Čak 78% Hrvata barem je jednom doživjelo sindrom izgaranja: ‘Učiteljica sam u školi, situacija je užas, rastrgani smo‘

"Ukratko da opišem, da ne duljim. Radim kao odgojitelj u vrtiću, svega par godina. Zadnje dvije godine se uvelike razlikuju od početka", započela je svoju objavu na Redditu jedna Hrvatica koja kaže da joj je posao postao suviše zahtjevan i nepodnošljiv.

"Zadnjih godinu i pol sam u kroničnom stresu što se provuklo kroz sve dijelove mog života, od fizičkih do psihičkih simptoma. Doživjela sam veliki burnout. Strah me da se situacija ne pogorša jer se situacija neće promijeniti, a još nemam ni 30 godina. O promjeni vrtića sam razmišljala, ali nisam sigurna koliko je to dugoročno jer problem puno dublji i kompliciraniji", dodala, je, upitavši sve za savjet o promjeni karijere. 

Burnout sindrom ili po naški sindrom izgaranja nije samo nekakav novi fenomen ili "štraparija" koja nam dolazi iz psihoterapeutskih ureda. To je stvarno stanje krajnje mentalne i fizičke iscrpljenosti koje je barem 78% Hrvata doživjelo jednom, prenosi Moj posao. 

Toj činjenici nažalost, idu u prilog i komentari svih onih koji su ga putem do plaće - i doživjeli, ili su još uvijek u njemu. 

"Ja sam učiteljica u školi, mogu isto reći da je situacija užasna. Maltretiranja od nadređenih, deranje, ogovaranja, podmetanja, natjecanje, namjerno izbacivanje kolegica koje ‘ne odgovaraju‘ svojim stavovima, konstantne prijetnje, ali samo onima koji nisu u dobrim odnosima s nadređenima, ako si u dobrim odnosima smiješ sve. Ovo je samo dio tužne priče", glasio je komentar jedne korisnice. 

"Nastavnik sam u srednjoj školi, a moja djevojka je učiteljica razredne nastave. Imamo nešto više radnog iskustva, ali potvrđujem iste simptome, uzroke i zabrinutost. Ovo sve skupa neće postati lakše nikada, upravo naprotiv. Lokomotiva juri nizbrdo toliko brzo da sam se i ja zabrinuo za vlastito zdravlje (koje se pogoršava)", napisao je drugi.

"I ja radim u vrtiću već desetak godina, teški uvjeti rada gdje su roditelji sve gori, a s time i djeca, koju ti isti ne odgajaju kod kuće, generacije sve gore, osjećam se ponekad kao otirač za tuđe frustracije... Polako i zdravlje odlazi. Ne vidim se do mirovine u ovome, rado bih promijenila struku", komentirala je još jedna korisnica. 

Ako ne uzmemo vrijeme za pauzu na vrijeme, izgaramo 

Burnout je psihološki sindrom koji se karakterizira samoprocijenjenim stanjem fizičkog i mentalnog stresa povezanog s brigom ili radom, a manifestira se kroz emocionalno iscrpljenje, depersonalizaciju i osjećaj smanjenog osobnog postignuća. Ovo stanje postalo je prepoznatljiv simptom modernog života, pogoršan ubrzanim tempom i visokostresnim okruženjima koja su sve prisutnija u današnjem društvu. Pandemija COVID-a 19 jasno je naglasila i pojačala ove izazove, dovodeći do porasta burnouta i stresa u raznim profesijama, uključujući zdravstvene djelatnike i osobe koje rade u akademskom sektoru. 

Spol igra ulogu u učestalosti ovog problema. Žene (94 %) češće od muškaraca (89 %) doživljavaju visoke ili ekstremne razine pritiska ili stresa u protekloj godini.

Odrasli u dobi od 35 do 44 godine (96 %) i dalje su dobna skupina koja najčešće iskusi visoke ili ekstremne razine stresa u posljednjih godinu dana.

