Na hrvatskom štandu 77. sajma u Frankfurtu svoju knjigu predstavio je bivši svećenik Jakov Čabraja. Ništa neobično, da Jakov nije napisao ljubavni roman, i to autobiografski.
Od malena je Jakov Čabraja maštao da bude svećenik. A onda ga je jednog dana na Palama kraj Sarajeva zadesila, kaže, i sreća i nesreća. Upoznao je Amiru. Susjedu muškarca kojem je došao blagosloviti kuću, piše Net.hr.
„To je bilo jedno čudno iznenađenje za obje strane, kao danas je neka vatra ili plamen preletio preko nas“, kaže bivši svećenik
Tada je, prisjeća se, doznao što znači strast.
„Kad je došlo do nje, onda sam nju izrazito jače poškropio vodom u znaku križa, preko cijele nje i preko grudi, tako da je ona kasnije rekla: ‘Ovaj me čovjek posve okupa.‘“
Bila je to, zapravo, tužna ljubavna priča. Ne samo zbog njegova poziva, nego i zato što je Amira bila zaručena. Pet godina održavali su tajnu vezu, a onda se ona udala.
Čabraja se tada odlučio ispovjediti biskupu u Sarajevu.
„Otišao sam kod doktora Jablanovića, koji je tada bio pomoćni biskup, i sve mu ispričao. Ispovjedio sam mu se kao što se sveti Augustin ispovjedio u svojim Ispovijestima.“
Služba u Njemačkoj
Nakon toga poslan je u Njemačku, gdje je vrijedno radio osam godina. Tamo je upoznao Edel, svoju današnju suprugu s kojom ima sina. Godine 1984., kada je saznao da će postati otac, odlučio je napustiti svećenički poziv.
„Nisam uopće mislio napustiti. Mislio sam da se to nekako može ‘prošvercati‘.
Na pitanje kako je mislio da se to može "prošvercati", odgovara:
"Pa nisam. Zato sam morao otići. Nisam bio lukav tada, pa sam otišao kod nadbiskupa Jozinovića. Otišao sam na razgovor, ali on mi nije htio pomoći. Bio je sretan što me može otpustiti i odmah me suspendirao."
Na pitanje kako su doznali za njegovu odluku, Čabraja smireno odgovara: „Čudan mi je taj izraz ‘uhvatili‘. Ja nisam nikuda bježao, nitko nije letio za mnom. Ja sam bio onaj koji jesam, nisam se imao čega bojati.“
Sve što je lijepo - od Boga je
Zbog svega što je prošao, danas se otvoreno zalaže da Katolička crkva ukine celibat. „Kad sam bio zaređen za svećenika u Đakovu, bilo nas je sedamnaest kolega. Danas su od nas žive još trojica. A sada u bogoslovijama nema ni sedamnaest studenata teologije, a kamoli ređenika.“
„Celibat nije toliko vrijedan da zbog njega mladi ljudi ne idu u svećenike. Puno bi ih više bilo kad ga ne bi bilo.“ Jednom kad si kršten - kršten si, kaže. Jednom kad si zaređen - zauvijek si svećenik. Iako mu je zabranjeno propovijedati i dijeliti pričest, Čabraja i dalje čita poslanice u crkvi, a vjeru, dodaje, nikada nije izgubio.
„Ja Boga volim i uvijek sam ga cijenio i ljubio. Možda ga danas volim i više, baš zato što mi je zabranjeno govoriti mise i propovijedati - što sam uvijek rado činio.“
Ovaj ljubavni roman napisao je, kaže, za sebe i svoje kolege svećenike. Ne može se kupiti u slobodnoj prodaji, a poruka koju nosi, smatra, bila je aktualna i tada i danas - sve što je lijepo, od Boga je.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....