-Manuel Alonso. "Naši rezultati sugeriraju da bi zajednički čimbenik mogao biti količina svjetla koja dolazi do mrežnice tijekom dugotrajnog rada na blizinu – osobito u zatvorenim prostorima."
Istraživači su analizirali tri ponašanja oka povezana s gledanjem u blizinu: fokusiranje (akomodaciju), okretanje očiju prema unutra te sužavanje zjenice. Posebno su uzeli u obzir aktivaciju takozvanih ON i OFF putova u mrežnici, odgovornih za obradu svjetla i tame.
Slabija aktivacija ON puta nekada je bila povezana s kratkovidnošću, no mehanizam nije bio jasan. U ovom istraživanju pokazalo se da je kontrast važniji od same svjetline kad je riječ o okretanju očiju prema unutra i sužavanju zjenice.
Kod kratkovidnih ispitanika uočeno je da su im oči već u početku više usmjerene prema unutra te da im se zjenice jače sužavaju u usporedbi s osobama normalnog vida. Ta kombinacija, smatraju autori, može dodatno oslabiti ON put u mrežnici.
Na temelju tih opažanja iznesena je nova hipoteza: kod kratkovidnosti se daje prednost izoštravanju slike u odnosu na količinu svjetla, što stvara svojevrsnu "povratnu petlju" koja s vremenom pogoršava stanje.
Problem je izraženiji u zatvorenim prostorima, gdje je razina svjetla znatno niža.
"Na jakom dnevnom svjetlu zjenica se sužava kako bi zaštitila oko, ali i dalje propušta dovoljno svjetla do mrežnice", objašnjava doktorandica optometrije Urusha Maharjan. "Kada ljudi u zatvorenom fokusiraju pogled na bliske objekte, poput mobitela, tableta ili knjiga, zjenica se također sužava – ne zbog svjetline, nego radi izoštravanja slike. U slabijem osvjetljenju ta kombinacija može značajno smanjiti osvijetljenost mrežnice."
Kratkovidnost je složeno stanje na koje utječe više čimbenika, uključujući i snažnu genetsku komponentu. Nastaje kada je očna jabučica duža od uobičajene pa se slika ne fokusira pravilno na mrežnicu – tkivo osjetljivo na svjetlo na stražnjem dijelu oka.
Prema autorima, nije samo zamućen vid ono što potiče ili pogoršava kratkovidnost, nego i smanjena količina svjetla koja dopire do mrežnice.
To bi moglo objasniti i zašto prejak dioptrijski ispravak može biti problematičan – istraživači pretpostavljaju da takve leće smanjuju količinu svjetla, a ne samo utječu na fokus.
"Naši rezultati podupiru hipotezu da se kratkovidnost razvija kod djece s nedovoljnom stimulacijom mrežnice", navode autori.
Ipak, studija ima ograničenja. Provedena je na malom uzorku ispitanika, bez dugoročnog praćenja vida te bez izravne usporedbe uvjeta na otvorenom i u zatvorenom prostoru. Zaključci su djelomično temeljeni na postojećim istraživanjima i fiziološkim pokazateljima.
Unatoč tome, rezultati otvaraju novi smjer razmišljanja o prevenciji i liječenju kratkovidnosti. Procjenjuje se da bi do 2050. gotovo 40 posto mladih moglo biti kratkovidno.
Iako se porast često pripisuje djeci koja provode sve više vremena pred ekranima, moguće je da je važan čimbenik i općenita sklonost boravku u zatvorenim prostorima te dugotrajno fokusiranje na bliske objekte.
"Ovo nije konačan odgovor", poručuje Alonso. "Riječ je o hipotezi utemeljenoj na mjerljivoj fiziologiji koja povezuje niz postojećih dokaza. Potrebna su daljnja istraživanja, ali dobivamo novi način razmišljanja o prevenciji i terapiji."
Istraživanje je objavljeno u časopisu Cell Reports.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....