Štitnjača se nalazi u donjem dijelu vrata, tik ispod Adamove jabučice. Njezina je funkcija lučenje hormona koji reguliraju srčani ritam, krvni tlak, tjelesnu temperaturu i tjelesnu težinu. Rak štitnjače nastaje kada stanice u žlijezdi počnu nekontrolirano rasti i dijeliti se, stvarajući tumor. Te abnormalne stanice mogu napasti okolna tkiva i eventualno se proširiti na druge dijelove tijela.
Iako je većina slučajeva raka štitnjače izlječiva, stručnjaci su zabrinuti zbog brzog rasta broja oboljelih. Prema bazi podataka SEER - sustavu za praćenje raka u SAD-u - incidencija raka štitnjače više se nego utrostručila od 1980. do 2016., porastavši s 2,39 na 7,54 slučaja na 100.000 muškaraca te sa 6,15 na 21,28 slučajeva na 100.000 žena, piše BBC.
"Rak štitnjače ostaje jedan od rijetkih karcinoma koji s vremenom konstantno raste, unatoč napretku medicine", kaže Sanziana Roman, endokrina kirurginja sa Sveučilišta Kalifornija u San Franciscu (UCSF).
Što stoji iza porasta broja slučajeva?
Već je dugo poznato da izloženost velikim količinama ionizirajućeg zračenja u djetinjstvu može uzrokovati rak štitnjače. Nakon nuklearne nesreće u Černobilu 1986., broj djece oboljele od raka štitnjače u Bjelorusiji, Ukrajini i Rusiji naglo je porastao. Jedna je studija pokazala da se oko 36% slučajeva raka štitnjače među preživjelima atomske bombe u Japanu može povezati s izlaganjem zračenju u djetinjstvu, prenosi BBC.
No u SAD-u u 80-ima i 90-ima nije bilo nuklearnih katastrofa koje bi objasnile taj rast. Stručnjaci su u početku bili zbunjeni, no potom se pojavilo objašnjenje - je li "krivac" bolje dijagnosticiranje?
Tijekom 1980-ih liječnici su počeli koristiti ultrazvuk štitnjače, koji omogućuje prikaz vrlo malih tumora koji ranije nisu mogli biti otkriveni. U 1990-ima počeli su uzimati i uzorke stanica iz sumnjivih čvorova, metodom tankoiglene biopsije.
To je dovelo do pretjeranog dijagnosticiranja tumora koji vjerojatno nikada ne bi uzrokovali simptome ili smrt.
"Nekada su liječnici palpacijom tražili čvoriće na štitnjači", kaže epidemiologinja Cari Kitahara iz Nacionalnog instituta za rak (NCI) u SAD-u.
"Ultrazvuk je omogućio otkrivanje manjih čvorova, što je povećalo broj dijagnosticiranih malih papilarnih karcinoma koji se ranije ne bi mogli napipati."
Dodatni dokaz za teoriju pretjerane dijagnostike bio je taj što je unatoč rastu broja slučajeva - smrtnost od raka štitnjače ostajala stabilna. U Južnoj Koreji broj dijagnosticiranih slučajeva skočio je nakon uvođenja nacionalnog programa probira, a zatim pao nakon njegova smanjenja.
Ali… brojke i dalje rastu
Usprkos tomu, posljednjih godina pojavljuju se dokazi da pretjerana dijagnostika nije jedini uzrok rasta broja slučajeva.
Primjerice, srednje razvijene zemlje - bez opsežnih programa probira - također bilježe porast. Uz to, dijagnosticira se sve više većih i uznapredovalih tumora, što ne bi bilo slučaj da se radi samo o boljem otkrivanju vrlo malih tumora.
Nadalje, smrtnost je trebala padati zahvaljujući ranijem otkrivanju i boljem liječenju - no ostala je stabilna, a u nekim zemljama čak raste.
Debljina kao faktor rizika
Jedan od glavnih osumnjičenika je pretilost, koja je u stalnom porastu od 1980-ih.
Osobe s visokim BMI-jem imaju više od 50% veću vjerojatnost da će tijekom života razviti rak štitnjače. Također češće imaju agresivnije oblike tumora.
"Uočili smo da je višak tjelesne mase povezan s većim rizikom smrti od raka štitnjače", dodaje Kitahara.
Mehanizmi su još nejasni, ali pretpostavlja se da bi upala, inzulinska rezistencija i poremećaji hormona štitnjače mogli igrati ulogu.
Kemikalije koje ometaju hormone i drugi čimbenici
Neki znanstvenici sumnjaju i na endokrine disruptore – kemikalije koje utječu na hormone, a nalaze se u tisućama proizvoda (npr. PFOA, PFOS). Dokazi su zasad mješoviti.
Druga teorija odnosi se na tragove elemenata u okolišu, osobito na vulkanskim područjima (npr. cink, kadmij, vanadij), no nedostaje kvalitetnih epidemioloških studija.
Povećani broj medicinskih skeniranja
Raspravlja se i o utjecaju CT i RTG pretraga, koje su u SAD-u porasle od 1980-ih. CT posebno daje relativno visoku dozu zračenja štitnjači, osobito kod djece.
Modeli procjenjuju da bi u SAD-u svake godine oko 3.500 slučajeva raka štitnjače u budućnosti moglo biti izravno povezano s CT snimanjima.
"Dječja štitnjača mnogo je osjetljivija na zračenje", kaže Kitahara.
Zaključak: vjerojatno je riječ o kombinaciji čimbenika
"Vjerojatno promatramo multifaktorijalni fenomen", kaže Roman.
"To uključuje okolišne, metaboličke, prehrambene i hormonske čimbenike, koji možda djeluju u kombinaciji s genetskom predispozicijom."
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....