Također, 94 % studenata koji pohađaju studij s punim radnim vremenom doživjelo je visoke ili ekstremne razine pritiska ili stresa u protekloj godini.

Burnout i stres, iako se često povezuju s poslom, mogu proizlaziti i iz sustavnih čimbenika i individualnih ranjivosti. Neka istraživanja ističu zaštitne čimbenike poput optimizma, humora i otpornosti koji smanjuju rizik od burnouta u roditeljskim kontekstima, čak i tijekom kriza poput pandemije. 

Iako burnout može biti uzrokovan stresom, nije isto što i stres. Stres je obično kratkotrajan i, iako može utjecati na san, energiju i emocije, još uvijek ste sposobni uključiti se u aktivnost koja izaziva stres. Kod burnouta osjećate se toliko otuđeno i demotivirano da to utječe na vašu sposobnost funkcioniranja i osjećate beznađe da se vaša situacija može promijeniti, prenosi Mental Health UK.

Vrlo često se burnout razmatra u kontekstu radnog mjesta, ali se može iskusiti i uz druge životne pritiske i pretjerane zahtjeve, poput odgovornosti kao njegovatelja, roditelja ili života s kroničnom bolesti ili stanjem.

Burnout se može pojaviti kada imate ponovljene i dugotrajne visoke zahtjeve koji nadmašuju vaše resurse. Vjerojatno je da će burnout, bez obzira na uzrok, utjecati na dobrobit pojedinca na poslu i u osobnom životu, uključujući njegove međuljudske odnose. Zbog posljedica burnouta važno ga je prepoznati prije nego što iscrpi energiju i motivaciju.

Simptomi su mnogobrojni

Burnout je postupni proces koji se razvija tijekom vremena, i nekad će trebati mjeseci dugotrajnog i ekstremnog stresa prije nego što "puknemo". Njegovi znakovi često se mogu pripisati stresu, depresiji ili anksioznosti, zbog čega mogu ostati neprimijećeni i neadekvatno tretirani. Simptomi burnouta mogu se prepoznati na fizičkoj, emocionalnoj i ponašajnoj razini. Većina ljudi iskusi kombinaciju simptoma, uključujući snažnu iscrpljenost, osjećaj otuđenosti od drugih te osjećaj beznađa, nedostatak energije i vjerovanja da se stvari ne mogu promijeniti.

Fizički simptomi mogu uključivati stalni osjećaj umora, ponavljajuće nesanice i poremećaje spavanja, učestale glavobolje, bolove u mišićima ili zglobovima, probavne smetnje poput mučnine ili gubitka apetita, češće bolesti zbog oslabljenog imuniteta, povišen krvni tlak i probleme s disanjem.

Emocionalno, osobe se mogu osjećati bespomoćno, zarobljeno ili poraženo. Često sumnjaju u sebe, osjećaju se neuspješnima ili bezvrijednima, otuđeno i usamljeno, preplavljeno i demotivirano, s ciničnim ili negativnim pogledom na život. Nedostaje im osjećaj zadovoljstva i postignuća, gubi se interes i uživanje u aktivnostima, a prisutni su i stalni osjećaji straha, brige i anksioznosti.

Ponašajno, burnout se može manifestirati kao odgađanje zadataka i sporije obavljanje obaveza, poteškoće s koncentracijom, smanjena produktivnost, izolacija i povlačenje od ljudi ili odgovornosti, oslanjanje na hranu, alkohol ili drogu kao način nošenja sa stresom, razdražljivost i niska tolerancija na frustracije, te povećana kašnjenja ili izostanci s posla.

Burnout tijelo tjera u stanje "bori se ili bježi"

Zanimljivo je da se ovaj sindrom očituje kroz depersonalizaciju, formu disocijacije koja služi kao odgovor tijela na traumatske podražaje, čest obrambeni mehanizam kod onih koji pate od PTSP-a. Kada osoba dugo izlaže sebe visokom stresu (npr. preopterećenje poslom, zahtjevne profesionalne situacije, pandemija), emocionalne rezerve se iscrpe. Mozak i tijelo pokušavaju zaštititi osobu od daljnjeg iscrpljenja. 

