Nekadašnja televizijska voditeljica Sandra Križanec bila je gošća emisije ‘‘Zdravlje na kvadrat‘‘ kod Dalibora Bosančića.
U otvorenom i emotivnom razgovoru Sandra Križanec, nekadašnja voditeljica Dnevnika, govorila je o stresu, zdravstvenim izazovima, selu, obitelji i poslu koji ju je obilježio.
Poznata televizijska voditeljica koju pamtimo kao zaštitno lice HRT-a gdje je vodila gotovo sve informativne emisije, uključujući i Dnevnik, u najnovijem je razgovoru potpuno iskreno progovorila o visokoj cijeni koju je platila za svoju uspješnu karijeru. Novinarstvo opisuje kao poziv koji zahtijeva ogromnu žrtvu: - Duplo. Deset godina kraće. Mislim, to je činjenica!
‘Puno kolega otišlo je...‘
Puno naših kolega, nažalost, već je otišlo. Ali to je, rekla bih, isto kao i u vojsci, u policiji, na neki način poziv. To nije posao jer da to ne voliš, ne bi toliko dugo radio - istaknula je kako taj posao uzima barem deset godina života govoreći za emisiju Zdravlje na kvadrat.
Iako je u ožujku ove godine objavila povlačenje s televizijskih ekrana nakon 30 godina karijere kako bi pronašla prijeko potreban mir, priznaje da profesionalni refleksi ne nestaju preko noći: - Sad samo pratim, onda analiziram tko je kako što rekao, o čemu i tako. Dakle, po tom pitanju ne mogu taj mentalni sklop još uvijek malo smiriti - kaže Sandra.
Glavni okidač
Taj dugogodišnji stres bio je glavni okidač za niz ozbiljnih zdravstvenih problema s kojima se Sandra danas nosi, a o kojima govori s nevjerojatnom dozom hrabrosti i humora. - Deset je dijagnoza. Znaš, ne znam gdje si stao brojati, ali deseti h je na papiru - otkriva Križanec, a sve je započelo s autoimunim poremećajem štitnjače: - Kod mene je krenulo sa Japancem, znači Hashimoto je bio taj koji je bio prvi.
Znači okidač štitnjača, pa sam s 47 kilograma i svojih standardnih 50 otišla malo gore. Onda je nakon toga uslijedio jedan malo teži infarkt, dakle srčani udar.
Onda je došao dijabetes, pa sam preslatka, pa kad me ponude kolačima negdje kad dođem ja kažem ne bih, ja sam preslatka. I onda ljudi misle kako si ja tepam - šali se na vlastiti račun bivša voditeljica koja, unatoč težini situacije, ne dopušta da je bolest definira.
Seoski život
Spas i utočište od užurbanog svijeta medija pronašla je u jednostavnosti seoskog života, gdje s posebnim veseljem uzgaja cvijeće i povrće te uživa u fizičkim poslovima poput cijepanja drva. Obožava kuhati i raditi u vrtu, a posebno ističe ljubav prema ličkom krumpiru.
Svoje karakterne crte pripisuje mješavini hrvatskih mentaliteta te za sebe kaže da se sudi kao Zagorka, svađa kao Dalmatinka, tvrdoglava je kao Ličanka, a dobra kao Slavonka, pri čemu joj rodna Slavonija i tamošnji smireniji način života izuzetno nedostaju.
Kada razmišlja o budućnosti i mirovini, kaže: - Bitno da je zeleno, bitno da je, ono… ili Slavonija, može biti čak i Dalmacija - još uvijek je neodlučna Sandra.
Najbolnije poglavlje njezine životne priče svakako je gubitak roditelja: - Oboje roditelja sam izgubila relativno mladih, sa 68 godina. Otišao je tata pa mama - što je ostavilo dubok trag na njezinu zdravlju i emocijama. Očev odlazak, a potom i majčina teška borba s karcinomom, slomili su je: - Gledala sam sve te muke… Ona je bila jedan užasan fajter.
Ja sam puno lošije to podnijela od nje i to se odrazilo na zdravlje. Stalno mi se vraćaju te slike nje, kad mi pogledom traži pomoć, ja ne mogu pomoći - prisjeća se Križanec.
Povratak u praznu obiteljsku kuću u Našicama za nju je posebno emotivan: - Kad dolazim u kuću… što je ta kuća prazna. Ali roditelji su roditelji i mama je mama - poručuje. Unatoč svemu Sandra ističe da bi sve ponovila jer joj je karijera omogućila susrete s ljudima koji su obogatili njezin život.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....