Od rođenja sam žurila, a požurila sam, dakako, i sa rođenjem – na svijet sam došla s osam mjeseci. Pisati sam krenula s pet godina, u školu sa šest. Žurila sam i s izlascima, pa su mi do dvadesete dobrano i dosadili, a požurila sam dakle, i s majčinstvom.
Pogledom na “biološki sat” vidim da nipošto nisam stigla prerano, već da sam upravo na vrijeme uhvatila "voz" za majčinstvo, taman da na tom zahtjevnom putu dobijem i najbolje i najudobnije sjedalo u koje bih se zavalila, nešto bolje od onih koji će na taj vlak uskočiti u posljednjim minutama pred zadnji polazak.
Ipak, pogledom na 21-godišnjake, moje vršnjake, kolege studente i prijateljice, osjećam se kao da sam se žureći spotakla i pala u neki posve drugi svijet, njima nepregledan, nedostupan i nevidljiv, ...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....