Vjera može biti snažan izvor smisla, zajedništva i potpore – no koliko doista doprinosi našem mentalnom zdravlju? Nova longitudinalna studija talijanske istraživačice Gabriele Prati daje novu perspektivu na ovo pitanje i pokazuje da stvari možda nisu onakve kakvima se često prikazuju.
Donosimo sažetak i parafrazirani prikaz rezultata ovog istraživanja, koje izaziva ustaljena uvjerenja o ulozi religije u emocionalnom blagostanju, piše Kreni zdravo.
Ima li religioznost pozitivan učinak na mentalno zdravlje?
Za mnoge ljude religija je više od puke duhovne prakse – oblikuje svakodnevnicu, pruža identitet i povezuje s drugima. Izbor novog Pape Lava XIV. ponovno je globalno aktualizirao važnost organizirane religije, neovisno o tome pripadate li konkretnoj vjeri ili ne.
Religija kao društveni oslonac – prednosti i izazovi
Poznato je da ljudi koji prakticiraju vjeru često uživaju u snažnom osjećaju pripadnosti i društvene potpore. Redovitim odlaskom u vjerske ustanove stvara se rutina, ali i mreža prijatelja i poznanika koji mogu pružiti emocionalnu, pa i praktičnu pomoć. No, postavlja se pitanje – je li ta vrsta društvenog okruženja doista dugoročno korisna za mentalno zdravlje?
Velika studija i iznenađujući rezultati
Gabriele Prati sa Sveučilišta u Bologni odlučila je testirati ovu pretpostavku analizom velikog britanskog longitudinalnog istraživanja Understanding Society, koje je provedeno kroz 18 valova između 1991. – 2009. godine. Istraživanje je uključivalo 10 mjerenja učestalosti odlaska na vjerske službe i povezanost tih navika s mjerama mentalnog zdravlja.
U uzorku odraslih osoba, među kojima je prosječna dob na početku bila 44 godine, 38 posto ispitanika izjavilo je da nemaju nikakvu vjersku pripadnost, dok su ostali bili uglavnom kršćani – anglikanci, katolici i pripadnici škotske prezbiterijanske crkve. Ključni zaključak? Redovito pohađanje vjerskih službi nije imalo mjerljiv pozitivan učinak na mentalno zdravlje.
Ova tvrdnja, koja se protivi većini prethodnih istraživanja, iznenadila je i samu autoricu, koja navodi nekoliko mogućih razloga:
- Kvaliteta odnosa važnija je od same prisutnosti – samo zato što ste među ljudima, ne znači da imate pozitivne interakcije, zatim ranija istraživanja bila su kratkoročna ili metodološki ograničena – a autorica je koristila detaljan, dugoročan skup podataka koji omogućuje dublje uvide. U kontekstu sekularne zemlje poput Ujedinjenog Kraljevstva, učinci vjerskog prakticiranja mogu biti drugačiji nego u izrazito religioznim društvima i rijetkost sudjelovanja može poništiti učinak – manjina sudionika uopće je redovito pohađala bogoslužja.
Negativne strane religijske uključenosti
Religija može imati i svoju tamniju stranu – osjećaj krivnje zbog nepoštivanja moralnih normi, unutarnji sukobi s vjerom zbog moralno upitnih postupaka religijskih vođa ili zajednice, te nesuglasice unutar obitelji zbog različitih vjerskih uvjerenja. Sve to može negativno utjecati na emocionalno stanje pojedinca, piše Kreni zdravo. Vjera nije čarobni štapić, ali može biti jedan od alata za osobni razvoj.
Ova studija ne znači da religija ne može imati pozitivan utjecaj na mentalno zdravlje – već da nije univerzalno djelotvorna i nije jedini put do duševnog mira. Ako vam duhovnost i vjerska praksa donose smisao, povezanost i potiču zdrav način života, svakako ih njegujte. No, važno je znati da kvalitetne međuljudske veze, briga o sebi i unutarnja ravnoteža mogu postojati i izvan zidova bogomolje.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....