Po staroj navadi, ponedjeljak nakon Alke bio bi rezerviran za priče — tko je pogodio u sridu, tko je popio previše, a tko se kome zamjerio na trkalištu ili kasnije. Ali ove godine, jutro nakon Alke u Sinju bilo je - konfuzno.
Nebo vedro, ali zemlja još mokra. Topovsko jutro bez topova, bez trke, bez pobjednika. Ulice su, kao i kafići, jutros oko 9 sati kad smo stigli, bili poluprazni, grad nekako "bez glave”. Jer, 310. Sinjska alka, koja se trebala trčati dan ranije, otkazana je zbog iznenađujuće jakog nevremena. Pljusak je potopio stazu, gromovi rastjerali povorku. Umjesto svečane nedjelje, Sinjani su doživjeli razočarenje, nije im bilo svejedno...
A danas? Danas se sve vraća, ali na drugom mjestu i na drugi način. Grad koji inače broji oko 20 tisuća stanovnika, danas očekuje i do 150 tisuća posjetitelja, možda i više, jer na Hipodrom večeras stiže Marko Perković Thompson.
Oni koji su planirali spojiti Alku, Gospu i koncert, raduju se, sudeći po atmosferi, mnogima najvažnijem događaju iz tog trolista. Miris mesa i roštilja već u 10:30 ujutro udara na nosnice. Trenutno se peče za tisuće Thompsonovih fanova. Uokolo se dimi, pjeva, fotografira, traži parking.
Sinj je, unatoč svemu, i dalje glasan, živ, mirisan i uzavreo. Lokalni ugostitelj Mirko, koji odojke i janjce vrti od 2004. godine, kaže nam uz smiješak: “Nama je ovo još i bolje, jer evo – imat ćemo Alku i sljedeće nedjelje! A danas sve ide: topli sendviči, peka, odojci… Dovoljno smo spremili.”
Dok prilazimo sinjskoj Pijaci, osjećamo onaj specifičan "šum naroda", kad se očekuje nešto veliko.
Sinj pulsira, ne kao grad koji je izgubio veliku svečanost, nego kao domaćin drugog spektakla. Glavna Pijaca već oko 11 sati "pucala je po šavovima". Mjesta u kafićima nema “ni za lika”, iz svakog zvučnika svira Thompson ili Miroslav Škoro. Sve je u jednom tonu: crne majice, natpisi “Thompson”, “Oluja”, “Za dom spremni”, šahovnice, hrvatske zastave prebačene preko ramena ili zavezane oko pasa.
Mnogi imaju crne kape s istim simbolima, neki i marame, dok iz auta vise zastave, ponegdje i transparenti. Grad je doslovno obojen u crno-crveno-bijelo. A na livadi u gradskom parku – improvizirani kamp. Tamo su već od ranog jutra, ili cijele noći, deseci mladih i onih malo starijih. A šesteročlana ekipa iz Zagorja stigla je jučer.
Trojica, Mario, Matej i Karlo, spremna su za đir po gradu i za razgovor s nama, dok trojica još spavaju u šatorima.
“Došli smo prvo zbog Knina i Oluje, ali kad smo čuli za koncert – znali smo da idemo i ovamo. Sinoć je bilo burno, nevrijeme nas je zateklo, al’ nema veze – Thompson se ne propušta.“
Nakon koncerta idu za Knin.
“Bili smo na Hipodromu u Zagrebu, znamo što nas čeka večeras. Ako sve prođe u redu – bit će ludilo!”
Iz Međugorja su stigli Ivano i Mateo s još trojicom prijatelja. Ivano kaže da mu je ovo prvi Thompsonov koncert: “Slušam ga otkad znam za sebe. Jedva čekam da krene.”
Mateo je već bio u Čitluku: “Ali ovo u Sinju – to je posebna emocija.”
Danijel, Daniel, Benjamin i Ante iz malog sela Marinci kraj Vinkovaca došli su direktno jutros, i nakon koncerta nastavljaju za Makarsku.
“Htjeli smo doći i na Alku, ali nismo uspjeli nabaviti karte. Sad smo sve spojili – koncert i more. Bit će to ljetovanje za pamćenje.”
Vinkovčani Tea, Renato, Slaven, Skipa, Marko i Ante stigli su oko devet ujutro, nakon vožnje od nekoliko sati. Krenuli su noćas u 1.
“Nama je prvi put, a ostali su već bili u Zagrebu. Očekujemo vrhunsku zabavu i neku posebnu emociju u Sinju. Ovo se ne propušta,” kazala je Tea, koja zajedno s Renatom ostaje na moru do nedjelje a ostatak ekipe se vraća kući.
I dok grad bruji od koraka, mirisa i glazbe, sinjske mažoretkinje vratile su se iz Torina sa Svjetskog prvenstva s čak dva zlata i jednom broncom! U konkurenciji najjačih svjetskih timova, Sinjanke su briljirale: zlato su osvojile juniorke u kategoriji tradicionalnog mažoret plesa te seniorke u kategoriji paradne grupe. Dodatno, seniorke su donijele i broncu u tradicionalnom plesu.
Posebna je to čast, jer su jedine Hrvatice koje su uspjele doći do svjetskog zlata u ovim disciplinama.Doček je bio emotivan i svečan — autobus s prvakinjama na rotoru je napravio počasni krug, uz bakljadu, pljesak, suze i usklike oduševljenih Sinjana, obitelji i prijatelja.
Gradonačelnik Miro Bulj osobno ih je dočekao i zahvalio im na ovom velikom uspjehu.
“Ovo je povijesni trenutak, ne samo za Sinj nego i za cijelu Hrvatsku. Naše djevojke pokazale su kako se upornošću, zajedništvom i ljubavlju prema plesu mogu pomicati granice”, rekao je Bulj.
Sinjanke su pokazale da su – kao i njihov grad – male po mjeri, ali velike po srcu. Osjeća se da se grad nadima. Ne samo ljudima, nego doživljajem, emocijama. Da je koncert samo kulminacija dana, koji je već sam po sebi spektakl. Što se tiče reda i logistike, zasad funkcionira. Policija je vidljiva, ali bez tenzije.
A još ništa nije ni krenulo na Hipodromu. Kad padne mrak, grad će se preseliti tamo. Ali ono pravo, ono najiskrenije, ono iznutra – događa se sad. Po sinjskim ulicama, dvorištima, zidićima, iza škura i među ljudima koji su došli da vide, da čuju, da budu tu. Sinj ne staje.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....