Žućkasti iscjedak, loš zadah i teško gutanje? Dr. Klančnik otkriva sve o zarazi ‘iz noćne more‘! U težim slučajevima...

Većina ljudi koja je imala infekciju herpes virusom pamti to kao vrlo neugodno iskustvo, koje je obično bilo nakon stresa, neke velike traume, pada imuniteta i slično. Posebno je neugodan herpetični gingivostomatitis, vrlo bolna infekcija usne šupljine i gingive uzrokovana herpes simplex virusom tipa 1 (HSV-1).

- Radi se obično o primarnoj infekciji herpes virusom i najčešća je u manje djece do 5 godina ali se može javiti i u odraslih i adolescenata koji do sada nisu bili izloženi ovom virusu - kaže izv. prof. prim. dr. sc. Marisa Klančnik, specijalistica otorinolaringologije i subspecijalistica iz audiologije na Klinici za bolesti uha, nosa i grla s kirurgijom glave i vrata, KBC Split.

- Infekcija nastaje direktnim kontaktom putem infektivnog sekreta kao što je slina, ljubljenjem ili korištenjem zajedničkog pribora za jelo. Bolest počinje naglo s visokom temperaturom, općom malaksalošću, glavoboljom i otečenim vratnim limfnim čvorovima.

Nakon 1-3 dana nastaje eruptivna faza koja se manifestira pojavom mjehurića koji pucaju i prelaze u vrlo bolne ranice i ulceracije. Nakon primarne infekcije HSV-1 ostaje"uspavan" u trigeminalnom gangliju i može biti ponovno aktiviran u slučaju pada imuniteta. Smatra se da je gotovo 90 posto svjetske populacije seropozitivno na HSV-1 do 35-te godine života, otkriva doktorica.

Koji su karakteristični simptomi infekcije?

- Kao prvi znak infekcije često se javlja visoka temperatura. Vidljiva je oteklina i crvenilo gingive kao i sluznice usne šupljine, bolni mjehurići koji pucaju i ostavljaju plitke ulceracije sa žuškastim iscjedkom, loš zadah, otežano gutanje i bolnost za vrijeme jela, oslabljen apetit, pojačano lučenje sline, uvećani limfni čvorovi vrata te opća slabost naročito u manje djece.

U samom početku bolesti djeca mogu i kašljati, povraćati i imati proljevaste stolice. Mjehurići se mogu pojaviti na bilo kojem dijelu sluznice usne šupljine ali su češće na tvrdom nepcu i jeziku. Mjehurići imaju tanku stijenku te brzo pucaju ostavljajući bolne okrugle erozije koje mogu krvariti. Akutna faza obično traje 7 do 14 dana.

To je dugačko vrijeme za manju djece jer im zbog otežanog gutanja, hranjenja i uzimanja tekućine potencijalno prijeti rizik od dehidracije te poremećaja acidobazne i elektrolitske ravnoteže. Radi se o samolimitirajućoj bolesti i u zdrave djece prolazi za 10-14 dana.

Ponavljajući oblik

Rekurentni, odnosno ponavljajući oblik bolesti je blaži oblik infekcije u odnosu na primarni herpetični gingivostomatis. Glavni uzrok ponavljanja herpetičnog gingivostomatitisa je reaktivacija virusa herpes simplex tipa 1 (HSV-1). Nema općih simptoma, obično je jednostran i lokaliziran na jednom području koje je vrlo bolno i osjetljivo uz osjećaj žarenja i pečenja. Najčešće područje javljanja je usnica, a rjeđe nepce i gingiva.

Okidači rekurentnog herpesa na usnici (labijalnog herpesa) su najčešće pad imuniteta, stres, traume, stomatološki zahvati poput ekstrakcije zuba, izlaganje UV zraženju te hormonalne promjene. Prezentira se grozdastim nakupinama malih mjehurića koje pucaju i ostavljaju žučkasto-smeđaste kruste na usnama koje otpadnu za nekoliko dana ne ostavljajući ožiljke.

