Posljednjih mjeseci Edi Kiseljak jedno je od najprepoznatljivijih imena u hrvatskom javnom prostoru. Bivši novinar, koji je u autobiografskoj knjizi “Ja sam Edi” te brojnim medijskim istupima otvoreno progovorio o svojoj homoseksualnosti, životu s HIV-om, stigmi i predrasudama s kojima se godinama suočavao, ponovno se našao u središtu pozornosti.
No ovaj put razlog nije njegova knjiga niti osobna ispovijest.
Kiseljak je na svojem Facebook profilu objavio da je policiji prijavio više osoba zbog govora mržnje, uvreda i prijetnji koje su uslijedile nakon njegove objave o zastavi duginih boja.
– Upravo zato nisam brisao komentare, jer želim da ljudi vide ono što mnogi uporno pokušavaju negirati – da problem nikada nije bila zastava, nego mržnja koju ona kod nekih ljudi izaziva – napisao je, između ostalog, u objavi koju je podijelio nakon odlaska u policiju.
Nakon što je javno progovorio o prijetnjama i prijavi policiji, jutros smo kontaktirali Edija Kiseljaka. U razgovoru s našom novinarkom ispričao je što ga je potaknulo na objavu koja je izazvala burne reakcije, kako je doživio desetke uvreda i prijetnji koje su uslijedile, te zašto je odlučio cijeli slučaj prepustiti institucijama.
Sve je počelo objavom o zastavi duginih boja
Povod svemu bila je objava koju je dan prije podijelio na društvenim mrežama uz zastavu duginih boja. U njoj se zapitao kako je moguće da u zemlji opterećenoj korupcijom, nepravdom, nasiljem i egzistencijalnim problemima nekima najveći problem postane upravo zastava koja za mnoge simbolizira prihvaćanje, dostojanstvo i pravo na život bez straha.
– Kada sam vidio da jedan simbol, koji za mnoge ljude predstavlja prihvaćanje, dostojanstvo i pravo na život bez straha, izaziva toliku količinu mržnje i poziva na nasilje, onda više ne govorimo o zastavi. Govorimo o stanju društva – rekao nam je Kiseljak.
Kako ističe, njegova objava nije bila reakcija samo na zastavu, nego na atmosferu koja se posljednjih dana stvorila nakon njezina nasilnog uklanjanja u središtu Zagreba.
– Reagirao sam na nasilno skidanje zastave duginih boja u centru Zagreba. Međutim, ono što me možda još više zabrinulo od samog čina bilo je ono što je uslijedilo nakon njega. Na društvenim mrežama mogli smo vidjeti velik broj komentara koji nisu samo opravdavali takvo ponašanje, nego su ga i slavili.
Dodaje kako je upravo to bio razlog zbog kojeg je osjetio potrebu javno se oglasiti.
– Umjesto osude nasilja i netolerancije, mnogi su poticali dodatne podjele, vrijeđanja i još veće nemire. Neki ljudi smatrali su potpuno prihvatljivim da se silom uklanja nešto što simbolizira postojanje i dostojanstvo jedne skupine građana. Zastava je u ovom slučaju bila povod, ali tema moje objave zapravo je bila nešto puno šire – odnos prema ljudima koji su drugačiji i pitanje koliko smo kao društvo spremni braniti pravo svakog čovjeka na dostojanstven i siguran život.
‘Granica je prijeđena kada su počele prijetnje‘
Iako je bio svjestan da će objava izazvati različite reakcije, kaže da nije razmišljao o tome hoće li se ljudi složiti s njegovim stavovima.
– Moj fokus nije bio na reakcijama, nego na poruci. Smatrao sam važnim progovoriti o događaju koji se dogodio i o atmosferi koja se nakon njega stvorila. Sve ostalo bilo je izvan moje kontrole.
No vrlo brzo, kaže, postalo mu je jasno da se više ne radi o običnom neslaganju.
– U početku sam, kao i uvijek kada se govori o društvenim temama, očekivao različita mišljenja i neslaganja. To je sasvim normalno i dio je javnog prostora. Međutim, u jednom trenutku postalo je jasno da više ne govorimo o razmjeni stavova ili argumentiranoj raspravi – govori nam primjetno razočaran.
Granica je, kaže, prijeđena kada su se pojavile uvrede, pozivi na mržnju i prijetnje.
