Sve više ljudi u Hrvatskoj prvi put se susreće s pojmom burnouta, odnosno profesionalnog izgaranja, a mnogi još uvijek ne znaju da se zbog njega može dobiti bolovanje. Iako je riječ o ozbiljnom stanju koje pogađa mentalno i fizičko zdravlje, društvo ga često umanjuje, a zaposlenici oklijevaju potražiti stručnu pomoć.
Na jednom popularnom Reddit forumu, korisnici su podijelili svoja iskustva s bolovanjem zbog burnouta i procesom oporavka. Njihove priče otkrivaju koliko ozbiljno ovo stanje može utjecati na život i svakodnevicu.
"2 tjedna s time da me po povratku dočekao šef s pričom da više nisam potreban, nakon 10 godina u firmi. Imam ravno nula interesa raditi dalje za sitne hrvatske poslodavce."
Korisnici ističu kako neadekvatni poslodavci i nezdrava radna okolina često pogoršavaju stanje burnouta.
"Ne znam u Hrvatskoj, ali u Austriji sam išla kod doktora i tražila samo dan-dva da se odmorim i ispričala cijelu situaciju. Doktor mi je odmah otvorio 6 tjedana, nakon toga je bilo planirano još 6, ali sam dala otkaz i postepeno se liječila. Burnout nije šala."
Ovo iskustvo pokazuje koliko je važno priznati problem na vrijeme i potražiti profesionalnu pomoć.
"Ja sam čekala do pojave neuroloških problema i ne preporučam nikome. Nije zajebancija izliječiti ni kad se na vrijeme otkopaš, odugovlačenje samo povećava šanse za doživotne posljedice. Mene uopće nisu ništa ni pitali osim za saglasnost s doktorima da sam na bolovanju do daljnjeg; 4-6-8 tjedana su bili intervali između pregleda i razgovora o sljedećim koracima."
Korisnica je podijelila i svoje simptome.
"U stvarnosti znam da svi imamo tisuće dobrih razloga za odugovlačenje, ali stvarno nije šala. Kod mene je bila nesanica, onda lagani napadi panike, glavobolja, počela sam zaboravljati osnovne stvari, npr. krenem skuhati kavu, ostavim vodu dok skoro ne ishlapi na peći, bila sam stalno na autopilotu."
Ali, sebi je govorila da je sve u redu.
"I naravno, kao pravi Balkanac, sama sebi sam govorila ‘nije mama pi*** rodila‘, dok jednostavno nisam zaboravila kako se prezivam, ali doslovno sam morala kolegicu pitati kako se ja prezivam. Onda sam skužila: okej, ajde doktoru, pregorit ćeš. Kad sam došla tamo, odmah su znali što je. Upravo tako, ništa drugo nego debilana i strah od toga što će drugi reći. Kao da oni žive moj život. Jesam, nikad to neće biti kao prije, nažalost, ali 95% sam okej. Zato svima preporučujem: bolje napraviti dramu od ničega nego ne napraviti ništa i dovesti se do ruba."
Ova svjedočanstva jasno pokazuju da burnout pogađa ne samo mentalno zdravlje, već i svakodnevne kognitivne funkcije i pamćenje.
"Evo da se i ja ubacim u priču. Kod mene je bila nesanica od simptoma, krenule su i noćne more, napetost u tijelu. Ujutro bih se budio konstantno ukočen i trebalo mi je dosta da dođem k sebi... i kontraproduktivno, kava i cigarete u velikim količinama."
To je, kaže korisnik, bio samo vrh ledenog brijega.
"A onda su počeli i ovi neurološki problemi koje na prvu nisam ni skužio, vidim da to mnogi sad spominju tu isto. Potpuni gubitak samopouzdanja u vezi skoro bilo čega - samog posla i svega na poslu, a i privatno. Kognitivne funkcije pale drastično, memorija nikakva, gubio bih se čak i doma u vlastitom prostoru."
Kaže i kako smatra da je moglo biti gore, da nije stao.
"Mislim da nije otišlo do kraja da me zakucalo skroz, ali otišlo je dovoljno daleko da će mi trebati neko vrijeme da se oporavim od toga. Radio sam inače tri posla, multitaskao na najjače, a riječ burnout ili izgaranje mi nije bila ni u primisli i eto sad, jednom kad te okine, nema povratka na staro."
Drugi je korisnik priznao da kod njega - gore nije moglo.
"6 mjeseci u Nizozemskoj, dotaknuo sam kompletno dno. US vlasnik, totalna politika i blame game koji je samo rastao. Postepeno te zovu da se reintegriraš, što me još više tjeralo da radim na sebi i tražim drugi posao. Na kraju su mi totalno izašli u susret kod povratka pa sam se vratio i kompletno oporavio, ali onda ti se počne vraćat jer se ništa oko tebe nije promijenilo, bez obzira što sam radio par sati dnevno."
