Thompson ovih dana ruši svjetske rekorde kad je u pitanju njegov koncert na zagrebačkom Hipodromu. 24 sata prisjetili su se dijelova knjige Danijele Martinović, prve supruge Marka Pekovića Thompsona.
U knjizi ima svega - priča o odrastanju, siromaštvu, vjeri, nadi, zvjezdanoj estradnoj karijeri, teškoj bolesti njene sestre Izabele, prometnoj nesreći koju je preživjela, a pozornost publike privukla su poglavlja posvećena tajnom braku s Thompsonom, čemu je pjevačica posvetila nekoliko stranica.
Danijela se u najstrožoj tajnosti udala za Thompsona. U knjizi piše i o bivšoj svekrvi.
"Nikad nisam čula da je zaplakala, a mogla je, trebala je, morala je - milijun puta. Nisam tu da prepričavam tuđe istine, ali njenu znam. Ono što može izdržati žena Dalmatinske zagore ne mogu ni bicepsi Schwarzeneggera.
One o tome šute ‘da ne bi svit priča, da ne bi nekoga osramotila, da neko ne bi pomislija kako ona nije dobra, kako je ona ta koja ništa ne valja‘. Trpe, trpe i podnose i odu same sa svojim tajnama u grob, ali ja njezinu znam, a kad nečiju tajnu znaš, gubi se potreba da bilo koga osuđuješ, da na bilo čiju stranu staješ. Ponizno promatraš.
Pogledala me i pokušala nešto reći, ali bezuspješno. Zatim je pročistila grlo i napokon uspjela: ‘Dane moja, čujen te kako noćima plačeš, ni beštija ne smi bit nesritna, a kamoli čovik. Nije čovik rođen da bude nesritan‘. Zvukovi koji su izlazili iz njenih glasnica nalikovali su suhom lišću koje netko drobi dlanovima.
‘Ajde, Dane moja, ajde‘, prošaptala je za kraj. Kako da to zaboravim ikada? Kažu da su svekrve nevistama nešto kao prva vrata pakla, ali nije uvijek tako, ima iznimaka koje ispremiješaju sva pravila pa se po njima sve računa. Moja teta Marija iznimka je. Moja teta Marija bila je i ostala moja.
Nikad se nakon toga nismo susrele jer život je čudno odlučan kad treba razdvojiti staze tako da se ne poklope više nikada. Napravi nova rješenja, zaobilaznice, zatrpa neke stare prilaze i ne možeš u tom smjeru više nikada. Vidjela sam je uz rub brze ceste na ulazu u Split jednoga dana nakon dugo, dugo godina.
Prepoznala sam gib njezinog tijela, snagu i odlučnost njezinih koraka. Ne znam odakle je i kome koračala? Ne znam je li odlazila ili se nekom vraćala? Nisam mogla stati, nisam stigla otvoriti prozor, mahnuti joj niti se okrenuti, trajalo je tek toliko da joj šapnem u leđa: ‘Hvala, teta Marija‘. Ona to ne zna, a možda ni neće znati nikada."
Nakon rastave, reakcija javnosti bila je brutalna.
"Medijski plimni val nakon pobjede na Dori ne stišava se. Izašla sam iz veze koja je zapravo bila brak što je prenerazilo javnost jer nitko nije imao pojma da sam pune tri godine bila udana. Nazivali su me djevojčicom, a ja sam bila žena - njegova žena. Pisalo je bijelo na crnom. Nisu znali ni moji susjedi ni šira obitelj, čak ni moji iz benda.
Javnost se podijelila u dva zaraćena lica dok me treće medijsko lice uvezuje u novu ljubavnu priču. Vide samo ono što mogu vidjeti. Površinu. U Splitu je preko noći osvanuo grafit kojim me ocrnjuju, a već sljedeće jutro moja anonimna momčad prebacuje loptu preko zida i zabija u moje ime pobjedonosni gol. Nisam ni znala, nisam ni htjela, a dobila sam tri boda prednosti."
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....