– Ljudi imaju pravo misliti drugačije od mene, ali kada nekome poručujete da vrijedi manje, kada ga vrijeđate zbog onoga što jest ili mu prijetite, tada više ne govorimo o mišljenju, nego o govoru mržnje.
Nakon objave uslijedili su deseci uvredljivih komentara i poruka.
– Riječ je o desecima uvredljivih komentara i poruka. Najveći dio toga bio je javan, ispod objava na društvenim mrežama, gdje su ljudi bez zadrške ostavljali uvrede, govor mržnje i pozive na nasilje.
Najviše ga, priznaje, nije šokirao jedan konkretan komentar, nego obrazac koji se neprestano ponavljao.
– Nazivali su me bolesnim, poremećenim, nenormalnim, tvrdili da mi je potrebno liječenje ili da ne zaslužujem postojati. Neki su otišli i korak dalje pa su otvoreno pozivali na nasilje ili samoubojstvo.
Sve je prijavio policiji
Upravo je to bio trenutak kada je odlučio da više neće šutjeti.
– Vrlo brzo postalo mi je jasno da dio poruka i komentara više ne predstavlja samo nečije mišljenje ili neslaganje, nego prelazi granicu u govor mržnje, prijetnje i poticanje netrpeljivosti.
Smatra da ignoriranje takvih poruka nije rješenje.
– Ako na govor mržnje, prijetnje i pozive na nasilje odgovaramo šutnjom ili ih jednostavno ignoriramo, ne rješavamo problem. Naprotiv, stvaramo dojam da je takvo ponašanje prihvatljivo i da nema posljedica, a tada mržnja samo raste.
Nakon prijave, policijski službenici pregledali su dokumentaciju koju je prikupio i upoznali ga s daljnjim postupkom.
– U policiji su me saslušali, pregledali dokumentaciju koju sam donio te mi detaljno objasnili proceduru i način na koji sustav funkcionira u ovakvim slučajevima. Važno mi je bilo da sam stekao dojam kako se prijava shvaća ozbiljno.
Vjeruje da će institucije odraditi svoj posao.
– Vjerujem da će slučaj biti procesuiran i da će institucije odraditi svoj posao u skladu sa zakonom. Smatram da je važno poslati poruku da govor mržnje i prijetnje nisu nešto što se može olako ignorirati.
‘Ne želim živjeti u strahu‘
Na pitanje boji li se da bi nakon prijave reakcije prema njemu mogle postati još agresivnije, odgovara kako ne želi dopustiti da mu prijetnje određuju život.
– Ne želim živjeti u strahu i ne želim dopustiti da prijetnje određuju moje postupke. Naravno da nitko ne može ostati potpuno ravnodušan kada prima uvrede i prijetnje, ali vjerujem da bi bilo pogrešno povući se ili šutjeti samo zato što je netko odlučio širiti mržnju.
Danas, kaže, osjeća i razočaranje i nadu.
– Razočaran sam količinom mržnje i žao mi je što postoje ljudi koji su spremni drugome uskraćivati dostojanstvo, poštovanje ili osjećaj sigurnosti samo zato što je drugačiji od njih.
Ipak, uz sve negativne reakcije, dobio je i brojne poruke podrške.
– To me je podsjetilo na to da Hrvatsku ne čine samo najglasniji komentari na društvenim mrežama. I dalje vjerujem da u Hrvatskoj ima mjesta za sve nas i da možemo biti društvo u kojem ljudi ne moraju biti isti da bi se međusobno poštovali. Različitosti ne bi trebale biti razlog za sukobe, nego nešto što nas obogaćuje kao zajednicu.
Na kraju šalje poruku svima koji prijetnje smrću i govor mržnje pokušavaju opravdati slobodom govora.
– Prijetnje, pozivi na nasilje, vrijeđanje i oduzimanje ljudima dostojanstva nisu mišljenje. Kada nekome poručujete da ga treba ubiti, da ne zaslužuje postojati ili da je manje vrijedan kao čovjek, tada više ne sudjelujete u raspravi, nego prelazite granicu koja ne bi smjela biti prihvatljiva ni u jednom civiliziranom društvu. Sloboda govora ne znači slobodu od odgovornosti, svatko ima pravo izreći svoje mišljenje, ali isto tako mora biti svjestan da postoje zakonske i društvene granice koje štite druge ljude od mržnje, prijetnji i nasilja – zaključuje za kraj.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....