Nisu sve srčane bolesti bučne, nagle i dramatične - a samim tim, ni lako prepoznatljive. Postoje one bolesti koje godinama, tiho "nagrizaju" srce. Hipertrofična kardiomiopatija (HCM) jedna je od takvih. Ovo je složen oblik bolesti srca kod kojeg dolazi do zadebljanja srčanog mišića. Pojam „hipertrofična” znači da je nešto veće nego što bi trebalo biti, dok „kardiomiopatija” označava skupinu bolesti koje zahvaćaju srčani mišić.
Zadebljanje koje uzrokuje HCM može zahvatiti bilo koji dio srčanog mišićnog tkiva (miokarda), no najčešće pogađa septum - srednju pregradu koja dijeli srce na lijevu i desnu stranu. Zbog toga lijeva klijetka ima manje prostora za pumpanje krvi, prenosi Cleveland clinic.
Do mišićnog zadebljanja dolazi kroz duže vrijeme
Hipertrofična kardiomiopatija pogađa otprilike jednu od 500 osoba u SAD-u, ali mnogi ljudi nisu svjesni da je imaju. Riječ je o doživotnom stanju koje se s vremenom može pogoršavati i dovesti do ozbiljnih komplikacija. Dobra vijest je da rano postavljanje dijagnoze i pravodobno liječenje mogu spriječiti komplikacije, a promjene životnih navika mogu pomoći u očuvanju zdravlja.
Hipertrofična kardiomiopatija često ostaje neotkrivena godinama jer u velikog broja ljudi ne uzrokuje jasne ili stalne simptome, osobito u ranim fazama bolesti. Zadebljanje srčanog mišića razvija se postupno, a srce dugo uspijeva kompenzirati promjene, pa osoba može normalno funkcionirati bez ikakvih tegoba ili s vrlo blagim simptomima koje lako pripiše stresu, umoru ili lošoj kondiciji.
Drugi važan razlog je što su simptomi nespecifični - kratkoća daha, umor, lupanje srca ili povremena vrtoglavica često se ne povezuju odmah sa srcem, osobito kod mladih i inače zdravih ljudi. Kod nekih se tegobe javljaju samo pri naporu ili u stresnim situacijama, dok su u mirovanju potpuno odsutne.
U krajnjim fazama dovodi do nesvjestice, aritmije i smrti
U ranim fazama hipertrofične kardiomiopatije mnoge osobe nemaju nikakve simptome ili su oni vrlo blagi i nespecifični, zbog čega se stanje često ne prepozna na vrijeme. Kada se simptomi ipak jave, najčešće se radi o umoru koji nije u skladu s naporom, laganoj kratkoći daha pri fizičkoj aktivnosti, povremenom osjećaju lupanja srca ili nelagodi u prsima. Te se tegobe često pripisuju stresu, lošoj kondiciji ili anksioznosti, osobito kod mlađih i inače zdravih ljudi.
Kako bolest napreduje i zadebljanje srčanog mišića postaje izraženije, simptomi postaju učestaliji i ozbiljniji. Kratkoća daha javlja se i pri manjem naporu ili u mirovanju, bol u prsima može nalikovati angini, a epizode lupanja srca postaju češće zbog poremećaja srčanog ritma. Mogu se pojaviti vrtoglavica, osjećaj slabosti ili nesvjestice, osobito tijekom ili nakon fizičkog napora, jer srce više ne može učinkovito opskrbiti tijelo krvlju. U uznapredovalim stadijima povećava se rizik od teških aritmija, zatajenja srca i, u rijetkim slučajevima, iznenadne srčane smrti, što ovu bolest čini posebno opasnom ako se ne prepozna i ne prati na vrijeme.
Čak ni rutinski pregledi ne otkriju ovo stanje
Osim toga, rutinski pregledi često ne otkriju bolest. EKG može biti uredan ili pokazivati nespecifične promjene, a šum na srcu može biti blag ili se uopće ne čuti. Definitivna dijagnoza najčešće se postavlja tek ultrazvukom srca (ehokardiografijom), koji se ne radi rutinski ako ne postoji sumnja ili pozitivna obiteljska anamneza.
