Opasna istina o kobasicama, dvaput ćete razmislite prije kupnje. Liječnik otkrio sve tajne sastojke, čak i ovo stavljaju

Domaće kobasice, roštiljske, kulen, čajna pa i industrijski proizvedene hrenovke već desetljećima su dio svakodnevice u hrvatskim kućanstvima. Jedemo ih na obiteljskim ručkovima, u sendvičima na brzinu, na roštiljima i druženjima, često vođeni jednostavnim kriterijem, ukusno je, praktično i brzo gotovo.

No, posljednjih godina sve se češće postavlja pitanje koliko takve namirnice zapravo utječu na zdravlje.

Znanost sve glasnije upozorava da prerađeno meso nije bezazleno. Jedno od najcitiranijih istraživanja posljednjih godina dolazi sa Sveučilišta u Michiganu, gdje su istraživači pokušali kvantificirati utjecaj pojedinih namirnica na ljudski životni vijek.

Skraćuju život za 27 sekundi

Prema njihovim izračunima, svaki gram kobasice skraćuje život za oko 27 sekundi. Iako je riječ o modelu koji pojednostavljuje kompleksne procese u organizmu, poruka je jasna: prerađeno meso nosi određeni rizik.

Posebno se ističu hrenovke, jedna od najraširenijih mesnih prerađevina na svijetu. Privlačne su zbog jednostavne pripreme i okusa koji mnogi povezuju s djetinjstvom, ali nutricionisti upozoravaju da iza te jednostavnosti stoji prilično složen sastav. U njima se često nalaze aditivi, pojačivači okusa, stabilizatori, bojila i mesni nusproizvodi koji se ne koriste u klasičnoj kućnoj pripremi.

/Shutterstock

U jednoj televizijskoj emisiji o prehrani, gastroenterolog dr. Vojislav Perišić pokušao je razjasniti razliku između domaćih i industrijskih proizvoda.

Na pitanje jesu li domaće kobasice bolji izbor, odgovorio je bez oklijevanja. Ispričao je kako je jednom pitao mesara od čega radi svoje kobasice, a ovaj mu je rekao: „Mljeveno svinjsko meso, malo masti, mlijeko u prahu, sol i ništa više. Malo prokuham, malo dimim i to je sve.“ Takva kobasica, kaže dr. Perišić, ima miris, okus i sastav koji se može razumjeti i izgovoriti.

Industrijske, tvrdi, stoje na suprotnoj strani spektra.

„Razlika je ogromna. Zanatske mirišu, a ove druge, što bi moja pokojna baka Darinka rekla, vonjaju“, rekao je. Upozorio je da se industrijski proizvodi često oslanjaju na aditive kako bi dobili boju, teksturu i okus koji kupci očekuju. U tom je kontekstu spomenuo i hrenovke, tvrdeći da se u njih dodaju razne tvari, pa čak i sastojci koji se koriste u kozmetici.

Pigmenti slični ružu za usne

Voditeljicu je posebno iznenadila njegova tvrdnja da se u nekim slučajevima koriste pigmenti slični onima u ruževima za usne kako bi se postigla ujednačena boja. „To malo što ste unijeli je ništa, ne brinite“, rekao joj je kad je u šali pitala što je upravo pojela.

Dr. Perišić naglašava da problem nije u povremenoj konzumaciji, nego u učestalosti i količini. Domaće kobasice, pripremljene od poznatih sastojaka, organizam može probaviti bez većih poteškoća, dok industrijske, kaže, opterećuju jetru i probavni sustav. Ključ je, kao i u većini prehrambenih navika, u umjerenosti i kvaliteti.

Znanstvena literatura podupire dio njegovih tvrdnji.

Svjetska zdravstvena organizacija još je 2015. klasificirala prerađeno meso kao kancerogenog agensa skupine 1, što znači da postoje uvjerljivi dokazi da povećava rizik od određenih vrsta raka, osobito raka debelog crijeva. To ne znači da će svaka hrenovka izazvati bolest, nego da dugoročna i česta konzumacija povećava rizik, osobito u kombinaciji s drugim nezdravim navikama.

U konačnici, rasprava o kobasicama i hrenovkama nije rasprava o tome treba li ih potpuno izbaciti iz prehrane, nego o tome koliko često ih jedemo i kakvu kvalitetu biramo. Domaće, jednostavne i bez aditiva mogu biti povremeni užitak. Industrijske, osobito one najjeftinije, bolje je ostaviti za rijetke prilike. Kako kaže dr. Perišić, „kada jedete domaće, sve se probavlja kako treba, i to je bitna razlika“.