Rano prepoznavanje raka u njegovoj prvoj fazi ključno je za uspostavu dijagnoze, a s njom i dobre prognoze. Naime, postoje oblici raka čije liječenje, ukoliko se otkriju na vrijeme, nije posve zahtijevno, a još manje beznadno. Zbog ovog razloga, znanstvenici i liječnici svakim neprestano razvijaju nove načine i tehnologije koji će pomoći u ranom otkrivanju raka, a kažu da su Pernuvo, odnosno MRI cijelog tijela i liquid biopsy, odnosno tekuća biopsija - budućnost ovakvih pretraga.
Nema više opasnog zračenja
MRI je magnetna rezonanca, medicinska metoda snimanja koja koristi jako magnetsko polje i radio valove da napravi vrlo detaljne slike unutrašnjosti tijela, i to bez ikakvog zračenja, a u pregledu koji traje nešto manje od sat vremena, obuhvaća se cijelo tijelo.
Pernuvo može otkriti rak tako što prikazuje strukturu organa i tkiva u vrlo visokoj rezoluciji, pa se tumori vide kao mase koje imaju drugačiji izgled, oblik ili gustoću od okolnog zdravog tkiva; zato MRI može prepoznati solidne tumore u mozgu, jetri, bubrezima, mekim tkivima i mnogim drugim organima, iako mu je teže otkriti vrlo male lezije ili tumore u plućima i kostima, pa se ponekad moraju raditi dodatne pretrage poput CT-a ili biopsije.
Krv skriva tragove tumora
Liquid biopsy otkriva rak ne gledajući anatomsku sliku, nego tražeći tragove tumora u krvi - najčešće fragmente tumorske DNK, cirkulirajuće tumorske stanice ili specifične genetske mutacije; ako tumor otpušta dovoljno tih genetskih signala, test ih može prepoznati i sugerirati da se u tijelu razvija maligni proces čak i prije nego što je masa dovoljno velika da se vidi na snimanju, dok tumori koji ne otpuštaju puno DNK ili su u vrlo ranoj fazi često ostanu neprimijećeni pa test može biti lažno negativan.
Suvremene tekuće biopsije obuhvaćaju niz različitih tehnologija koje u krvi traže tragove raka - stanice, DNK, RNK, proteine ili biokemijske obrasce koje tumor ostavlja za sobom. No prije nego što se bilo koji takav materijal može analizirati, uzorak mora proći složenu pripremu. Mnoge genetske metode zahtijevaju višestupanjsko pročišćavanje, što je skupo, dugotrajno i osjetljivo na pogreške: DNK se mora izvući iz stanica, odvojiti od nečistoća, filtrirati i pročistiti, a kvaliteta tog postupka uvelike utječe na to koliko će kasnija analiza biti pouzdana.
Krvožilne tumorske stanice poput neuhvatljivih putnika
Prva velika ideja u području tekućih biopsija bile su cirkulirajuće tumorske stanice (CTC) - stanice koje se odvoje od tumora i putuju krvotokom, ponekad stvarajući metastaze. Iako imaju prepoznatljive molekularne oznake, poput EpCAM-a kod karcinoma dojke i prostate, njihov je broj u krvi iznimno malen, čak i kod uznapredovalog raka. Zato ih je izrazito teško detektirati, a njihova korisnost u ranom otkrivanju raka prilično je ograničena. Danas postoji jedan FDA-odobren test (CellSearch) koji se koristi za praćenje bolesti kod metastatskog raka, no ne i za screening zdravih ljudi.
Tumorska DNK u krvi je dobro skrivena
Mnogo više pozornosti dobila je analiza fragmenata slobodne DNK u krvi (cfDNA), osobito onih koji potječu iz tumora (ctDNA). Takva DNK ulazi u krv kad se stanice tumora raspadaju ili aktivno izlučuju genetski materijal. U teoriji, ctDNA je izvrstan biomarker jer sadrži mutacije i epigenetske promjene koje jasno upućuju na rak.
U praksi, međutim, ctDNA je u ranim stadijima tumora toliko rijetka da ju je teško pronaći - ponekad je riječ o promilima ukupne DNK u krvi. Studije pokazuju da se ctDNA uopće može detektirati samo u polovice bolesnika sa stadijem I raka, a ni u metastatskoj bolesti nije prisutna kod svih. Zbog toga je rano otkrivanje raka na temelju ctDNA još uvijek poput traženja igle u plastu sijena.
Metilacija DNK kao "otisak prsta" tumora
Jedan od sofisticiranijih pristupa je analiza metilacije DNK - kemijskih oznaka na genetskom materijalu koje se mijenjaju kad nastaje rak. Te promjene mogu pomoći u određivanju vrste tumora i organa iz kojeg potječe.
Premda je "zlatni standard" laboratorijska metoda bisulfitnog sekvenciranja, ona je spora, skupa i agresivna prema uzorku te često degradira DNK. Ipak, razvoj panel-testova koji kombiniraju više metilacijskih markera mogao bi omogućiti bržu i pouzdaniju detekciju, osobito zato što se mnogi tumori dijele sličnim epigenetskim potpisima.
Što nam znači rano otkrivanje raka?
Rak i dalje spada među vodeće svjetske uzroke smrti: u 2020. godini od njega je umrlo gotovo 10 milijuna ljudi, a svake se godine dijagnosticira oko 19 milijuna novih slučajeva. To znači da je gotovo svaka šesta smrt povezana s malignom bolešću.Kod većine karcinoma razlika između otkrivanja u prvom i u trećem stadiju dramatično mijenja prognozu, jer se u prvom stadiju tumor obično nalazi samo u organu iz kojeg je nastao, dok se u trećem stadiju već proširio na regionalne limfne čvorove ili okolna tkiva.
Na primjer, rak dojke otkriven u prvom stadiju najčešće se izliječi kombinacijom operacije i eventualno hormonske terapije, a petogodišnje preživljenje je vrlo visoko, dok rak dojke u trećem stadiju zahtijeva agresivniju terapiju - kemoterapiju, operaciju i zračenje - i iako je i dalje moguće izlječenje, rizik povratka bolesti značajno je veći. Slično tome, rak debelog crijeva u prvom stadiju često se uklanja relativno jednostavnom operacijom nakon koje se mnogi bolesnici smatraju izliječenima, dok u trećem stadiju već postoji širenje na limfne čvorove, pa je potrebna i kemoterapija, a šanse za potpuno izlječenje smanjuju se unatoč modernim terapijama.
Kod raka pluća razlika je još naglašenija, jer rani stadij bez metastaza ponekad omogućuje kirurško uklanjanje tumora s vrlo dobrim ishodom, dok treći stadij koji zahvaća limfne čvorove u prsnom košu često zahtijeva kombinaciju kemoterapije, zračenja i imunoterapije, a prognoza je znatno lošija.
Melanom je još jedan primjer u kojem je otkrivanje u prvom stadiju gotovo uvijek izlječivo jednostavnom ekscizijom madeža, dok se u trećem stadiju već radi o regionalnom širenju na limfne čvorove i potrebno je uključiti imunoterapiju, a rizik od povratka je velik. Rak gušterače, koji je notorno težak za rano otkrivanje, u prvom stadiju ima mnogo bolju prognozu i ponekad je operabilan, ali u trećem stadiju gotovo nikad nije moguće potpuno uklanjanje tumora i liječenje se svodi na kombiniranu sistemsku terapiju uz znatno lošiji ishod.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....