Znanstvenici su 2014. godine otkrili da visokofrekventno gledanje pornografije korelira sa smanjenjem sive tvari u nagradnom sustavu mozga. Te su promjene bile izražene proporcionalno s učestalošću gledanja, sugerirajući da mozak doslovno mijenja svoju strukturu ako ga se dugoročno izlaže takvom obrascu ponašanja.
Drugim riječima: što više pornografije, to manje malih sivih stanica. To je znanstveno dokazana činjenica o smanjenju moždanog volumena u ključnim regijama za regulaciju ponašanja i samokontrole.
Istraživanje iz 2025. pokušalo je razlučiti obrasce među ispitanicima koji povremeno konzumiraju pornografiju i onima koji ga koriste na način koji graniči s ovisničkim ponašanjem. Potonji se često nazivaju "gooneri" – termin koji se koristi za pojedince koji priznaju da im je konzumacija pornografije postala svakodnevna navika s izraženim kompulzivnim karakteristikama.
Rezultati su bili prilično jasni: gooneri su pokazivali povećanu aktivnost u dijelovima mozga povezanim sa sustavima nagrađivanja i ovisnosti. No, istodobno je zabilježen i pad funkcija povezanih s kognitivnom regulacijom – osobito onih koje uključuju sposobnost kontrole impulsa, filtriranje pažnje i planiranje, piše Igor Berecki za Bug.
Osobe s izraženim obrascima gledanja pornografije često razviju oblik navikavanja koji podsjeća na toleranciju kod droga – isti sadržaj više ne izaziva reakciju, a podražaji koji su prije bili dovoljni za uzbuđenje sada djeluju mlako i neučinkovito. Kako bi ponovno osjetili željenu razinu uzbuđenja, korisnici nerijetko posežu za sve ekstremnijim sadržajima, ponekad čak i s moralno ili pravno upitnim elementima. Taj začarani krug podražaja i tolerancije vrlo brzo dovodi do iscrpljivanja kapaciteta mozga za emocionalnu i seksualnu regulaciju.
Istovremeno, radna memorija počinje gubiti učinkovitost. Impulzivnost raste: mozak sve češće bira kratkoročno zadovoljstvo umjesto dugoročne koristi, a sposobnost donošenja promišljenih odluka sve više slabi. Efekt je sličan onome koji se bilježi kod osoba s poremećajem pažnje ili oštećenjima frontalnih regija u mozgu.
erektilna disfunkcija uzrokovana pornografijom
Osnovno ptanje je: kada se rekreativna zabava počinje pretvarati u neurorazgradnju? Većina stručnih mišljenja se slaže da kada gledanje pornografije više nije stvar užitka već automatizma, a posljedice se osjećaju u svakodnevici, tada govorimo o razini ovisničkog ponašanja. Neurološki obrasci kod pretjerane upotrebe pornografije doista nalikuju onima kod ovisnosti o supstancama.
Mozak takvih korisnika s vremenom počinje prebacivati težište sa sustava zaduženog za planiranje, samopromatranje i donošenje odluka na automatizirane, impulzivne reakcije vođene nagonima i navikama. U toj tranziciji kormilo preuzima limbički sustav, dio mozga odgovoran za procesiranje emocija i osnovnih podražaja, dok su racionalni i inhibicijski centri svedeni na uloge pasivnih promatrača.
Razmišljanje je odgođeno, a odlučivanje prepušteno instinktu. Istina, može se i u tim okolnostima koliko-toliko funkcionirati u okviru svakodnevice sve dok se sustav ne pregrije ili ne uruši.
U tom stanju osoba više ne donosi odluke na temelju promišljanja, već odgovara na podražaje automatski. Sustav nagrađivanja postaje preosjetljiv, dok se sustavi za kontrolu impulsa usporavaju i postaju sve nepouzdaniji.
Disregulacija dopaminskih i neurohormonskih sustava pridonosi i pojavi tzv. erektilne disfunkcije uzrokovane pornografijom, problema koji postaje sve češći među muškarcima mlađe dobi. Ono što se nekoć činilo uzbudljivim i prirodnim sada se doživljava kao preblago, nedovoljno ili čak dosadno. Erektilna disfunkcija kod mlađih muškaraca potvrđena je klinička stvarnost, sve češće prisutna u terapijskim ordinacijama.
Prag od 11 ili više sati tjedno ili svakodnevno gledanje pornografije uz smanjenu kontrolu u znanstvenim se radovima najčešće klasificira kao "problematično korištenje".
Različite vrste terapija
Takav obrazac ukazuje na povećani rizik za razvoj kompulzivnog ponašanja i kognitivnih poteškoća, uključujući smanjenu pažnju, lošije pamćenje te otežano donošenje odluka.
Dodajmo tome pojavu emocionalne otupljenosti – gubitka osjetljivosti na stvarne emocionalne podražaje – kao i smanjenu motivaciju za aktivnosti koje prije nisu zahtijevale dodatni stimulans, pa i opću nemogućnost koncentracije, i dobijemo prilično jasnu dijagnozu: mozak se adaptirao na pornogre afiju kao glavni izvor stimulacije. Umjesto da nagradu pronalazimo u stvarnim iskustvima, ljudskim odnosima ili postignućima, mozak sve češće bira put manjeg otpora – klikanje, gledanje, kratki dopaminski udar i ništa više.
Pornografija je tek jedan od simptoma znatno šire pojave. Znanstveni dokazi jasno ukazuju da i drugi oblici internetske ovisnosti – bilo da se radi o igrama, neumornom skrolanju društvenim mrežama ili opsesivnom provjeravanju notifikacija – aktiviraju iste neurološke obrasce: smanjenu moždanu povezanost, atrofiranje ključnih područja za kontrolu i impulsnu regulaciju te promjene u strukturi mozga.
"Porno-gooneri" nisu iznimka nego ogledni primjer kako tehnologija – ako se koristi bez mjere i svijesti – može zaobići našu volju i preuzeti upravljač. Drugim riječima, govorimo o jedinstvenoj ovisnosti o digitalnoj stimulaciji.
Neka istraživanja sugeriraju da mozak može vratiti izgubljene funkcije, ali za to treba vrijeme, strpljenje i apstinencija. Kao i kod svake ovisnosti, ne postoji instant rješenje. Prvi dani bez uobičajenog stimulansa često su najteži: mozak traži poznato, a volja mora postati osobni firewall.
Terapije uključuju različite pristupe – od kognitivno-bihevioralne terapije i grupnih programa podrške do digitalnog detoxa i strukturiranih navika. No, prvi i ključni korak ostaje isti: skloniti se s interneta i reći "dosta". Ili barem "stati na jednom tabu", prije nego što mozak potpuno zaboravi kako izgleda svijet s druge strane ekrana, piše Bug.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....