U svijetu u kojem se gaming još uvijek često banalizira kao hobi rezerviran za tinejdžere, a žene u tom prostoru doživljavaju kroz predrasude, Svjetlana Zlatković iz Đurđevca gradi drugačiju priču.
Sa završenom politologijom, stalnom adresom u Beču i iskustvom rada u tech industriji, ona spaja znatiželju, analitičnost i kreativnost. Gaming za nju nije bijeg iz stvarnosti, nego način povezivanja, izražavanja i učenja.
Na društvenim mrežama poznata kao @lana.game, kroz svoj rad razbija stereotipe, gradi digitalnu zajednicu koja jednako cijeni znanje, tehnologiju i autentičnost.
Kako bi se predstavila – tko si ti izvan gaming svijeta, a tko unutar njega?
Izvan gaming svijeta, rekla bih da sam znatiželjna, analitična i često u potrazi za dubljim značenjima stvari oko sebe. Možda se to i vidi po tome što sam završila politologiju. Volim čitati, pratiti tech i političke novosti, istraživati granice umjetne inteligencije i uživam u romantičnim trenucima, koncertima, intelektualnim raspravama, ali i retro gamingu i pop kulturi.
Unutar gaming i programerskog svijeta, postajem netko tko voli izazove, timski rad i kreativnost i kontinuirano učenje novih tehnologija. Gaming mi je platforma gdje se mogu izraziti, ali i povezati s ljudima iz svih krajeva svijeta.
Dolaziš iz Đurđevca kod Virovitice, završila si politologiju, a trenutačno živiš u Beču. Kako si od studija politologije došla do profesionalnog angažmana u gamingu?
Zvuči kao zaokret, ali zapravo nije nelogično. Politologija me naučila kritičkom razmišljanju, analizi, razumijevanju društvenih procesa i promjena, razvoju društva, povijesti, ljudskoj psihologiji i komunikaciji. To su sve vještine koje mi koriste i u gamingu, influencerstvu, osobito u community managementu, sadržajnom kreiranju, programiranju kojim se također bavim. Gaming je u jednom trenu od hobija postao prostor u kojem mogu raditi ono što volim i graditi svoju publiku.
Kada i kako je krenula tvoja priča s gamingom – sjećaš li se svog prvog doticaja s igrama?
Apsolutno se sjećam. Bile su to prve konzole koje su mi s puno ljubavi i pažnje kupili roditelji. Igrali smo zajedno Super Mario, Ridge Racer Type 4, Aladdin, Tetris itd. Kasnije su došli PC i PlayStation naslovi kao The Sims, GTA, Tomb Raider, Age of Empires, Diablo itd, koje sam igrala i sa svojim prijateljima. Uglavnom u muškom društvu.
Nije me zanimalo što djevojke oko mene nisu toliko zainteresirane za tadašnji gaming. Bila sam svoja u punom smislu te riječi. Sjećam se kako me fasciniralo da mogu "kontrolirati" neki svijet, graditi, istraživati, učiti iz grešaka, bez diskriminacije.
Promjena se dogodila kada sam shvatila koliko vremena provodim ne samo igrajući igre, nego i čitajući o njima, gledajući streamove i druge gamere, analizirajući dizajn, razmišljajući o priči i gameplay mehanikama. U jednom trenutku sam pomislila "Zašto ne bih ovo radila profesionalno?”.
Tad je krenulo volontiranja, pisanje za portale, rad za gaming kompaniju iz Beča u kojem živim, moderiranje, cosplay, prvi plaćeni angažmani za velike tech kompanije na mojim društvenim mrežama @lana.game... korak po korak.
Jesi li imala podršku okoline kad si odlučila krenuti ovim putem?
Iskreno. Ispočetka, ne. Bilo je puno pitanja, pogleda ispod obrva, pa i dobronamjernih savjeta tipa: "To ti je faza." U takvim trenucima, kao i sada uvijek se vodim čuvenom izrekom: “Ne dopustite da buka tuđih mišljenja potisne vaš vlastiti unutarnji glas, srce i intuiciju. Oni na neki način već znaju što istinski želite postati. Sve ostalo je sporedno”.
Okolina je s vremenom, kad su vidjeli da sam ozbiljna i da se trud isplati, postala moja podrška. Sada su ponosni i sretni zbog mene.
Kako izgleda tvoja svakodnevica?
Dosta strukturirano, iako radim u industriji koja se često doživljava kao “ležerna”. Imam svoj raspored: dio dana provodim radeći na projektima (to mogu biti community zadaci, organizacija evenata, snimanje contenta, suradnja i komunikacija s drugim gamerima, promocija sadržaja na društvenim mrežama, intervjui), dio dana je rezerviran za igranje (istraživanje novih naslova ili playtesting), a trudim se ostaviti vrijeme i za fizičku aktivnost, meditaciju, kućanske poslove, obitelj i prijatelje te druženje. Rad od doma nosi svoje prednosti i izazove, ali ključ je balans.
Na što si dosad najponosnija?
Ponosna sam na to što nisam odustala. Bilo je teško, ponekad i demotivirajuće, ali svaki korak, koliko god mali, bio je napredak. Ponosna sam na gaming i programerske projekte na kojima trenutačno radim, kao i na online zajednicu koju gradim.
Kad vidim ljude koji se druže, pomažu si i razvijaju, prihvaćeni su takvi kakvi jesu, znam da sam napravila nešto dobro. Drago mi je kad me ljudi prepoznaju izvan virtualnog svijeta kao gaming i tech influencericu te pitaju za mišljenje ili savjet. Volim mlađe generacije tech content kreatora kao i starije, od sviju mogu ponešto novo naučiti. Sve cijenim.
Koje zablude ili stereotipe ljudi najčešće imaju o gaming industriji – osobito kad je riječ o ženama?
Najčešća zabluda je da je gaming samo za “klince”, kako žene ne znaju igrati ili da promoviraju svoj izgled. Iako se to mijenja, još uvijek se ponekad osjeti da žene moraju "dokazivati" da pripadaju tu.
Za viralni uspjeh na društvenim mrežama, kao i izvan virtualnog svijeta, samo izgled nije dovoljan. Bez inteligencije i onih koji se ne slažu sa mnom ne bi stigla tako daleko, ali iskustvo je neprocjenjivo. Hvala im.
Također, mnogi misle da je gaming industrija samo zabava. Istina je da za studijskih reflektora, kulisa i slave ima puno rada, strategije, tehničkog znanja, timske koordinacije i kreativnosti. To je ozbiljan posao koji traži ozbiljne ljude. Trebamo zajedno rušiti sve stereotipe.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....