Iako izgleda bezopasno, skriven u zidovima, krovovima, cijevima i podovima starijih zgrada, azbest je tihi ubojica čije posljedice udisanja mogu doći desetljećima nakon izlaganja. Njegova upotreba danas je zabranjena – no opasnost i dalje vreba. Ne čujete ga. Ne vidite ga. Ne osjećate ga. A ipak, svakim udisajem riskirate bolest koja će se možda pojaviti tek za 10, 20, pa i 40 godina. Taj tihi ubojica, skriveni neprijatelj, upravo je sad “pred našim vratima”. Sa splitskim pulmologom, Vidom Popovićem, porazgovarali smo o zdravstvenim ugrozama i o potencijalnim opasnostima u kojima se Splićani mogu naći nakon što je brod Moby Drea uplovio u splitsko brodogradilište radi uklanjanja azbestnih panela.
--Nezamislivo mi je da smo kao država dopustili da se pretvorimo u zemlju koja će se baviti čišćenjem azbestnih ploča s brodova iz stranih država, ono nije smjela biti opcija. Ovo predstavlja određen zdravstveni rizik, i ovo se nije smjelo dopustiti, posebno što je ovo lokalno područje, posebno Vranjic i Solin, već izloženo azbestu. Gotovo da nema obitelji u Vranjicu koja nije imala barem jedan slučaj azbestoze ili mezotelioma. - govori pulmolog Popović.
Što je azbest i zašto je bio toliko korišten?
Azbest je nekoć bio čudo tehnologije — jeftin, trajan, otporan na vatru, toplinu, vlagu i kemikalije. Zato je i pronašao put u više od 3.000 različitih proizvoda. Ovaj prirodni mineral zbog svojstava korišten je u više od 3.000 proizvoda u građevinarstvu, brodogradnji, automobilima, industriji i kućanstvima – sve do kraja 20. stoljeća.
Od kuća do škola, od automobila do glačala, od brodova do peći. Salonitne krovne ploče, dimnjaci, cijevi, ventilacijski sustavi, zidne i podne obloge, izolacija, u automobilima pak kočione obloge, spojke, brtvila — sve to može sadržavati azbestna vlakna koja se oslobađaju trenjem. Ima ga čak i u kućanstvu u glačalima, starim pećima, oblozima oko bojlera...
U Hrvatskoj, kao i u ostalim članicama Europske unije, njegova je upotreba danas strogo zabranjena. No, zgrade izgrađene prije 1990-ih – uključujući škole, bolnice, vrtiće i stambene objekte – često i dalje sadrže materijale s azbestom.
Problem nije u azbestu dok miruje. Problem je kad ga se dira. Reže. Buši. Ruši. Ostruže. Tada oslobađa sitna, nevidljiva vlakna koja lebde zrakom poput otrovne magle.Udišemo ih — a pluća ih nikada ne zaboravljaju. Ta vlakna zapinju u alveolama, izazivaju upalu, ožiljke, mutacije stanica. Godinama šute u nama, a onda se — kad najmanje očekujemo — pretvore u smrtonosnu bolest.
--Što se tiče azbestnih ploča, one su sporne ukoliko se budu razbijale, ukoliko se rasprše te sitne čestice azbesta, jer ukoliko se one udahnu i “nakače” na plućnu maramicu, kroz vrijeme može nastati tumor pleure, plućne maramice, kojeg zovemo mezoteliom. - govori pulmolog Popović.
Bolesti koje ne opraštaju
U Velikoj Britaniji primjerice, više od 5.000 ljudi godišnje umire od bolesti uzrokovanih azbestom. To je vodeći uzrok smrti povezan s radnim mjestom. U Hrvatskoj, iako su mnoge zgrade sanirane, još uvijek živimo među salonitnim krovovima, starim školama i tvorničkim postrojenjima iz socijalizma.
Vrlo je česta azbestoza, kronična fibrotična bolest pluća koja nastaje udisanjem azbestnih vlakana. Iako naziv možda ne zvuči alarmantno, riječ je o progresivnom i neizlječivom stanju koje plućno tkivo pretvara u tvrdu, neelastičnu masu. Kako bolest napreduje, disanje postaje sve teže – poput postupnog gušenja iznutra. No puno opasnija dijagnoza jest mezoteliom.
Mezoteliom je rijedak, ali izrazito agresivan maligni tumor koji zahvaća mezotel – tanku ovojnicu pluća (pleura), trbušne šupljine (peritoneum) ili srca (perikard).
-Azbest je glavni uzrok nastanka mezotelioma, velik dio ljudi koji ga imaju, imali su u prošlosti ekspoziciju azbestnim česticama, koja može biti vrlo kratka, ali pogubna. Imamo ljude koji su sezonski, preko ljeta, u školama ili fakultetima radili na azbestnim cijevima, i nakon 40-ak godina razvili mezoteliom. On se u pravilu i razvija tek nakon 40, 50 godina. Azbestoza pleure ili pluća je češća, i s njom se može živjeti, ne izaziva invazivna oštećenja. Čak i blic kontakt u mladosti s azbestom u starijoj dobi može dovesti do razvitka mezotelioma. - kaže pulmolog Popović, dodajući kako i kratka izloženost može biti pogubna, jer jednom kada uđu u tijelo, mikroskopska vlakna mogu ostati zarobljena u mezotelu desetljećima, uzrokujući kroničnu upalu i mutacije stanica koje naposljetku dovode do karcinoma.
