Kad je riječ o mjerenju težine, BMI je kratica koju svi vole mrziti.
Zdravstveni stručnjaci dugo su koristili indeks tjelesne mase (BMI) kao brzo sredstvo za procjenu zdravstvenog rizika i za brzo uključivanje određenih pacijenata u “crveni kod” – plan upravljanja za one čija težina može predstavljati prijetnju budućem zdravlju.
Problem je u tome što BMI procjenjuje zdravstveni rizik izračunom visine i težine. Međutim, mišići i kosti teži su od masnog tkiva, pa BMI može precijeniti opasnost za osobe s mišićavom građom ili većim skeletom. Suprotno tome, BMI može podcijeniti zdravstvene probleme kod starijih osoba i onih koji su izgubili mišićnu masu, prema podacima Škole javnog zdravstva Harvard T.H. Chan u Bostonu, prenosi CNN.
Autori nove studije sada tvrde da bi drugačiji pristup mjerenju tjelesne težine mogao biti točniji u predviđanju budućih zdravstvenih problema. Bioelektrična impedancijska analiza (BIA) koristi neprimjetne električne struje za mjerenje ne samo postotka tjelesne masti, nego i mišićne mase te količine vode u tijelu.
Tehnologija funkcionira ovako: stojite na metalnim pločama uređaja dok rukama držite drugi metalni dio odvojen od tijela. Nakon pokretanja, uređaj šalje slabu električnu struju kroz tijelo. Masno tkivo, mišići i kosti imaju različitu električnu vodljivost, pa uređaj pomoću algoritama određuje udio mišićne mase, tjelesne masti i vode.
„Otkrili smo da je postotak tjelesne masti snažniji pokazatelj rizika od smrtnosti u narednih 15 godina kod odraslih u dobi od 20 do 49 godina nego BMI,“ rekao je Arch Mainous III, glavni autor studije objavljene u časopisu Annals of Family Medicine.
Kad je riječ o smrtnosti od srčanih bolesti, osobe s visokim udjelom masti prema BIA analizi imale su 262% veću vjerojatnost da će umrijeti u odnosu na one sa zdravim udjelom tjelesne masti, izjavio je Mainous, profesor i zamjenik voditelja istraživanja iz područja obiteljske medicine na Medicinskom fakultetu Sveučilišta Floride.
„Sjetite se, BMI nije pokazivao nikakav rizik u ovoj mlađoj populaciji, koju inače ni ne smatramo visoko rizičnom za srčane bolesti,“ dodao je dr. Frank Orlando, klinički izvanredni profesor javnog zdravlja i obiteljske medicine na Sveučilištu Florida Health.
„Zamislite koje intervencije možemo provesti ako znamo ove podatke na vrijeme. Mislim da ovo potpuno mijenja način na koji bismo trebali gledati tjelesnu građu,“ rekao je Orlando.
Problem s BMI-jem
BMI se izračunava tako da se težina podijeli s kvadratom visine. (Ako vam matematika nije jača strana, Nacionalni instituti za zdravlje nude besplatan kalkulator.)
U BMI svijetu:
18.5–24.9 = zdrava težina
25–29.9 = prekomjerna težina
30–34.9 = pretilost
35–39.9 = pretilost 2. stupnja
40+ = teška (klasa 3) pretilost
Ispod 18.5 = pothranjenost
BMI dobro funkcionira na razini populacije. Mnoge studije su pokazale da viši BMI doista korelira s većim rizikom od kroničnih bolesti poput raka, srčanih bolesti, dijabetesa tipa 2, bolesti bubrega i jetre i drugih.
No, BMI često zakazuje na razini pojedinca. Zamislite osobu koja je „mršava i masna“ – izvana tanka, ali s velikim količinama unutarnje masti oko organa. BMI bi bio normalan, ali zdravlje bi bilo - ugroženo.
Opseg struka bolji je alat od BMI-ja, ali i dalje manje precizan od BIA metode.
„Ti ljudi češće imaju nealkoholnu masnu jetru, povišeni šećer, visoki tlak i općenito upalne procese u tijelu,“ kaže Mainous.
Sve te zdravstvene tegobe mogu se liječiti, zaustaviti pa čak i preokrenuti ako se otkriju na vrijeme.
Iako su liječnici svjesni ograničenja BMI-ja, mnogi ga ipak koriste „jer je jeftin i jednostavan za primjenu,“ kaže Mainous.
Vrijeme je da liječnici počnu koristiti mjerenje tjelesne masti?
Nova studija analizirala je podatke 4.252 muškarca i žene koji su sudjelovali u saveznoj anketi NHANES (National Health and Nutrition Examination Survey) između 1999. i 2004. godine.
Tehničari su mjerili sastav tijela svake osobe – visinu, težinu i opseg struka. Uz to, svi su prošli kliničku BIA analizu, piše CNN.
Istraživači su zatim usporedili te podatke s Nacionalnim indeksom smrtnosti do 2019. godine kako bi utvrdili koliko ih je umrlo. Nakon prilagodbe za dob, rasu i ekonomski status, studija je pokazala da BMI, iako je označavao pretilost, nije bio statistički značajan prediktor veće smrtnosti u usporedbi s onima u zdravom BMI rasponu.
Međutim, osobe s visokim udjelom tjelesne masti prema BIA metodi imale su 78% veću vjerojatnost smrti od bilo kojeg uzroka, kaže Mainous. Mjerenje opsega struka također je bilo korisno, ali manje precizno od analize tjelesne mase.
Kada se tomu doda ranije spomenutih 262% veća vjerojatnost smrti od srčanih bolesti, Orlando smatra da je očito da liječnici trebaju početi koristiti bioelektričnu impedanciju.
„Iskreno, razmjer rizika koji pokazuje ova studija je ogroman,“ rekao je Freeman. „Zastrašujuće je pomisliti da smo desetljećima koristili zamjensku metodu – BMI – koja možda i nije bila toliko točna.“
Studija pokazuje kako bi preciznija mjerenja težine mogla postati temelj personalizirane medicine, dodaje Freeman.
„Zamislite da dođete kod svog liječnika,“ kaže. „On vam kaže postotak tjelesne masti i procjeni vaš osobni rizik. Razgovara s vama o vježbanju i promjenama načina života te vas uputi nutricionistu.
„Daju vam priliku da napravite promjene i, ako je potrebno, podrže vas i lijekovima. Kad bi medicina ovako mogla spasiti više života – to bi bilo fantastično.“
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....