Dvogodišnji dječak Oliver Staub iz Njemačke preživio je ono što su doktori nazvali pravim medicinskim čudom. Nakon teške prometne nesreće u Meksiku, njegova glava bila je gotovo potpuno odvojena od tijela, ali zahvaljujući timu hrabrih kirurga, danas ponovo živi, diše, miče ruke i noge i daje nadu tisućama obitelji širom svijeta, piše Mondo.rs.
Strašna prometna nesreća dogodila se 17. travnja 2025. godine dok je porodica Staub iz Nemačke boravila u Meksiku, gdje žive njihovi rođaci. Njihov kombi sudario se s kamionom. Udar je bio toliko jak da je cijela obitelj zadobila teške ozljede.
Majka, 32-godišnja Laura, koja je bila za volanom, slomila je ruku i dobila potres mozga. Otac, 43-godišnji Stefan, slomio je nekoliko rebara. Stariji sin Sebastian (5) prošao je s posjekotinom na čelu, a njegov brat blizanac Julian ostao je nepovrijeđen. Ali mali Oliver bio je u kritičnom stanju. Sjedeći u auto sjedištu, nagnuo se naprijed, glava mu se zgrčila u neprirodnom položaju i prestao je disati.
"Bio sam siguran da je mrtav", ispričao je kasnije Stefan.
Tetka dječaka, koja je vozila iza njih, pritrčala je i započela umjetno disanje, čime mu je praktično spasila život. Oliver je hitno prebačen u lokalnu bolnicu, a zatim u Mexico City. Tamo su roditelji prvi put čuli rečenicu koja im je sledila krv u žilama: "Vaš sin neće preživjeti tjedan dana".
Doktori nisu vjerovali da je živ
Prema riječima doktora, Oliverova ozljeda bila je gotovo nespojiva sa životom. Njegov kičmeni stup bio je potpuno prekinut, kosti su izgledale kao presječene. Doktor Mohamed Badon, šef odjeljenja neurokirurgije na Univerzitetu u Chicagu, kasnije je priznao: "Kada sam vidio prve snimke, pomislio sam kako je ovaj dječak živ?"
Medicinski tim je čak savjetovao roditelje da razmisle o doniranju organa. Stefan i Laura su bili očajni. Razgovarali su o sahrani, o tome gdje bi ga mogli pokopati ako se najgore dogodi, jer nisu živjeli u Meksiku. Ipak, misao da bi njihovo dijete moglo spasiti druge nosila je bar tračak utjehe.
"Oliver je oduvijek bio dijete puno života. Znala sam da bi htio pomoći drugima", rekla je Laura.
Ali, dok su se opraštali od sina, dogodilo se medicinsko čudo. Dječaku se stanje neznatno popravilo. Doktori su i dalje sumnjali da će se ikada moći pomaknuti. Roditelji su naučili hraniti Olivera kroz cijev, održavati mu disanje i pridržavati vrat. Nakon 39 dana Oliver je otpušten kući s čvrstim Schanzovim ovratnikom.
Obitelj se nije mogla vratiti u Nemačku, jer bi let bio previše rizičan, a troškovi liječenja rasli su iz dana u dan. Prodali su kuću i ostali kod Laurinih roditelja.
"Otišli smo s koferima na pet tjedana i nikada se nismo vratili", kaže Stefan.
Tražeći rješenje, čuli su za doktora Badona u SAD-u, koji istražuje liječenje ozljeda kičme matičnim ćelijama. Upozorio ih je da su šanse minimalne, ali pristao je pregledati Olivera. Troškovi transporta i operacije prelazili su 300.000 dolara, a roditelji su pokrenuli online kampanju. Skupljeni novac bio je dovoljan samo za osnovne potrebe, sve dok se nije dogodilo novo čudo. Fondacija bivšeg nogometaša Tonija Kroosa ponudila je platiti sve troškove, uključujući operacije i prijevoz. Ukupna suma premašila je milijun dolara.
Operacija koja je pomakla granice
Dana 11. srpnja 2025. godine u Čikagu, tim kirurga predvođen Badonom izveo je kompleksnu operaciju spajanja lubanje i kičme. Radili su s prednje i zadnje strane vrata, obnavljajući kosti i zaštitne ovojnice kičmene moždine. Kod dvogodišnjeg djeteta svaki mililitar krvi bio je presudan.
Prvih dana nakon operacije stanje je bilo kritično. Srce mu je nekoliko puta stalo, priključivan je na respirator. A onda još jedno čudo. Oliver je pomaknuo ruku. Doktori su mislili da je to refleks, ali pokreti su se ponavljali i postajali svjesni. Počeo je stezati prste roditelja, pokretati noge, pa čak jesti i govoriti.
"Mislili smo da nikada neće moći disati samostalno, a sada se igra i pjeva," rekao je doktor Badon, dodajući da je dječakov napredak premašio sva očekivanja.
"U početku sam se nadao da ćemo samo stabilizirati vrat, ali on nas je iznenadio svakim danom. Dokazao je da smo griješili na svakom koraku."
Život se vraća u kuću Staubovih
Danas obitelj živi kod Laurinih roditelja u Meksiku. Djed je pretvorio sobu u malu bolnicu i prostor za vježbe. Tim fizioterapeuta svakodnevno radi s dječakom. Oliver, iako djelomično paraliziran, zrači radošću: nosi naočale za sunčanje, šalje poljupce psima iz susjedstva i pjevuši omiljene pjesme.
Njegov otac vodi blog koji prati više od 100.000 ljudi i bilježi svaki korak oporavka. Oliver sada pomiče obje ruke, pokušava ustati, a roditelji se nadaju da će uskoro skinuti i Schanzov ovratnik.
"Kad mu kažete da nešto ne može, on to shvati kao izazov", kaže Laura uz osmijeh.
U proljeće sljedeće godine obitelj se vraća u Chicago, gdje će Oliver sudjelovati u novom istraživanju liječenja matičnim ćelijama.
"Što će postići? Samo on zna. Ako odluči hodati - prohodati će. U to smo sto posto sigurni", kaže njegova majka.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....