-Uglavnom su pacijenti starije životne dobi, iznad 60 godina, imamo pacijente i od 80 godina. Na splitskom području je bio problem salonita i brodogradilišta, cementara koje su koristile azbest u nekoj varijanti te je stanovništvo u ovom “bazenu” - Kaštela, Solin, Split, puno čestica azbesta zbog tvornica koje su ga prije koristile. - otkriva pulmolog.
-Najčešće mezoteliom krene s izljevom tekućine u prsištu, to zovemo pleunarni izljevom, ali vrlo nam je bitna radna anamneza, potencijalna ranija izloženost azbestu zbog koje potencijalno odmah razmatramo mezoteliom. Gubitak na težini, pojačano noćno znojenje, a jedan dio mezotelioma ide i s bolovima u prsištu koje dolaze zbog promjena na plućnoj maramici, koje pak pogađaju i određene živce što zatim stvara bol u prsima, teško disanje...
Nažalost, stopa preživljenja je vrlo niska. Jedina prava obrana: izbjegavanje bilo kakvog kontakta s azbestom.
--Mezoteliom kao karcinom je teško izlječiv, vrlo je rezistentan i otporan na različite oblike terapija. Odnedavno osim kemoterapije, imamo i opciju liječenja imunoterapija, nažalost, ni jedna ni druga nisu dale dobre rezultate. Gotovo da nije moguće izliječiti se od mezotelioma, pitanje je samo koliko će godina pacijent preživjeti uz terapiju, ali najčešće se radi o godinu do dvije godine života. Ovaj rak nije tumor koji se može kirurški odstraniti, niti “očistiti” tijelo u potpunosti od tumorskih stanica. - upozorava Popović.
Štiti li zakon zdravlje radnika i građana
Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike donijelo je vrlo strogi Pravilnik o zaštiti radnika od rizika zbog izlaganja azbestu. Radnici koji dolaze u kontakt s azbestom izloženi su opasnosti od razvoja smrtonosnih bolesti, uključujući mezoteliom i rak pluća. Zakon strogo zahtijeva od poslodavaca da svaki korak rada s azbestom planiraju, nadziru i provode uz maksimalnu zaštitu i precizno izvještavanje nadležnim inspekcijama, a svaki propust može imati fatalne posljedice.
Pravilnik izričito zabranjuje mnoge opasne radne procese, poput prskanja azbesta i upotrebe laganih azbestnih materijala, te nameće stroge mjere za smanjenje izloženosti prašini na najnižu moguću razinu, ispod zakonom propisanih graničnih vrijednosti. Poslodavci moraju uvesti rigorozne procedure – od obuke i osposobljavanja radnika, do specijalizirane opreme za dekontaminaciju i sigurno skladištenje azbestnog otpada u zapečaćenoj ambalaži. Na svakom radnom mjestu gdje se utvrdi prekoračenje dopuštenih koncentracija azbestne prašine ili postoji opravdana sumnja da su azbestni materijali narušeni rad mora biti odmah prekinut. Nastavak rada pod takvim uvjetima predstavlja ozbiljan i neoprostiv rizik po zdravlje, jer azbestna vlakna udišu se duboko u pluća i mogu izazvati smrtonosne bolesti koje se manifestiraju i desetljećima nakon izloženosti.
--Mislim da treba imati jako dobru zaštitu za rad s tim pločama, tko ulazi u taj posao, mora shvatiti da preuzima veliki zdravstveni rizik i mogućnost da udahne velik broj čestica azbesta. Međutim, veći problem od ovog broda je ostavština tvornica koje su azbest koristile u velikoj mjeri. Veliki problem je mezoteliom upravo zbog toga što je ovdje 70-ih godina bila industrijska zona, vrlo razvijena, i to u vrlo gusto naseljenom području. - upozorava pulmolog Popović.
-Ako se osobe dobro zaštite i ukoliko se bude pametno rukovalo, može proći relativno dobro. Problem je što imamo puno primjera mezotelioma, recimo žene koje nisu imale ekspoziciju azbestu osim što su primjerice, prale radnu odjeću muževa. Mi imamo obiteljske slučajeve mezotelioma, slučaj splitskog područja je zaista složen. Trenutno se od mezotelioma liječi četrdesetak ljudi na području Splitu.
Kako se mogu zaštiti Splićani koji žive u blizini brodogradilišta
Stanovnici koji žive u blizini luke moraju biti posebno oprezni ako u njihovo susjedstvo pristane brod koji sadrži azbest ili se na njemu izvode radovi uklanjanja tog opasnog materijala. Iako azbest sam po sebi nije opasan dok je netaknut, njegova najveća prijetnja skriva se u nevidljivim, sićušnim vlaknima koja se lako raspršuju zrakom ako se materijal reže, struže ili lomi – a tada postaje potencijalna tiha opasnost koja ne poštuje ograde ni znakove zabrane. Ulazi kroz prozore, sliježe se na odjeću, udiše se bez da ga vidimo ili osjetimo.
--Građani koji žive u blizini brodogradilišta moraju primijeniti određene mjere opreza, ali puno je veći problem ta ostavština industrijske zone, bivših tvornica. Netko će primjerice oboliti samo zato što živi na području na kojem je vjetar nosio čestice azbesta. - govori Popović.
Zato je ključno da građani, čim se u brodogradilištu pojave znakovi demontaže, isijecanja ili uklanjanja materijala za koje se sumnja da sadrže azbest, odmah poduzmu osnovne mjere samozaštite: držati prozore i balkonska vrata zatvorenima, posebno u danima s vjetrovitim vremenom; ne sušiti rublje na otvorenom; izbjegavati šetnje uz lučko područje i redovito mokro čistiti stan, kako bi se spriječilo podizanje eventualnih čestica koje su sletjele na površine.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....