Split je jučer i danas domaćin prvog hrvatskog gostovanja dr. Gabora Matéa, kanadskog liječnika i autora koji se godinama bavi traumom, zdravljem i njihovom povezanošću. U Tehnološkom parku Split jučer je pred punom dvoranom održao predavanje na temu „Trauma, bolest i iscjeljenje u toksičnoj kulturi“.
Matéov dolazak u Split dio je programa koji 2. i 3. listopada organizira izdavačka kuća Harfa. Jučerašnje predavanje bilo je rasprodano, a događaj se, osim u dvorani, mogao pratiti i putem prijenosa uživo. Tijekom oba dana osiguran je simultani prijevod na hrvatski jezik.
Predavanje je počelo nešto kasnije od najavljenog termina, ali je Maté bez žurbe ostao pred publikom sve do 21 sat. Dvorana je bila puna, a interes nije splasnuo ni nakon više od dva sata. Naprotiv, nakon predavanja pitanja su se samo nastavila nizati. Publika je stigla iz različitih dijelova svijeta, a Maté je na pitanja odgovarao strpljivo i neposredno.
Među posjetiteljima bila je i Suzana Pavić, Splićanka koja više od trideset godina živi u Njemačkoj, gdje u blizini Frankfurta vodi svoju psihoterapijsku praksu. U Split je stigla upravo zbog Gabora, čiji rad prati već petnaestak godina.
- Čim sam čula da je u Splitu, znala sam da dolazim. On je za mene bio otkriće. Ja njega obožavam, kaže Pavić, koja je tijekom pandemije pohađala nekoliko njegovih internetskih tečajeva.
Posebno ju je zainteresirao njegov pristup ovisnostima, a njegove spoznaje, kaže, primjenjuje i u vlastitom radu. Naglašava rad s tijelom i živčanim sustavom te važnost odnosa između terapeuta i klijenta.
- On je rock ’n’ roll zvijezda terapije traume, slikovito opisuje Matéa.
Ipak, ono što kod njega najviše cijeni jest njegova ljudskost.
Simbioza uma i tijela
Tijekom predavanja govorio je o fiziologiji mozga i razvoju čovjeka još prije rođenja, podsjećajući i na pitanje koje se, kako je istaknuo, trudnicama često ni ne postavlja – kako se osjećaju?
Upravo je na tom primjeru objašnjavao koliko emocionalno stanje majke može biti povezano s fiziologijom djeteta te govorio o utjecaju hormona stresa, među njima i kortizola, na razvoj djeteta. Uz istraživanja na koja se pozivao, nizao je i primjere iz stvarnog života, pa se znanstveni dio predavanja neprestano ispreplitao sa životnim iskustvima.
Jedna od važnih tema bila je i implicitna memorija – ono što tijelo i živčani sustav mogu zapamtiti, iako se toga svjesno ne sjećamo. Maté je govorio o tome koliko iskustva iz prošlosti mogu oblikovati naše ponašanje u sadašnjosti te kako nesvjesni obrasci mogu nastaviti upravljati našim reakcijama. Objašnjavao je jednostavan slijed: podražaj, pa reakcija, i pitanje što se događa u prostoru između ta dva trenutka. Upravo se ondje, prema njegovu pristupu, otvara mogućnost da prepoznamo vlastite obrasce i drugačije odgovorimo.
Govoreći o traumi, pokušao je približiti i razliku između traumatskog događaja i same traume. Za Matéa trauma nije sam događaj koji nam se dogodio, nego ono što se nakon tog iskustva dogodilo u nama.
Više se puta vraćao i na emocije. Govorio je o empatiji, o tome što se događa kada vlastite osjećaje potiskujemo i kakvu ulogu u cijeloj toj priči ima imunološki sustav. Tu je otvorio i temu psihoneuroimunologije – područja koje proučava povezanost živčanog, imunološkog i endokrinog sustava. Ta tri sustava nisu izolirana jedan od drugoga, nego međusobno komuniciraju.
U tom je kontekstu govorio i o kroničnom stresu te o tome kako dugotrajna aktivacija stresnog odgovora uključuje hormone poput kortizola i adrenalina, što može utjecati na imunološke i upalne procese u organizmu. Posebno je isticao pitanje emocija koje ostaju neizražene, osobito ljutnje i tuge, te način na koji dugotrajno unutarnje opterećenje može biti povezano s fiziologijom tijela.
Dotaknuo se i činjenice da žene češće obolijevaju od autoimunih bolesti te otkrio kakvu ulogu u tome mogu imati biologija, stres, emocije i društveni obrasci zbog kojih žene godinama šute. Govorio je i o cijeni takvog potiskivanja te o bolestima koje se mogu pojaviti u životu čovjeka.
JASNO I KRATKO, NE!
Kroz različite dijelove predavanja Maté se vraćao važnosti gotovo prvoj riječi koju naučimo – „ne“. Pojavljivala se dok je govorio o granicama, emocijama, odnosima, ali i o tome koliko često prešutimo ono što zapravo želimo reći.
Ne radi se o tome da biramo između filozofije i psihologije. Čovjeka ne možemo razdvojiti na um i tijelo. Gabor nije govorio o filozofiji protiv psihologije, niti o umu protiv tijela, već o tome kako se sve to u čovjeku neprestano isprepliće, jer: „Ako ne kažete NE, vaše tijelo će to reći za vas!“
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....