Razvoj motoričkih vještina može se promatrati kao dio interaktivnog razvojnog procesa koji uključuje perceptivne, socijalne i kognitivne sposobnosti, a koji je ograničen mogućnostima tijela i uvjetima okoline. Njemu možemo zahvaliti brojne radnje koje danas radimo automatski - poput hodanja, trčanja, hvatanja i držanja olovke, vožnje bicikla, tipkanja...
Fine i grube motoričke vještine učimo u svojim prvim, formativnim godinama, ali i tijekom cijelog djetinjstva, a neke, poput vožnje auta - učimo još kasnije. Nova istraživanja došla su do šokantne spoznaje da čak 50 % djece ima poteškoća u razvoju finih motoričkih vještina, što posljedično može dovesti do težeg funkcioniranja u drugim područjima.
Motoričke poteškoće zabilježene su u brojnim neurorazvojnim poremećajima, uključujući poremećaj iz spektra autizma, specifični jezični poremećaj i disleksiju - svi oni uključuju temeljne teškoće i u drugim područjima, poput jezika ili socijalne komunikacije.
Razvojni poremećaj koordinacije
Prema DSM-5 klasifikaciji, razvojni poremećaj koordinacije (DCD) obilježen je znatno slabijim stjecanjem i izvođenjem koordiniranih motoričkih vještina od očekivanog za dob, što se očituje nespretnošću, sporim i netočnim pokretima. Te poteškoće značajno ometaju svakodnevne aktivnosti, školsku uspješnost, igru i slobodno vrijeme. Simptomi se javljaju u ranom razvoju i ne mogu se objasniti intelektualnim teškoćama, oštećenjem vida ili drugim neurološkim poremećajem.
Razvoj motoričke kontrole dugo se smatrao manje važnim u odnosu na „više“ funkcije poput percepcije i kognicije. Suvremene teorije utjelovljenja ističu stalnu povezanost mozga, tijela i okoline, pokazujući da se percepcija, mišljenje i pokret međusobno neprestano isprepliću.
Kod osoba s razvojnim poremećajem koordinacije (DCD), oštećena motorička kontrola dovodi do razlika u načinu na koji opažaju i obrađuju okolinu, a istraživanja pokazuju i poteškoće u vizualno-prostornim i kognitivnim procesima. Smatra se da su ti problemi povezani s promjenama u moždanim područjima važnima za planiranje pokreta, predviđanje i izvršne funkcije, poput parijetalnog i prefrontalnog korteksa te malog mozga.
Za djecu i socijalni razvoj ove su vještine ključne
Razvijanje motoričke kontrole omogućuje djeci da istražuju i fizičko i socijalno okruženje. Kako odrastaju, motoričke vještine postaju ključne za igru i sudjelovanje u aktivnostima s vršnjacima, poput sporta ili igre na igralištu. Djeca s razvojnim poremećajem koordinacije (DCD) često imaju poteškoće u tim aktivnostima, što može dovesti do problema u socijalnim odnosima, osjećaja usamljenosti i nižeg samopouzdanja, pokazalo je istraživanje Hayleya Leonarda - "Utjecaj loših motoričkih vještina na perceptivni, socijalni i kognitivni razvoj: slučaj razvojno poremećene koordinacije".
Doista, istraživanja o razvojnome poremećaju koordinacije (DCD) koja su proučavala socijalne aktivnosti, odnose s vršnjacima i društvene poteškoće pokazala su značajne povezanosti između motoričkih sposobnosti i poteškoća u odnosima s vršnjacima koje su prijavili roditelji. Promatranja na školskim igralištima pokazala su da su djeca s DCD-om češće bila sama ili promatrači, a rjeđe u središtu društvene skupine. Također, odnos između motoričke koordinacije i osjećaja usamljenosti koji su prijavila djeca s DCD-om bio je posredovan njihovim sudjelovanjem u timskim sportovima.
Fina motorika povezana je sa samokontrolom
Osim toga, motoričke vještine usko su povezane s izvršnim funkcijama mozga, poput samokontrole i kognitivne fleksibilnosti, koje su važne za razumijevanje drugih i prilagodbu u socijalnim situacijama. Djeca s DCD-om često imaju teškoće u inhibiciji i samoregulaciji, slično kao i djeca s ADHD-om, što dodatno otežava socijalne odnose. Slab motorički razvoj može, dakle, utjecati na društveno funkcioniranje na dva načina - ograničavanjem sudjelovanja u tjelesnim aktivnostima te utjecajem na izvršne funkcije i socijalno razumijevanje.
Važno je rano prepoznati i tretirati motoričke poteškoće, jer one mogu imati dalekosežne posljedice na perceptivni, kognitivni i socijalni razvoj. Primjenom pristupa „utjelovljenog razvoja“, koji naglašava povezanost tijela, mozga i okoline, moguće je razviti učinkovitije i integrirane oblike podrške za djecu s motoričkim poteškoćama.
Šokantni podaci u slučaju zlostavljane djece
Jedna se studija bavila ispitivanjem prevalencije motoričkih deficita među skupinom predškolske djece visokog rizika. Podaci su prikupljeni od 78 djece u dobi od 2 do 5 godina upućenih u Therapeutic Interagency Preschool (TIP), od kojih je 44 (54,6 %) prijavljeno kao djeca koja su doživjela zlostavljanje. Motorni razvoj procjenjivali su fizioterapeuti i radni terapeuti, koristeći Peabody Developmental Motor Scale (PDMS-2).
