Lijekovi iz skupine GLP-1, među kojima su Ozempic, Wegovy i Mounjaro, posljednjih su godina postali iznimno popularni u liječenju dijabetesa i pretilosti. Novo veliko istraživanje iz Ujedinjenog Kraljevstva sada je pokazalo da bi njihova primjena mogla biti povezana s povećanim rizikom od regurgitacije želučanog sadržaja tijekom zahvata pod anestezijom.
Istraživači su analizirali podatke više od 47.000 pacijenata koji su bili podvrgnuti planiranim ili hitnim medicinskim zahvatima uz anesteziološku skrb. Rezultati su pokazali da su pacijenti koji su uzimali GLP-1 lijekove imali oko 11 puta veću učestalost regurgitacije i/ili plućne aspiracije u usporedbi s pacijentima koji ih nisu uzimali, piše Science Alert.
Iako ta brojka zvuči zabrinjavajuće, stručnjaci naglašavaju da je apsolutni rizik i dalje malen.
Zašto bi mogao postojati problem?
GLP-1 lijekovi usporavaju pražnjenje želuca. Upravo zbog toga mogu pomoći u regulaciji apetita, no isto djelovanje moglo bi predstavljati problem tijekom anestezije.
Pacijentima se prije operacije u pravilu nalaže da određeno vrijeme ne jedu kako bi želudac bio prazan. Ako se želučani sadržaj tijekom anestezije vrati prema jednjaku i ustima, osoba koja je pod anestezijom nema uobičajenu kontrolu nad svojim tijelom te postoji mogućnost da sadržaj dospije u pluća. To može dovesti do ozljede pluća ili začepljenja dišnih putova.
Prema rezultatima istraživanja, među osobama koje su primale GLP-1 lijekove učestalost plućne aspiracije i/ili regurgitacije iznosila je približno jedan slučaj na 71 pacijenta, dok je među onima koji nisu uzimali te lijekove iznosila oko jedan na 802.
Regurgitacija se posebno pojavljivala prilikom buđenja iz anestezije, iako su slučajevi zabilježeni i na početku te tijekom zahvata.
Zabilježena samo dva slučaja plućne aspiracije
Važno je pritom razlikovati regurgitaciju od ozbiljnije plućne aspiracije. Među 1348 pacijenata koji su uzimali GLP-1 lijekove zabilježena su samo dva slučaja plućne aspiracije.
Zbog toga istraživači upozoravaju da uzorak nije dovoljno velik da bi se iz njega mogli izvući čvrsti zaključci o riziku same aspiracije.
Studija također ne dokazuje da GLP-1 lijekovi izravno uzrokuju komplikacije tijekom anestezije. Pretilost i dijabetes, stanja zbog kojih se ti lijekovi često propisuju, i sami su poznati čimbenici rizika za plućnu aspiraciju te su mogli utjecati na rezultate.
Autori zato navode da su potrebna dodatna prospektivna istraživanja kako bi se utvrdilo na koji se način rizik može smanjiti i poboljšati sigurnost pacijenata.
Treba li prestati uzimati lijek prije operacije?
Istraživanje otvara i pitanje treba li GLP-1 lijekove prestati uzimati prije zahvata. Gotovo trećini pacijenata koji su ih koristili bilo je preporučeno da terapiju prekinu osam do 14 dana prije postupka.
Međutim, istraživači navode da tako kratka pauza možda nije dovoljna da nestane učinak lijeka na pražnjenje želuca. Prema podacima koje navode, usporeno pražnjenje želuca može biti prisutno čak i kod osoba koje su semaglutid prestale uzimati do tri tjedna ranije.
Istodobno, dulji prekid terapije može donijeti druge probleme, uključujući poteškoće s kontrolom šećera u krvi.
Američko društvo anesteziologa prema smjernicama navedenima u izvornom članku preporučuje da većina pacijenata nastavi uzimati GLP-1 terapiju prije planiranog zahvata. Za pacijente kod kojih postoji veći rizik od gastrointestinalnih nuspojava preporučuje se tekuća prehrana tijekom 24 sata prije zahvata. Zbog toga pacijenti ne bi trebali samostalno prekidati terapiju, nego odluku trebaju donijeti u dogovoru s liječnicima koji vode njihovo liječenje i zahvat.
Važno je anesteziologu reći koje lijekove uzimate
Istraživači su upozorili i na još jedan problem. Više od 40 posto korisnika GLP-1 lijekova obuhvaćenih britanskim istraživanjem do njih nije došlo uobičajenim putem preko liječnika opće prakse ili bolničkog propisivanja, nego drugim kanalima, primjerice putem interneta.
Zbog toga postoji mogućnost da pacijenti prilikom dolaska na operaciju ne navedu da koriste takav lijek, a podatak možda neće biti vidljiv ni u standardnoj evidenciji terapije.
Istraživanje je predstavljeno u rujnu na godišnjem sastanku Association of Anaesthetists u Liverpoolu, a objavljeno je u stručnom časopisu Anaesthesia. Njegovi rezultati ne znače da bi pacijenti trebali samoinicijativno prestati uzimati Ozempic, Wegovy, Mounjaro ili slične lijekove, nego ukazuju na potrebu da liječnici pri planiranju anestezije uzmu u obzir njihovu primjenu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....