Pjevačka zvijezda predugo je živjela s neprepoznatim poremećajem, dijagnoza stigla sa 70. Njena priča otkriva puno toga

Nikada niste prestari da biste naučili nešto novo o sebi – samo pitajte Annie Lennox, koja je u 70. godini života dobila dijagnozu ADHD-a (poremećaj pažnje s hiperaktivnošću).

Zvijezda grupe Eurythmics otkrila je da joj je neuro-razvojno stanje, koje utječe na koncentraciju, kontrolu impulsa i razinu aktivnosti, dijagnosticirano prošli mjesec u radioemisiji "Woman‘s Hour" (Ženski sat) na BBC-ju.

Škotska pjevačica rekla je voditeljici Nuali McGovern da je "prošla dijagnostičku procjenu s letećim bojama".

"Ja sam sakupljač, promatram stvari, vrlo sam osjetljiva. I saznala sam da sam zapravo malo neurodivergentna. To mi je objasnilo mnogo toga o tome kako radi moj um i kako funkcionira um drugih ljudi s ADHD-om," rekla je.

Annie Lennox je jedna od tisuća žena koje su tek u poznijoj dobi otkrile da su desetljećima živjele s nedijagnosticiranim poremećajem. Tijekom proteklog desetljeća bilježi se ogroman porast odraslih žena kojima je dijagnosticirano ovo stanje, koje može uzrokovati mentalnu i tjelesnu impulzivnost i nemir.

Daily Mail analizira zašto se ADHD kod žena godinama ignorira.

Većina onoga što znanstvenici znaju o ADHD-u proizlazi iz studija usmjerenih na muškarce i dječake. Međutim, poremećaj kod žena izgleda znatno drugačije, što znači da su mnoge žene otpuštene jer su njihovi simptomi—koji mogu uključivati sramežljivost, preosjetljivost na buku i emocionalnu nestabilnost - bili pogrešno protumačeni.

Neke studije povezale su kasnu dijagnozu ADHD-a s preuranjenom smrću. Stručnjaci tvrde da čak 80 posto odraslih osoba s ADHD-om razvije sekundarno mentalno stanje poput depresije ili anksioznosti.

Nakon priznanja Annie Lennox, Daily Mail razgovarao je s dr. Jennom Vyas-Lee, kliničkom psihologinjom, o znakovima koji bi mogli zahtijevati daljnje istraživanje.

"Kada neka poznata osoba kaže nešto takvo, ljudi se mogu prepoznati u tome," kaže dr. Vyas-Lee, ali naglašava da "dvije osobe mogu imati istu dijagnozu, ali je doživljavaju potpuno različito," što otežava dijagnozu.

Ovaj problem je mnogo veći kod žena jer su istraživanja bila usmjerena na "mlade muškarce i dječake", što nije od velike pomoći starijim ženama koje su letjele ispod radara sve do kasne dobi.

Ključni pokazatelj da je netko živio s nedijagnosticiranim ADHD-om jest taj da je poteškoće doživljavao tijekom cijelog života, a ne da su se one pojavile iznenada u 30-ima ili 50-ima.

Unutarnja hiperaktivnost i "Mozak koji je gladan"

Kod žena se ADHD, objašnjava dr. Vyas-Lee, "mnogo više odnosi na emocionalnu regulaciju," što može utjecati na romantične i poslovne odnose.

Također, žene mogu doživjeti "unutarnju hiperaktivnost" koja ne izgleda kao "petogodišnjak koji se ljulja s lustera". To se može manifestirati kao "konstantna potreba za grickalicama za radnim stolom na poslu", objašnjava psihologinja.

Zanimljivo, jedna studija je otkrila da stopa osoba s ADHD-om koje su imale operaciju želučane premosnice (za mršavljenje) iznosi čak 40 posto. Dr. Vyas-Lee objašnjava da postoji "nedostatak razumijevanja o tome što je ADHD" jer mnogi misle da se radi o prekomjernoj stimulaciji, dok je mozak zapravo podstimuliran, pa se ponaša kao da je "gladan".

Ta "glad mozga" može natjerati ljude da traže stimulaciju drugdje kroz videoigre, društvene mreže – pa čak i seks, što navodi neke ljude na pomisao da imaju "ovisnost o seksu".

S druge strane, ova "glad mozga" može neke potaknuti na hiper-fokusiranje na karijeru, što nije nužno loša stvar. Međutim, može uzrokovati i ponašanje koje "drugi doživljavaju kao iritantno" na poslu ili u školi, poput "stalnog tapkanja nogom".

Što učiniti ako sumnjate na ADHD?

Ako mislite da biste mogli imati ADHD, dr. Vyas-Lee savjetuje da započnete s malim promjenama u načinu života.

Međutim, dodaje, "ako smatrate da vam je život zaista narušen," možda bi bilo vrijedno potražiti dijagnostičku procjenu. To obično počinje uputnicom vašeg liječnika.

Najnoviji podaci pokazuju da je u Europi sve veći problem s listama čekanja za procjenu. U Ujedinjenom Kraljevstvu, primjerice, sve se više razmatra opcija "Pravo na izbor" (Right to Choose), koja pacijentima daje pravo da zatraže da ih pregleda privatni pružatelj usluga na račun zdravstvenog sustava, zbog preopterećenosti javnih službi, piše Daily Mail.