Broj djece s razvojnim teškoćama u Hrvatskoj posljednjih godina raste, upozoravaju stručnjaci i zdravstvene institucije. Danas gotovo sedam posto učenika u hrvatskom obrazovnom sustavu ima određene razvojne teškoće, što je osjetno više nego prije desetak godina. Upravo zato sve češće se govori o važnosti ranog prepoznavanja neurorizika i pravodobne pomoći djeci već u najranijoj dobi.
Što zapravo znači kada liječnici kažu da je dijete neurorizično? Trebaju li roditelji odmah strahovati i koliko je važno reagirati na vrijeme? O tim pitanjima govorio je dr. sc. Svetislav Polovina, specijalist fizikalne medicine i rehabilitacije, gostujući u podcastu o zdravlju Vox Medicus.
Tema je izazvala velik interes roditelja, osobito zato što se pojam neurorizično dijete često pogrešno doživljava kao dijagnoza.
Neurorizik ne znači trajni poremećaj
Dr. Polovina odmah na početku ističe kako neurorizično dijete ne znači da dijete nužno ima neurološki poremećaj ili trajne posljedice.
Radi se o djeci koja imaju povećani rizik za razvojne teškoće zbog određenih okolnosti tijekom trudnoće, poroda ili ranog razvoja. Među najčešćim rizičnim čimbenicima su prijevremeni porod, manjak kisika tijekom poroda, moždana krvarenja ili komplikacije u neonatalnom razdoblju, pojasnio je dr. Polovina.
Prema procjenama stručnjaka, oko deset posto novorođenčadi rađa se s određenim neurorizikom, zbog čega liječnici sve više upozoravaju kako su rana dijagnostika i pravodobna rehabilitacija ključni za razvoj djeteta.
Najveći problem je čekanje
Mnogi roditelji, suočeni s prvim sumnjama, često se nadaju da će dijete "sve stići" i da će se razvoj spontano posložiti. No upravo tada, upozorava dr. Polovina, može se izgubiti dragocjeno vrijeme.
Na pitanje voditeljice Nikoline Ćosić čekaju li roditelji predugo prije nego što potraže pomoć, dr. Polovina naglasio je koliko je rana dječja dob važna za razvoj mozga.
Rana dječja dob je razdoblje najveće plastičnosti mozga, kada terapije i stručna pomoć mogu imati najveći učinak. Zbog toga je bolje obaviti pregled i utvrditi da je razvoj uredan nego propustiti mogućnost rane intervencije, dodao je zagrebački liječnik.
Koje znakove roditelji trebaju pratiti?
Govoreći o prvim mogućim znakovima razvojnih odstupanja, dr. Polovina ističe kako roditelji trebaju pratiti razvojne prekretnice tijekom prve dvije godine života.
Važno je promatrati kako dijete drži glavu, okreće li se, sjedi, puže, prohodava te kako se razvijaju govor i komunikacija. Veća odstupanja ili značajnija kašnjenja ne moraju odmah značiti ozbiljan poremećaj, ali mogu biti signal da je potrebna dodatna obrada i praćenje stručnjaka - savjetuje dr. Polovina.
Posebno zanimljiv dio razgovora odnosio se na roditeljsku intuiciju, koju liječnici, kaže, ne bi smjeli olako odbacivati.
Roditeljsku intuiciju ne treba ignorirati niti banalizirati, nego je treba ozbiljno shvatiti i po potrebi stručno provjeriti, poručuje dr. Polovina.
Rana intervencija nije samo skup vježbi
Kada se govori o rehabilitaciji, roditelji najčešće prvo pomisle na terapije i fizikalne vježbe, no stručnjaci upozoravaju kako rana intervencija podrazumijeva puno više.
Cilj nije samo ponavljanje određenih pokreta, nego pravilno poticanje razvoja živčanog sustava kroz svakodnevne aktivnosti, igru i interakciju s djetetom. Upravo zato rana pomoć može imati ogroman utjecaj na kasniji razvoj, a velik broj neurorizične djece uz pravodobnu terapiju kasnije može imati potpuno uredan razvoj i bez trajnih posljedica - ističe dr. Polovina.
Istodobno, liječnici upozoravaju kako sustav rane intervencije u Hrvatskoj još uvijek nije jednako dostupan svim obiteljima. Dostupnost terapija i stručnjaka često ovisi o mjestu stanovanja i kapacitetima sustava.
Poruka stručnjaka zato je jasna - nema mjesta panici, ali ni predugom čekanju. Jer kod neurorizične djece upravo vrijeme može igrati ključnu ulogu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....