Dijagnoza se postavlja kliničkim pregledom na osnovu tipičnih simptoma. U nejasnim slučajevima i u imunokompromitirajućih pacijenata može se primijeniti PCR test iz obriska lezije kako bi se detektirao virusni DNA a može se uraditi i serološka dijagnostika u smislu detekcije specifičnih HSV antitijela u krvi.

Kada razmatramo dijagnozu herpetičnog gingivostomatitisa uvijek diferencijalno-dijagnostički moramo isključiti herpanginu koju uzrokuje Coxsackie virus potom aftozni stomatitis te promjene na sluznici koje su povezane s drugim infektivnim bolestima.

Kako se liječi gingivostomatitis?

- Terapija je primarno simptomatska, a u teškim infekcijama i u imunokompromitirajućih pacijenata se može primijeniti anvirusna terapija. U simptomatskoj terapiji na prvom mjestu su analgetici i antipiretici koji smanjuju bol i povišenu temperaturu, potom topički anestetici koji se apliciraju direktno na bolnu sluznicu, unošenje dovoljno tekućine i tekuće hrane te ispiranje usne šupljine antisepticima. Oralnim antisepticima sprečavamo sekundarnu infekciju i na taj način skraćujemo vrijeme trajanja bolesti.

Prof. prim. dr. sc. Marisa Klančnik, specijalistica otorinolaringologije i subspecijalistica iz audiologije u KBC-u Split

Nikola Vilić/Cropix

Dovoljan unos tekućine je vrlo značajan za adekvatnu rehidraciju i balans elektrolita. Antibiotici širokog spektra primijenjuju se samo u slučajevima sekundarne bakterijske infekcije koja se očituje promjenom kliničke slike, pogoršanjem otekline i crvenila, gnojnim eksudatom, perzistiranjem ili ponovnim javljanjem febriliteta i otoka limfnih čvorova na vratu odnosno ukoliko dođe do pogoršanja općih simptoma.

Aciklovir je lijek izbora u antivirusnoj terapiji a primijenjuje se u težim oblicima, u pacijenata s imunosupresijom ili s rizikom od komplikacija. S ovom terapijom se treba započeti što ranije i to unutar 72 sata.

Ostavlja li bolest neke posljedice?

- U većini slučajeva ne ostavlja nikakve posljedice. Od mogućih komplikacija najčešće su dehidracija naročito u manje djece, herpetični keratokonjunktivitis koji nastaje širenjem infekcije na oko, herpetični encefalitis koji je rijetka infekcija koja nastaje širenjem infekcije na mozak, sekundarna bakterijska superinfekcija, a u imunokompromitirajućih pacijenata može doći do diseminirane herpesne infekcije odnosno širenja u druge organe poput jetre ili pluća.

Ukoliko je dijete teže dehidrirano ili nije sposobno dovoljno piti, obavezna je hospitalizacija radi intravenozne nadoknade tekućine i elektrolita. Ukoliko se u djeteta bolest proširi iz usne šupljine u grkljan razvija se akutni herpes simplex laringitis (ili herpetički laringitis) koji dovodi do otekline grkljana i opstrukcije dišnih puteva. Kod zdravih odraslih osoba ova komplikacija je iznimno rijetka a češća je kod dojenčadi i male djece zbog anatomski užeg dišnog puta te u imunokompromitiranih osoba.

Kako možemo prepoznati ovu komplikaciju?

- Glavni simptomi su otežano i ubrzano disanje, stridor (visokofrekventni, hrapavi ili piskutavi zvuk), osjećaj gušenja, nemogućnost gutanja, promjena boje glasa i periferna cijanoza zbog nedostatka kisika.

U ovakvim iznimno teškim slučajevima potrebna je hitna bolnička intervencija i hospitalizacija kako bi se održala prohodnost i stabilizacija dišnog puta, primijenjuju se kortikosteroidi i inhalacije adrenalina uz potporu kisikom a ukoliko se simptomi pogoršavaju a pacijent ne reagira na terapiju pristupa se hitnoj intubaciji a iznimno i traheotomiji.