Depersonalizacija se manifestira kao osjećaj otuđenosti od vlastitih osjećaja, misli ili čak tijela, ili kao distanciranje od drugih ljudi poput kolega, pacijenata, klijenata. To je obrambeni mehanizam: kada stres i emocionalno opterećenje postanu preintenzivni, osoba se "mentalno povlači" kako bi izbjegla dodatnu emocionalnu bol.

Na primjer, zdravstveni djelatnici ili socijalni radnici mogu početi doživljavati pacijente ili klijente kao "brojeve" ili "slučajeve" umjesto stvarnih ljudi jer im to smanjuje emocionalni teret, ali povećava osjećaj otuđenosti. Pojedini znanstvenici su otkrili da razine stresa učitelja predviđaju njihovo dobrostanje, pri čemu je odnos posredovan poteškoćama u emocionalnoj regulaciji. 

Najmanje su opterećeni oni koji rade od kuće ili hibridno

Radni aranžmani i dalje utječu na razinu stresa zaposlenika. Trideset i četiri posto zaposlenih na terenu navelo je da im radni uvjeti izazivaju stres, u usporedbi s 29 % onih na fiksnoj lokaciji, 19 % onih koji rade od kuće i 16 % hibridnih radnika. Ove godine 26 % zaposlenih reklo je da im je obavezni povratak na rad s fiksne lokacije izazvao stres, što je moglo pridonijeti burnoutu (u usporedbi s 30 % u izvješću iz 2024.), prenosi Mental health uk.

Preporuke za izbjegavanje burnouta na poslu:

Organizirajte dan: Ako radite od kuće, tretirajte radni dan slično kao da idete u ured. Imati posvećeni prostor, idealno mirno mjesto bez ometanja, i planirati početak, pauze, ručak i završetak radnog dana pomaže u održavanju fokusa i energije.

Pauze su važne: Kratke pauze tijekom dana pomažu obnoviti energiju i povećati produktivnost. Pet minuta daleko od ekrana svakog sata može poboljšati koncentraciju i opće dobrostanje. Pauze se mogu koristiti i za tehnike mindfulnessa, poput meditacije ili dubokog disanja.

Postavite granice: Jasno definirajte radno vrijeme i izbjegavajte redovno prekovremeni rad. Isključite radne uređaje kad niste na poslu. Kod kuće dogovorite kada i gdje radite, kako bi se rad i privatni život jasno razdvojili.

Održavajte kontakt: Rad od kuće ne znači izolaciju. Redovito komunicirajte s kolegama i nadređenima audio ili video pozivom kako biste očuvali dobrostanje i provjerili situaciju u timu.

Upravljajte vremenom: Dobro upravljanje vremenom smanjuje stres i povećava produktivnost. Prioritizirajte zadatke prema četiri pravila: odbaciti (nije nužno), odgoditi, delegirati, uraditi.

Razumijevanje i upravljanje stresom: Koristite alate poput "Stress Bucket" za prepoznavanje izazova i strategija suočavanja.

Izradite Plan dobrobiti: Razmislite što vam pomaže u održavanju mentalnog zdravlja i definirajte korake ako primijetite znakove iscrpljenosti kod sebe ili drugih.

Iskoristite podršku na poslu: Koristite programe pomoći zaposlenicima (EAP) ako su dostupni i razgovarajte s liječnikom ako je potrebna dodatna ili dugoročna podrška.

Komunicirajte s nadređenima: Redovito raspravljajte o opterećenju i očekivanjima. Budite iskreni o izazovima i tražite podršku kada je potrebna, delegirajte zadatke i jasno definirajte odgovornosti koje izazivaju burnout.