Važnu ulogu ima i činjenica da je hipertrofična kardiomiopatija često nasljedna, ali članovi obitelji možda nisu svjesni da bolest postoji ili da su neki rođaci imali iznenadnu srčanu smrt povezanu s njom. Zbog toga se bolest ponekad otkrije tek nakon pojave ozbiljnijih simptoma, aritmije ili tijekom pregleda iz drugog razloga.
Neće uvijek dovesti do "najgoreg"
Hipertrofična kardiomiopatija relativno rijetko dovodi do klasičnog srčanog zatajenja, ali rizik postoji i raste s godinama i težinom bolesti.
Procjenjuje se da otprilike 5 do 10% osoba s HCM-om tijekom života razvije uznapredovalo srčano zatajenje (tzv. “end-stage” ili dilatativna faza HCM-a), u kojoj se srčani mišić iscrpi, stanjí i izgubi sposobnost učinkovite pumpe. Većina bolesnika nikada ne dođe do tog stadija.
Češće od pravog zatajenja srca, HCM uzrokuje simptome nalik zatajenju, poput kratkoće daha, umora i smanjene tolerancije napora, zbog ukočenog i zadebljanog srčanog mišića koji se loše opušta. To se naziva dijastolička disfunkcija i može biti prisutna i bez potpunog zatajenja srca.
Rizik za razvoj zatajenja veći je kod osoba koje imaju: izraženo zadebljanje srčanog mišića, opstrukciju izlaza iz lijeve klijetke, česte ili neliječene aritmije, kasno postavljenu dijagnozu te pozitivnu obiteljsku anamnezu teškog oblika bolesti.
Važno je naglasiti da uz redovito praćenje i liječenje većina ljudi s HCM-om živi normalan ili gotovo normalan životni vijek, bez razvoja srčanog zatajenja. Rano prepoznavanje i individualno vođena terapija ključni su za sprječavanje teških ishoda.
Liječenje se prilagođava situaciji pacijenta
Liječenje hipertrofične kardiomiopatije ovisi o tome ima li osoba simptome, koliki je stupanj zadebljanja srčanog mišića i postoje li komplikacije, pa je uvijek individualno. Cilj liječenja nije potpuno „izliječiti” bolest, nego smanjiti simptome, spriječiti komplikacije i poboljšati kvalitetu života.
U blažim oblicima i kod osoba bez simptoma često je dovoljno redovito praćenje kod kardiologa, uz savjete o načinu života, poput izbjegavanja ekstremnih fizičkih napora i natjecateljskog sporta. Kada se pojave simptomi, najčešće se započinje s lijekovima. Beta-blokatori i blokatori kalcijevih kanala usporavaju rad srca i pomažu mu da se bolje opusti, čime se smanjuju kratkoća daha, bol u prsima i lupanje srca. Ako su prisutne aritmije, mogu se dodati i lijekovi za regulaciju srčanog ritma.
Kod osoba kod kojih zadebljani srčani mišić ometа izlaz krvi iz lijeve klijetke, a simptomi su jaki unatoč terapiji lijekovima, razmatraju se invazivnije metode liječenja. To uključuje kirurško odstranjivanje dijela zadebljanog mišića (septalna miektomija) ili alkoholnu septalnu ablaciju, kojom se ciljano smanjuje zadebljanje. Ovi zahvati mogu značajno ublažiti simptome i poboljšati funkciju srca.
Ako postoji povećan rizik od opasnih srčanih aritmija i iznenadne srčane smrti, može se ugraditi implantabilni kardioverter-defibrilator (ICD), uređaj koji prepoznaje životno ugrožavajući poremećaj ritma i automatski ga prekida. U rijetkim, vrlo uznapredovalim slučajevima s teškim zatajenjem srca, razmatra se i transplantacija srca.
Uz medicinsko liječenje, važnu ulogu imaju i promjene životnih navika, poput održavanja zdrave tjelesne težine, kontrole krvnog tlaka, izbjegavanja alkohola u većim količinama i redovitog, ali umjerenog kretanja. Rano otkrivanje i pravilno vođena terapija omogućuju većini osoba s hipertrofičnom kardiomiopatijom dug i kvalitetan život.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....