/ Što drugo reći nego da sam žalostan zbog gubitka čovjeka kojega poznajem više od polovice života. Jer, Arsena znam još iz gimnazijskih šibenskih dana. Premda je dvije godine mlađi od mene, pridružio se tada našem društvu intelektualaca koji smo raspravljali o filozofiji, umjetnosti, filmu; Vice Vukov, Ante Peterlić… doživljavali smo ga kao dio naše generacije. Pamtim operetu koju smo radili kao gimnazijalci, "Veg od Maroka", tamo 53. ili 54. godine, Arsen je svirao u orkestru, a znam da je i on to pamtio jer je o tome pričao na komemoraciji Vici Vukovu.
Družili smo se, imali smo zajedničke teme za diskusiju, a poslije je napisao niz glazbi za moje predstave. Sve u svemu, cijeli život kontaktiramo, ne svakodnevno, jer on je bio u Zagrebu, a ja u Šibeniku, no posjećival...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....