Marenda u bivšoj kapeli? Korporativni party ili proslava rođendana na groblju? Sve može, ako ste u Berlinu!
Njemačka prijestolnica već sada ima oko desetak kafića na grobljima – i nisu to nužno mjesta za žalovanje, iako mogu biti i to – već uglavnom služe kao oaze mira u užurbanim četvrtima, piše The Guardian.
Za razliku od Pariza ili New Yorka, gdje groblja tradicionalno zauzimaju velike površine na povijesnim rubovima grada, berlinska groblja oduvijek su bila povezana s lokalnom zajednicom.
U posljednjem desetljeću došlo je do procvata ovakvih ugostiteljskih objekata: kafići su otvoreni unutar zidova groblja, pa čak i u bivšem krematoriju. Početni strahovi da će gosti biti uplašeni ili da će ožalošćene obitelji pokojnika biti uvrijeđene pokazali su se uglavnom neosnovanima.
Jedan od takvih kafića, "Lisbeth", smješten je u bivšoj župnoj dvorani okruženoj zrelim japanskim trešnjama. Vodi ga 30-godišnja Chiara de Martin Topranin iz Italije, koja ga je pronašla preko nejasno napisanog internetskog oglasa za "nekoga tko će voditi prekrasno mjesto u berlinskoj četvrti Mitte s divnim vrtom".
Dok ispija cappuccino s pogledom na valovito polje nadgrobnih spomenika na protestantskom groblju Sophien, reporterima The Guardiana je priznala da je u početku oklijevala kada su joj vlasnici prostora otkrili da će raditi na groblju.
– Za mene kao Talijanku to je bilo nezamislivo. Za nas je smrt nešto što treba sakriti. Kada sam to kazala svojoj obitelji, rekli su: "Chiara, jesi li poludjela?" – ispričala je. Međutim, ipak se odvažila i zasad nije požalila.
Primijetila je da njeni gosti dolaze "s drugačijom energijom nego u normalnom kafiću na ulici".
Čim prođu kapije groblja, djeluju empatičnije, nježnije, kaže.
Kao vlasnica kafića na neobičnom mjestu, Chiara poštuje žalovanje onih u tuzi, ali ne odbija goste koji traže ugodno, iako neobično mjesto za ručak.
– Nikada ne prihvaćam vjenčanja. Rođendane da, ali moraju biti umjereni – nikada velika zabava. Imala sam goste koji su nosili Aperol Spritz među grobovima. Tada sam prilično stroga i kažem im da postoji granica.
Kako se nove generacije Nijemaca sve više odlučuju za kremaciju, groblja se suočavaju s financijskim problemima u održavanju svojih zelenih površina. U isto vrijeme, rast troškova komercijalnog prostora čini prenamjenu napuštenih zgrada na grobljima privlačnom. Mnogi posjetitelji kažu da im blizina smrti pruža iznenađujuću utjehu.
U Neuköllnu, multikulturalnoj četvrti i epicentru berlinske gentrifikacije, kafić "21 Gramm" doima se kao mala oaza uz užurbanu ulicu Hermannstraße.
Naziv dolazi od mitske težine ljudske duše. Kafić je smješten u bivšoj kapeli i postao je jako popularan.
– Tako je zeleno među lipama i uvijek je živahno. Više je riječ o životu nego o smrti – ispričala je gošća kafića, koja čak i živi u stanu s pogledom na groblje.
Kafić "Mars", u kulturnom kompleksu Silent Green u sjevernom dijelu Weddinga, smješten je u bivšem krematoriju i gleda na groblje Gerichtstraße.
U sjeni visokog dimnjaka, Ukrajinci Yulian Herasymenko i Ruslana Shabelnyk odlučili su posjetiti "Mars zbog te jezive Twin Peaks atmosfere", referirajući se na američku horor seriju iz 1990-ih.
No mladi dizajneri u svojim dvadesetima, koji u Berlinu žive od invazije Rusije na njihovu zemlju, kažu da ih prostor privlači i zbog ljepote i mirnog ambijenta.
– Tako je lijepo, ima dobru uslugu i možeš se sakriti od vanjskog svijeta – savršena kombinacija – kazali su.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....