Dodao je i kako je vrlo bitno promijeniti radno okruženje.
"Vrlo je bitno promijeniti posao kako je netko već napisao; ako ti novi nije dobar, dalje tražiti, sve preporučam. Tek kad sam promijenio posao sam profunkcionirao i mogao normalno razmišljati i vidjeti da sam bio 100% u pravu i trebao otići prije par godina. Je****a, plaća je bila predobra (moram reći da je bilo oko 6000€ neto) i tako sam si nekako opravdao sve to uz ‘kao uvest ćemo promjene u firmi pa će sve to nekako biti bolje."
Ponekad je bolje pobjeći - nego ostati gdje nam nije dobro.
"Svakom ću savjetovati da ako nakon npr. 1-2 godine vidi da to ne vodi nikamo i da mu ta okolina uopće ne paše, da mijenja posao, a ne sebe."
Druga je korisnica rekla kako je zbog burnouta, uspjela dobiti dva tjedna bolovanja.
"2 tjedna, otišla sam k njoj i rekla da više psihički ne mogu to izdržati. Nakon 2 tjedna se nisam osjećala bolje pa me poslala psihijatru gdje sam opet isto sve ponovila i dobila još 2 tjedna. Nakon 4 tjedna sam otišla u firmu i dala otkaz. Čuvaj sebe i svoje zdravlje, nijedan lihvar od gazde nije vrijedan toga."
A jedna se djevojka - ne kani još dugo vratiti raditi.
"Poznanica je dobila 3 tjedna. Pa se vratila i sad će odraditi što po ugovoru još mora (zdravstvo) pa daje otkaz i rekla je da će minimum 6 mjeseci ne raditi ništa. Užasan joj je kolektiv i šef, posao kao posao voli i onda je puno previše trpila. Vidjet će hoće li kasnije u drugu bolnicu, kaže da nije svugdje tako, ili mijenjati struku. Ali prvo će dobru pauzu od svega uzeti da se oporavi i dobro razmisli."
U Nizozemskoj je sindrom izgaranja prepoznat kao pravi zdravstveni problem, te se tako i tretira, dok u Hrvatskoj - većina liječnika još uvijek misli da im "pričamo bajke" kad im spomenemo simptome.
"Burnout u Nizozemskoj, ako nekog zanima: prvih godinu dana dobivaš 100%, a druge godine 70-80% plaće. Ako je kratkotrajni burnout, ne moraš imati nikakvu potvrdu od doktora; ako je dugotrajni, moraš ići kod doktora i doktora od firme. Doktor od firme također pomaže u reintegraciji, npr. kad počneš vraćati na posao, radiš prvo samo 8 sati pa 16 pa 24 itd. dok se potpuno ne reintegriraš."
Prepoznajte burnout na vrijeme
Burnout, ili profesionalno izgaranje, obično se razvija postupno i može se prepoznati kroz nekoliko faza, koje se nadovezuju jedna na drugu. U prvoj fazi osoba je još motivirana, ali primjećuje stalni osjećaj umora i blage frustracije. Rad postaje zahtjevniji i stresniji, a zadovoljstvo postignućima sve manje. Pojavljuju se problemi sa snom, nesanica ili osjećaj da nikad niste dovoljno odmorni.
U drugoj fazi simptomi se pojačavaju i postaju kronični. Osoba osjeća emocionalnu iscrpljenost i gubi zanimanje za posao i svakodnevne aktivnosti. Motivacija opada, javlja se cinizam prema kolegama i klijentima, a samopouzdanje počinje padati. Ponekad se javljaju fizički simptomi poput glavobolja, bolova u mišićima ili probavnih problema.
Treća faza karakterizirana je ozbiljnom iscrpljenošću i smanjenom funkcionalnošću. Osoba teško obavlja zadatke koji su prije bili jednostavni, koncentracija i pamćenje značajno slabe. Emocionalni odgovor postaje preosjetljiv ili potpuno prigušen, a socijalna izolacija sve je izraženija. U ovoj fazi burnout može ozbiljno narušiti privatni i profesionalni život te dovesti do depresije, anksioznosti ili kroničnih zdravstvenih problema.
Posljednja faza, koja se ponekad naziva i totalnim izgaranjem, događa se kada osoba više ne može funkcionirati na uobičajenoj razini. Svaki zadatak izaziva osjećaj preopterećenja, dolazi do potpune emocionalne i fizičke iscrpljenosti. Na ovom stupnju potrebna je hitna stručna pomoć i dugotrajan oporavak kako bi se spriječile trajne posljedice po zdravlje.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....