Ova skromna namirnica ključ je dugovječnosti i zdravlja, a mnogi je izbjegavaju! Uz nju zaboravite na brojanje kalorija

Što zapravo jedu ljudi koji bez napora dožive 100 godina? Dok se svijet iz godine u godinu zaljubljuje u nove prehrambene trendove, supernamirnice i instant-rješenja, istraživanja upućuju na nešto sasvim suprotno, dugovječnost se često rađa iz jednostavnosti. Upravo time bavi se američki istraživač Dan Buettner, čovjek koji je više od dva desetljeća posvetio proučavanju prehrambenih navika najdugovječnijih zajednica na svijetu.

Obišao više od 150 mjesta

Buettner je obišao više od 150 mjesta na Zemlji gdje živi neuobičajeno velik broj stogodišnjaka. Na temelju tih putovanja i razgovora, oblikovao je koncept tzv. Plavih zona, područja u kojima ljudi ne samo da žive dulje, nego i starost dočekuju vitalni, aktivni i bez mnogih kroničnih bolesti koje pogađaju ostatak svijeta.

Sudipta Das/

Kako sam kaže, nitko od tih ljudi nije svjesno “krenuo na dijetu za dugovječnost”. Ne broje kalorije, ne prate trendove, ne čitaju deklaracije i ne opsjedaju se proteinima. Oni jednostavno jedu ono što im je dostupno, a dostupno im je uglavnom svježe, lokalno i minimalno obrađeno.

Prehrana koja se ponavlja 

Iako su kulture, jezici i običaji različiti, Buettner je primijetio iznenađujuću sličnost: prehrana stogodišnjaka gotovo je u potpunosti biljna. Više od 90 posto njihove hrane dolazi iz biljaka, sezonskog povrća, mahunarki, cjelovitih žitarica i skromnih, tradicionalnih jela koja se prenose generacijama.

Najbolje “gorivo” za dug život, prema njegovim analizama, jest lisnato zeleno povrće: špinat, blitva, kelj, cikla i razne lokalne sorte koje se jedu gotovo svakodnevno.

Cjelovite žitarice poput zobi, ječma, smeđe riže i kukuruza čine temelj mnogih obroka, dok pšenica, zanimljivo, ima manju ulogu nego što bismo očekivali.

Meso nije zabranjeno, ali se konzumira rijetko, najčešće kao dodatak, a ne kao glavno jelo. Porcije su male, a učestalost skromna, oko nekoliko puta mjesečno.

Grah heroj dugovječnosti

Ako postoji jedna namirnica koja se pojavljuje u svim Plavim zonama, onda je to grah. Buettner ga naziva “kamenom temeljcem dugog života”. Na Nicoyi jedu crni grah, na Sardiniji i Ikarii dominiraju leća, slanutak i bijeli grah, dok Okinawci tradicionalno konzumiraju soju. Bez obzira na vrstu, mahunarke su svakodnevni dio prehrane,  i to u količinama koje su višestruko veće od onih u modernim zapadnim dijetama.

Eric Beracassat/Hans Lucas Via Afp

Buettner naglašava da suvremena opsesija prerađenim mesom i brzim rješenjima nema nikakve veze s dugovječnošću. Naprotiv, kaže da trendovi koji pokušavaju umanjiti vrijednost graha samo zbunjuju ljude i odvlače ih od jednostavnih, provjerenih navika.

Dostupno i jeftino

Iako mnogi izbjegavaju grah zbog probavnih smetnji, Buettner tvrdi da se pravilnom pripremom, namakanjem, ispiranjem i sporim kuhanjem ti problemi mogu znatno ublažiti. Osim što je nutritivno bogat, grah je i jedna od najpristupačnijih namirnica na svijetu. Zasit će vas, nahraniti i zamijeniti manje zdrave opcije, a pritom ne zahtijeva nikakve egzotične sastojke ni skupe dodatke.

Buettnerova poruka je jednostavna: dug život ne počinje u laboratoriju, nego u kuhinji. Ne u trendovima, nego u tradiciji. Ne u kompliciranim pravilima, nego u svakodnevnim, skromnim obrocima koji se ponavljaju iz generacije u generaciju.