Nedavni opozivi posuđa zbog arsena, olova i kadmija ponovno otvaraju pitanje koje mnogi potrošači rijetko postavljaju: što se zapravo nalazi u posuđu iz kojeg svakodnevno jedemo i pijemo i mogu li opasne tvari prijeći u hranu?
Tava, lonac, šalica ili čaša svakodnevni su predmeti kojima uglavnom vjerujemo. No upravo zato što su u neposrednom dodiru s hranom, njihova sigurnost nije samo pitanje kvalitete izrade ili trajnosti. Kemijske tvari iz materijala mogu prijeći u hranu i piće, a među onima koje posebno zabrinjavaju su olovo, kadmij i arsen. Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA) upozorava da se ti metali mogu nakupljati u organizmu i dugoročno štetno djelovati na zdravlje.
Nedavni opozivi pokazuju da problem nije samo teorijski. Naime u tavi Napoleon iz Lesnine utvrđena je migracija opasnog arsena. HAPIH je objavio obavijest Državnog inspektorata, a Lesnina je kupce pozvala da tavu prestanu koristiti i vrate je u poslovnicu u kojoj je kupljena. Povrat je moguć i bez računa.
Ovdje je posebno važna riječ migracija-upozoravaju stručnjaci.
Nije dovoljno pitati sadrži li neki predmet određenu kemijsku tvar. Za posuđe je ključno i pitanje može li ta tvar prijeći iz materijala u hranu. Upravo se na tome temelje pravila Europske unije za materijale koji dolaze u dodir s hranom.
Kod ove tave odgovor je bio dovoljno ozbiljan da je proizvod povučen s tržišta.
Još jedan sličan opoziv odnosi se na čašu za piće s otiskom roza voća i zelenog lišća, zapremine 200 mililitara, a razlog opoziva je povećan sadržaj olova i kadmija. Proizvod je prodavan u trgovinama KiK.
Ovaj slučaj posebno je važan jer pokazuje da niska cijena sama po sebi ništa ne dokazuje, ali ni činjenica da je proizvod jeftin ne bi trebala biti razlog da se zanemare podaci o njegovoj sigurnosti.
Olovo je posebno zabrinjavajuće za djecu i trudnice. EFSA je upozorila na mogući utjecaj izloženosti olovu na neurološki razvoj djece, uključujući učinke povezane s razvojem kognitivnih sposobnosti. Za olovo također nije moguće postaviti razinu izloženosti ispod koje bi se sa sigurnošću moglo isključiti svaki štetan učinak.
Kadmij se može nakupljati u organizmu, a dugotrajna izloženost predstavlja zdravstveni problem. EFSA je zaključila da izloženost kadmiju u populaciji treba smanjivati.
Kod anorganskog arsena zabrinutost je još ozbiljnija. EFSA navodi povezanost dugotrajne izloženosti s različitim štetnim učincima, uključujući povećani rizik od raka kože, mokraćnog mjehura i pluća. Procjena EFSA-e iz 2024. zaključila je da izloženost anorganskom arsenu putem hrane predstavlja zdravstvenu zabrinutost.
To, međutim, ne znači da će osoba koja je jednom popila piće iz problematične čaše ili jednom koristila određenu tavu razviti bolest. Rizik ovisi o količini, učestalosti i trajanju izloženosti, kao i o samom metalu i njegovom kemijskom obliku.
Europska komisija trenutačno radi na dodatnom pooštravanju pravila za određene metale u keramičkim i staklenim materijalima koji dolaze u dodir s hranom. Navodi da noviji znanstveni i kontrolni podaci pokazuju da se iz takvih materijala ponekad mogu oslobađati značajne količine pojedinih metala.
Može li se posuđe testirati kod kuće?
Tu dolazimo do pitanja koje će mnoge potrošače najviše zanimati.
Postoje kućni testovi za olovo, najčešće u obliku briseva ili reagensa. Oni mogu poslužiti kao preliminarna provjera određenih površina, primjerice glazirane keramike ili obojenih dijelova posuđa. Ali postoji velika zamka jer negativan kućni test ne znači da je posuđe sigurno.
Kućni test može pokazati da na ispitanoj površini nije detektirana određena količina olova. Ne može pouzdano odgovoriti na pitanje hoće li se olovo, kadmij ili arsen tijekom kuhanja, zagrijavanja ili kontakta s hranom osloboditi u količini koja predstavlja zdravstveni rizik. Za to je potrebno laboratorijsko ispitivanje.
Kod materijala koji dolaze u kontakt s hranom upravo je migracija ključna: stručnjaci procjenjuju koliko određene tvari mogu prijeći iz materijala u hranu ili odgovarajući simulant hrane.
Za kadmij kućni testovi nisu dovoljno pouzdani da bi se na temelju negativnog rezultata moglo zaključiti da je posuđe sigurno.
Kod arsena situacija je još problematičnija. Test namijenjen, primjerice, ispitivanju arsena u vodi nije isto što i laboratorijsko ispitivanje migracije arsena iz tave u hranu.
Dobra vijest je da ne treba paničariti zbog svakog lonca ili čaše u kuhinji. Ali kada nadležna tijela kažu da određeni proizvod migrira arsen ili sadrži povišene količine olova i kadmija, nema mjesta eksperimentiranju. Takav proizvod nije za daljnju uporabu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....