Sjećate se prvog vala pandemije? Onog koji je u prvim mjesecima 2020. uzdrmao sjever Italije, napunio bolnice Bergama i Milana. I utjerao strah u kosti svima u Europi?
Lombardija se u veljači pretvorila epicentar, a liječnici i medicinske sestre nisu se borili samo s nevidljivim virusom — nego i s praznim skladištima.
Talijanski zdravstveni sustav u prvom valu pandemije bio je doslovno na koljenima.
Na odjelima intenzivne njege nedostajali su osnovni lijekovi za intubaciju, falilo je antibiotika i kortikosteroida, medicinskog kisika, respiratora i PCR reagensa, a bilo je dana kad nije bilo dovoljno maski, vizira, rukavica i zaštitnih odijela.
Uvoz iz Kine i Indije je zbog lockdowna bio prekinut, europska proizvodnja nije mogla pokriti svu potražnju, a zemlje koje su imale zalihe čuvale su ih za sebe. Kasnije, kako je pandemija uzela maha i izvan Italije, posljedice takvog stanja ponajviše su osjećale manje države članice.
Iz tog iskustva rodila se ideja novog europskog Zakona o kritičnim lijekovima čije se usvajanje očekuje krajem godine. Riječ je o Zakonu kojim Europska Unija želi osigurati da se takav kolaps opskrbe više nikada ne ponovi.
HDZ-ov europarlamentarac Tomislav Sokol izvjestitelj je Europskog parlamenta o ovom zakonu. Pitamo ga što bi zakon konkretno trebao promijeniti.
-Novi Zakon o kritičnim lijekovima bit će ključan za povećanje sigurnosti opskrbe lijekovima u Europskoj uniji. A nadam se da je ovo samo prvi korak. Cilj je zakona potaknuti povratak proizvodnje u EU te osigurati pravovremen pristup lijekovima za europske građane.
SD: Kako postići da lijek jednako bude dostupan pacijentu u Njemačkoj i u Hrvatskoj?
-To ćemo postići uvođenjem zajedničke javne nabave lijekova, što će poboljšati pregovarački položaj država članica, posebno onih manjih kao što je Hrvatska. U konačnici, to će značiti ne samo bolju dostupnost lijekova, nego i niže cijene za europske pacijente. Moj je prijedlog i stvaranje europskog mehanizma koordinacije skladištenja lijekova čime će se spriječiti gomilanje zaliha lijekova u većim državama članicama, dok manje istodobno trpe nestašice. Ako se EU temelji na solidarnosti, onda je mora biti i kad je zdravlje ljudi u pitanju.
SD: Može li onda zakon smanjiti i nestašicu lijekova?
-Može, to je i smisao samog zakona. Jačamo domaću proizvodnju, potičemo zajedničku javnu nabavu koja može osigurati veće količine i povoljnije cijene, a pored toga predložio sam i uvođenje obveznog mehanizma redistribucije lijekova među državama članicama. To znači da, ako u nekoj državi, primjerice u Hrvatskoj, dođe do nestašice određenog lijeka, a taj lijek postoji na zalihama druge države članice, bit će omogućeno njegovo obvezno premještanje kako bi se osigurala dostupnost pacijentima kojima je potreban.
SD: Takvo što nikada do sada nije išlo glatko…
-Svjestan sam da će taj prijedlog naići na otpor većih država članica i da pregovori o njemu neće biti jednostavni, ali moj je primarni cilj da Hrvatska iskoristi sve moguće europske mehanizme kako bi naši pacijenti dobili njegu kakvu zaslužuju. Zbog interesa hrvatskih pacijenata i boljeg položaja Hrvatske u EU spreman sam se “potući” sa svima.
SD: Zalažete se i za poticanje izgradnje novih farmaceutskih tvornica u Europskoj uniji. Zašto je to važno?
-Danas smo, nažalost, previše ovisni o trećim državama kada je riječ o proizvodnji lijekova, a posebno aktivnih farmaceutskih sastojaka. Čak 75 posto proizvodnih pogona za aktivne tvari nalazi se izvan EU. To znači da bilo kakva veća globalna kriza može Europu ostaviti bez važnih lijekova, a naše pacijente životno ugroženima. EU može biti ne znam kako bogata, ali ako ne proizvodi lijekove, onda je i jako ranjiva i ucjenjiva. A činjenica je da se odnosi u svijetu mijenjaju i da se ključni resursi i proizvodi, od energenata do mikročipova, koriste za jačanje vlastite geopolitičke pozicije. EU i Hrvatska moraju ojačati svoju. Usto, ovime se otvaraju i kvalitetna radna mjesta kakvima težimo u Hrvatskoj.
SD: Na što točno mislite?
-Po novom Zakonu o kritičnim lijekovima izgradnja novih farmaceutskih tvornica i modernizacija postojećih kapaciteta dobit će status strateškog projekta. To znači da će takvi projekti imati ubrzani pristup izdavanju građevinskih dozvola i energetskim priključcima, a pratit će ih i europsko financiranje. Izgradnja tih kapaciteta ne znači samo jačanje europske zdravstvene sigurnosti i stvaranje novih radnih mjesta, nego i poticanje inovacija i istraživanja. Zakon o kritičnim lijekovima time postaje instrument ne samo zdravstvene, već i industrijske politike Unije.
SD: Koje još konkretne koristi Zakon o kritičnim lijekovima na koje radite donosi Hrvatskoj?
- Nedavno smo imali prijavljenu nestašicu jednog antibiotika za liječenje širokog spektra bakterijskih infekcija, čija se djelatna tvar nalazi na listi kritičnih lijekova koju vodi Europska agencija za lijekove. Kad ovaj zakon stupi na snagu, Hrvatska više neće biti sama u takvim situacijama. U slučaju nestašice, moći će se udružiti s drugim državama članicama koje se suočavaju s istim problemom i zajednički nabaviti lijek.
SD: Tko će provoditi taj postupak.
-Postupak će provoditi Europska komisija. Time će se znatno olakšati posao nacionalnim tijelima, ubrzati nabava i osigurati pravednija raspodjela lijekova među državama članicama. Osim toga, Hrvatska će imati velike koristi i od mehanizma obveznog premještanja lijekova.
SD: Kako?
-Neće više biti moguća situacija kakvoj smo svjedočili u pandemiji, a to je da su velike države zatvorile granice i prisvojile svu ključnu medicinsku opremu koja se proizvodila ili samo skladištila na njihovom teritoriju. Veličina tržišta pojedinih EU država i veća platežna moć njihovih građana neće Hrvatima otežavati dolazak do važnih lijekova, što je veliki korak u pravom smjeru.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....