Psihijatar Veljko Đorđević: ‘Toliki je deficit zdravog razuma oko nas, za vlastito dobro svi bi trebali poduzeti ovo...‘

Ugledni psihijatar Veljko Đorđević za Dnevno.hr dao je veliki intervju u kojoj je pričao o svom životu i poslu.

- Ovisnosti su se promijenile, kao mladi liječnik bavio sam se alkoholizmom, a danas intervenciju trebaju mladi koji su ovisni o kompjutorskim igricama i obitelji im vape za pomoći. Čini mi se da bismo se, kao društvo, trebali vratiti natrag nekoliko koraka, za vlastito dobro. Dopustili smo utjecaju tehnologije da pogura ovu civilizaciju u područje u kojem čovjeku nije dobro- govori, među ostalim, psihijatar Veljko Đorđević.

“Paradoksalno je i ironično da je ovo stoljeće proglašeno stoljećem uma, a toliki je deficit zdravog razuma oko nas… Ljudi su se odmaknuli od sebe i otuđili od bližnjih, a prikovali za tehnologiju; ne iznenađuje što se sad moramo suočiti s posljedicama tog obrata, koje najviše vidim u populaciji djece i mladih te starijih, u gerijatrijskoj i palijativnoj skrbi”, kaže Đorđević, koji s mnogo empatije govori o hrvatskim braniteljima i raduje se pokretanju braniteljskih centara, izvrsno opremljenih oaza medicinske i socijalne skrbi koju mnogi branitelji nasušno trebaju – i zaslužuju. Jedan od novih braniteljskih centara bit će otvoren u nekadašnjoj zgradi psihijatrijske bolnice u Pakracu, za koju Đorđevića veže jedno transformativno iskustvo.

Psihijatar Veljko Đorđević

Ronald Goršić/Cropix

“Na pitanje o najvećem uspjehu u mojoj karijeri godinama sam odgovarao navodeći veljaču 1989., kada sam u skupini od pet liječnika – zvali su nas Bijeli odred – sišao 900 metara duboko u srce rudnika Trepča u Kosovskoj Mitrovici i u maratonskim razgovorima izveo više od 1300 rudara na sigurno, tako da nitko od tih ljudi koji su štrajkali glađu i bili životno ugroženi nije stradao. No, danas mi se čini da je ključni događaj ipak onaj koji se dogodio u Domovinskom ratu, u Pakracu u rujnu 1991. godine, kad je mala skupina nevjerojatno humanih i hrabrih hrvatskih branitelja iz psihijatrijske bolnice evakuirala 300 ostavljenih bolesnika koji su ondje zaglavili bez lijekova, bez skrbi, čak i bez vode…”, priča dr. Đorđević.

“Postoje heroji rata i heroji mira, heroji izgradnje i obnove, heroji u znanosti i umjetnosti, ali malo je heroja čovječnosti, veleposlanika dobra. A oni su tu među nama, hrvatski branitelji; njihova evakuacija psihijatrijskih bolesnika u vihoru Domovinskog rata svojom humanošću, etičnošću i poukama čovječnosti nemjerljiva je s bilo kakvim postignućem. Ona je simbol, kamen međaš, ishodište i putokaz generacijama za proučavanje medicinske etike diljem svijeta”, poručuje Đorđević za Dnevno.hr.