Nakon svih dojmova drugog Festivala grintanja održanog 12. ožujka u organizaciji Slobodne Dalmacije i Hanza Medije u Mandrach baru i restoranu, možemo reći - večer je bila pun pogodak, gdje je interes publike bio je toliki da je prostor bio gotovo potpuno ispunjen već oko 18.30, iako je program službeno počeo u 20 sati.
Brojni Splićani i uzvanici uživali su u opuštenoj atmosferi, uz piće i finger food, dok su na pozornici ‘grintali‘ gosti večeri – Zorica Kondža, Ecija Ojdanić, Željko Žele Maretić, Ante Travizi i Luciano Plazibat, uz uvodne komentare književnika i novinara Ivice Ivaniševića. Publika je njihove šale i komentare pratila uz glasne reakcije i smijeh, a mnogi su se u pričama s pozornice lako prepoznali.
Reakcije publike bile su iznimno pozitivne, a organizatori se nadaju da će festival svake godine rasti i s vremenom prerasti u novu splitsku tradiciju. Festival je i ove godine pokazao kako grintanje nije samo navika nego i svojevrsni društveni ventil. U Dalmaciji se, kako mnogi vole reći, grinta i kad je dobro i kad nije – ponekad iz frustracije, a često iz čistog gušta i potrebe da se stvari komentiraju naglas.
Mnogi koji nisu mogli biti u Mandrachu pratili su događaj kroz tekstove i izvještaje na portalu Slobodne Dalmacije. U nastavku donosimo veliku fotogaleriju i podsjećamo na neke od najzanimljivijih citata i trenutaka večeri.
Mater
Ivica Ivanišević: - Mater je u jednoj osobi i ministar unutarnjih poslova i šef tajnih službi, ona sve zna i sve nadzire.
Zorica Kondža: - Najviše mi je išlo na živce kad bi me pitala: “Do koje ure ćeš?” A kako do koje ure? Nisan znala do koje ure, samo je bilo važno doć doma prije nego otac dođe s posla.
Ecija Ojdanić: - Moja mater voli upravljat – mikromenadžment u svemu. Dođe kod mene i razmisti kužinu jer je tako njoj bolje.
Željko Maretić je priznao da ga je majka uvijek podržavala u želji da se bavi humorom: – Mater je stala uz mene, a ćaća je reka: sinko, obuci uniformu.
Luciano Plazibat: - Ne kuha moja baš… mi više jedemo nego šta kuvamo.
Bolest
Ivica Ivanišević: - Zdravlje je mit. Na svijetu postoje samo bolesti i neobaviješteni.
Ante Travizi opisao je kako muškarci reagiraju na temperaturu od 37,2. - Tada mi stvarno umiremo, kazao je kroz smijeh, priznajući da je tada “klasično naporan” s kašljanjem i kihanjem.
Luciano Plazibat: - Sad pitam ChatGPT i on mi kaže, smiri se, nije ti ništa.
Zorica Kondža:- Kad čovjek radi sam nikad ne ide na bolovanje, a kad radi u firmi svaki čas je bolestan.
Zagreb
Ivica Ivanišević: - Zagreb je zapravo najveći grad Dalmacije, jer mnogi Dalmatinci ondje odlaze živjeti i raditi.
Ecija Ojdanić: - Ljeti sam rijetko u Zagrebu, ali kad se tamo nađeš svi polude od vrućine i druže se po centru. Moji geni mi ne dopuštaju kupanje u Jarunu.
Željko Maretić: - Ja san prezaljubljen u Split i sve šta mi se lipo događa događa mi se ovde.
Zorica Kondža: - Doći ću u Zagreb kad treba, ali živjeti ću u Splitu. Nema mora, nema tog zraka… jednostavno nije to to
Na samom kraju večeri prikazan je i video snimljen na splitskim ulicama i Rivi, u kojem su prolaznici odgovarali na pitanje – na što najviše grintaju, gdje su odgovori izazvali salve smijeha i pokazali da Dalmatinci doista imaju neiscrpan popis razloga za gunđanje. Video je bio savršen završetak večeri – prava kruna i šlag na kraju festivala posvećenog jednoj od najpoznatijih dalmatinskih navika.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....