Postoji mnogo psihijatrijskih poremećaja koji su još uvijek društvena nepoznanica, a ono što o njima pak i znamo - izaziva strah i nerazumijevanje. Jedan od takvih jest i disocijativni poremećaj identiteta, za koji smo vjerojatno čuli, ali u smislu "podvojene" ili "višestruke" ličnosti. Ovaj poremećaj još uvijek je predmet brojnih znanstvenih i medicinskih kontroverzi te je česta inspiracija za likove tvorcima triler i horor filmova, što dodatno potiče negativne stereotipe i produbljuje nerazumijevanje.
Jedan od poznatijih takvih filmova je i američki "Split", u prijevodu - "Podvojen". Glavni lik Kevin, kojeg utjelovljuje James McAvoy, svojoj povjerljivoj psihijatrici dr. Fletcher otkriva 23 osobnosti, no postoji i jedna još uvijek potisnuta, koja ga je primorala da otme tri tinejdžerice. Tako se u Kevinu izmjenjuju brojni likovi, fragmenti njegove osobnosti, od kojih je jedno i dijete od devet godina.
Nastaje nakon teških trauma
DID nastaje kao neurorazvojni poremećaj uzrokovan traumatičnim događajima u djetinjstvu, kojima se dijete može suprotstaviti jedino obrambenim mehanizmom disocijacije i odvajanja od iskustava, što dovodi do suzbijene integracije djetetovih iskustava i interakcija. Disocijativni poremećaj identiteta (DID), koji se do 1994. nazivao poremećajem višestruke osobnosti, zahvaća približno 1,5 % svjetske populacije.
Osoba koja ima ovaj poremećaj izmjenjuje dva ili više identiteta, koji mogu, ali i ne moraju biti svjesni postojanja drugih identiteta, a koji naizmjenično preuzimaju kontrolu nad ponašanjem osobe te se javlja amnezija za periode u kojima je kontrolu preuzeo jedan od ostalih identiteta. Pojedinci s DID-om često se suočavaju s višestrukim krizama, uključujući samoozljeđivanje i zlouporabu supstancija.
Više etioloških čimbenika može doprinijeti razvoju DID-a, uključujući zlostavljanje, emocionalno zanemarivanje, narušenu privrženost i kršenje granica. Trauma koja vodi do DID-a može imati obiteljski, društveni i kulturni uzrok, oblikujući kako pojavu, tako i izražavanje poremećaja. DID često proizlazi iz dugotrajnog i intenzivnog stresa i traume. Teško fizičko i emocionalno zlostavljanje, dezorganizirani stilovi privrženosti i nedostatak obiteljske podrške često prethode DID-u.
Sklonost disocijaciji čini se da je pod utjecajem ne samo urođenog temperamenta i genetike, već i disfunkcionalne obiteljske strukture i poremećaja privrženosti stečenog u ranom djetinjstvu. Stilovi odgoja u ovim slučajevima često su autoritarni i rigidni, paradoksalno uz obrnutu dinamiku roditelj - dijete.
Osoba se osjeća kao promatrač vlastitog života
Ovaj se poremećaj dijagnosticira jedino ako su kod osobe prisutna dva ili više različita, individualna, neovisna identiteta, koji imaju svoja posebna i trajna obrasca opažanja i razmišljanja o okolini i sebi. Jedan od kriterija je i amnezija koja nadilazi običnu zaboravnost i podrazumijeva nemogućnost prisjećanja važnih osobnih podataka ili praznine u sjećanju na svakodnevne događaje.
Najčešći su nestalni simptomi slika, nestalne razine funkcioniranja, od izrazito učinkovitih do nesposobnih; jake glavobolje ili druge boli u tijelu, iskrivljenje vremena, praznine u vremenu i amnezija te depersonalizacija i derealizacija. Depersonalizacija se odnosi na osjećaj nestvarnosti, izdvojenosti od samoga sebe i vlastitih tjelesnih i psihičkih zbivanja. Bolesnik se osjeća kao promatrač vlastitog života, kao da se promatra u filmu. Bolesnici se čak mogu osjećati kao da na neko vrijeme nisu u vlastitom tijelu. Derealizacija se odnosi na osjećaj da poznati ljudi i okruženja nisu poznati, već strani ili nestvarni.
Česti su slučajevi s više od dva identiteta
Jedna studija slučaja koju su zajednički radili pakistanski i američki istraživači na slučaju jedne 55-godišnje žene pokazuje koliko je ovaj poremećaj zastrašujuć.
Radi se o ženi s poviješću poremećaja korištenja supstanci i komorbidnim bipolarnim poremećajem, koja je primljena u lokalnu opću bolnicu zbog fragmentacije jedne osobnosti u više osobnosti pod emocionalnim stresom i utjecajem droga.
Pacijentica je imala različite osobnosti, od kojih je jedna bila osobnost sedmogodišnjeg djeteta, jedna osobnost koja se ponašala kao tinejdžer te osobnost koja je djelovala kao muška osoba, pored njezine normalne 55-godišnje osobnosti.
Pacijentica je izvijestila da su je njezine alternativne osobnosti konstantno nadvladavale i da je postala svjesna njihova postojanja tek kada bi joj ljudi u okolini rekli, obično nakon završetka neke situacije. Stresne situacije i zlouporaba supstancija mogli bi pogoršati fragmentaciju osobnosti. To se uglavnom događalo nevoljno, s rijetkom memorijom događaja.
Tijekom prijelaza između osobnosti, pacijentica je ponekad bila nasilna i prema bliskim osobama. Nasilje se kretalo od suicidalnog do homicidnog ponašanja, zbog čega je dvaput u prošlosti bila uhićena. Morala je biti izolirana i vezana, zaključana u sobi uz poziv policiji. Kao posljedica toga, hospitalizirana je u psihijatrijskoj ustanovi najmanje dva do tri puta. Pod utjecajem stresa ili supstancija poput marihuane ili kokaina, njezina osobnost bi se dijelila na različite osobnosti, koje su se značajno razlikovale po dobi i spolu.
Jedna od alternativnih osobnosti ponašala se kao sedmogodišnje dijete, pokazivala iste interese i izbore, uključujući promjenljivo raspoloženje i samouvjerenost, a u tim stanjima mogla se povrijediti ili plakati ako njezine želje nisu bile zadovoljene.
Druga osobnost djelovala je kao tinejdžer s oštrijim odlukama i stilom odijevanja. Povećanje zlouporabe supstancija, alkohola i pušenja dovodilo je do sukoba ili homicidnih napada, s povremenim samoozljeđivanjem. Na dorzalnoj strani desne ruke pronađeni su brojni ožiljci. Govor je bio ubrzan, često bi ponavljala iste riječi ili razgovore.
Treća osobnost bila je privremeni prijelaz u suprotan muški spol. Došlo je do promjene glasa i ponašanja, uključujući muško odijevanje, jezik, percepciju muških tjelesnih dijelova, izbor prijatelja i seksualnu privlačnost prema ženama.
Normalno stanje 55-godišnje žene bilo je zadano i najugodnije za nju. Tijekom prijelaza osobnosti osjećala je anksioznost, koja se mogla pojaviti u bilo kojem trenutku, nevoljno, ali najčešće u stresnim situacijama ili pod utjecajem supstancija. Nasilniji događaji češće su nastupali kad bi pacijenticu posjetila pojedinačna osoba nego grupa.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....