Gotovo 60 % zlostavljane djece bila su muška, a više od 60 % njih imalo je tri godine. Većina je imala barem jedno prethodno mjesto boravka prije TIP-a, dok je mnogima bilo treće ili više od tri, što pokazuje visoku obiteljsku nestabilnost. Prevalencija prijavljenog zlostavljanja bila je 56,4 %. Među njima, 13,6 % doživjelo je seksualno zlostavljanje, 43,2 % fizičko zlostavljanje, 40,9 % verbalno/emocionalno zlostavljanje i 81,8 % izloženo je obiteljskom nasilju.
Djeca koja su doživjela zlostavljanje pokazala su stope poremećaja motoričkog razvoja 5–7 puta veće od očekivanih u odnosu na normativne vrijednosti PDMS-2, pri čemu su djeca izložena seksualnom ili fizičkom zlostavljanju imala najveće stope.
Toksično djetinjstvo, uključujući zlostavljanje, zanemarivanje, disfunkcionalnu obitelj i mentalne bolesti u obitelji povezani su s mnogim problemima u odrasloj dobi, uključujući loše školske rezultate, mentalne poremećaje, kriminalitet, zlouporabu supstanci i opću životnu nestabilnost. Takva iskustva dovode do kognitivnih, emocionalnih i socijalnih deficita, stavljajući djecu na negativan životni put kroz biološke promjene ili nezdrave životne i mentalne obrasce u adolescenciji.
U odnosu na subklinički prag ovo je istraživanje dovelo do bolne spoznaje. Čak 44,2 % i 25,6 % zlostavljane djece imalo je rezultate ispod praga za fine, odnosno grube motoričke vještine. Ukupno je više djece imalo rezultate u kliničkom i subkliničkom rasponu za fine nego za grube motoričke vještine.
Kombiniranjem fine i grube motorike, 35,7 % djece imalo je rezultate u kliničkom rasponu, dok je 65,6 % imalo rezultate u kombiniranom kliničkom i subkliničkom rasponu, što ukazuje na visoku razinu motoričkih deficita.
Upute za roditelje: Vježbe finih motoričkih vještina
Postoje načini da vidite ima li vaše dijete problema s finom motorikom, ali i da je kod kuće s djetetom razvijate, prenosi Woo therapy.
1. Izolacija prstiju
Cilj: Dijete uči pomicati prste neovisno jedan o drugom, što pomaže u preciznijim pokretima ruku.
Kako provesti:
Zamolite dijete da pokaže svoju dob prstima ili ga zamolite da imitira niz vaših prstiju. Ako znate abecedni znakovni jezik, možete koristiti znakove poput ‘V’, ‘Y’ ili ‘D’. Ako ne, jednostavne geste poput “palac gore”, pokazivanje kažiprstom, “A-okay” ili znak “volim te” su odlične.
Savjet: Vježbajte najviše na dominantnoj ruci, ali i druga ruka može biti uključena.
2. Manipulacija unutar ruke (Hand Manipulation)
Cilj: Dijete pomiče predmete unutar ruke bez pomoći druge ruke.
Kako provesti:
Dajte djetetu podmetač za lopticu za golf ili sličan predmet i zamolite ga da ga pomakne tako da ga može provući kroz mali otvor ili komad stiropora.
3. Pomicanje prstima po liniji (Shift)
Cilj: Razvija precizno pomicanje predmeta jastučićima prstiju.
Kako provesti:
Dijete drži olovku kao da piše, a zatim je “hoda” prstima do gumice.
Ili provuče konac kroz veliki perlić (veći od 2,5 cm).
4. Prijenos s prsta na dlan (Finger to Palm Translation)
Cilj: Dijete uči sigurno prebacivati male predmete iz prstiju u dlan.
Kako provesti:
Dajte djetetu novčić i pokažite kako ga premjestiti iz hvata prstima u dlan, učvršćujući ga prstenjakom i malim prstom.
5. Ugnježđivanje/bočna separacija ruke (Nesting/Side Hand Separation)
Cilj: Dijete uči držati više predmeta u dlanu dok slobodnim prstima može dohvatiti nove.
Kako provesti:
Dijete podiže novčiće jedan po jedan dok ne drži pet ili više predmeta u dlanu. Palac i kažiprst ostaju slobodni za dodatne predmete.
6. Prijenos s dlana na prste (Palm to Finger Translation)
Cilj: Dijete premješta male predmete iz dlana do prstiju.
Kako provesti:
Dajte djetetu tri ili više novčića u dlan i zamolite ga da ih premjesti između palca i kažiprsta u kasicu-prasicu ili aparat, bez korištenja druge ruke.
7. Jednostavna rotacija (Simple Rotation)
Cilj: Dijete uči okretati predmete između prstiju do 90 stupnjeva.
Kako provesti:
Okrenite vrtnju ili
Odvijte čep s boce vode.
8. Složena rotacija (Complex Rotation)
Cilj: Dijete uči kontrolirano okretati predmete između 180 i 360 stupnjeva.
Kako provesti:
Držite olovku kao da pišete, a zatim je okrenite da biste gumicom ispravili pogrešku.
Ili okrenite dvostranu bojicu kako biste koristili drugu boju.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....