Nokti su odavno postali simbol ženskog stila, koji idu pod ruku s modelom torbice, balerinki, balonera ili tenisica.
U moru različitih tehnika obrade i ukrašavanja noktiju jedna se ističe kao najtraženija na tržištu, a to je trajni lak. Gelirani nokti godinama su držali primat, no danas, kažu upućeni, znatno više žena bira trajni lak i za tu stavku svakoga mjeseca u Splitu plaća u prosjeku 25 eura.
Paralelno s masovnim odlascima na taj kozmetički tretman, sve je više pitanja o kvaliteti i zdravlju noktiju ispod gela ili trajnog laka. Koliko se dugo, bez stanke, smije primjenjivati tretman trajnog laka, a koliko gela, da i dalje sačuvamo zdravlje noktiju. Posebno otkad je, europskom regulativom, od 1. rujna zabranjeno korištenje trajnih lakova koji sadrže sastojak TPO (trimethylbenzoyl diphenylphosphine oxide) zbog njegovih kancerogenih, mutagenih i toksičnih svojstava.
Na temu trajnog laka na noktima na adresu naše redakcije stiglo je zanimljivo osobno svjedočanstvo jedne Splićanke. Prenosimo ga u cijelosti:
"Sretna sam i slobodna! Razvela sam se. Ali ne od muža, nego od trajnog laka. Među nama je gotovo. Neću reći ‘zauvijek‘, ‘nikad više‘, niti išta u tim krajnjim kategorijama, to bi bilo neozbiljno. Ali sad, u ovom trenutku – slobodna sam. I to je jako dobar osjećaj!
U avanturu sam se upustila prije gotovo dvije godine. Podmladak me uputio Prvoj noktarici. Da se odmah razumijemo – zvati ih ‘noktaricama‘ nije pejorativno, jer su mi one same potvrdile da ‘jesu noktarice‘: ‘Pa bavimo se noktima, kako drukčije da se zovemo? Menadžerice oblikovanja rožnatih izraslina?‘
Prva je radila u vlastitom stanu, neću reći je li to bilo ‘na crno‘ ili ‘na bijelo‘, jer ako tvrdim da je ‘na crno‘, ispast će da je nisam prijavila, a takvo što treba prijaviti, zar ne? Rad na crno, siva ekonomija, izbjegavanje poreza – sve nam to slabi državu i njezino gospodarstvo, pa je jasno da se rad na crno ne smije podržavati uzimanjem crnih usluga. Stoga – ne znam je li to bio rad na crno. Nisam pitala. I ne sjećam se jesam li dobila račun. Ali cura je dobro radila nokte.
Iskočile mračne strane
A onda su iskočile mračne strane trajnoga laka: nokti rastu, dobiješ izrast. Deset izrasta. Treba se opet naručiti, pa termina ima-nema u vrijeme kad ti najviše odgovara, nokti i dalje rastu; okej, termin je nađen, ali mala radi tamo u nekom nedostupnom kvartu, tri dana jahanja pješice (da, može se tako reći, to je stilska figura). Pa poslije posla, umorna, baš u neko nezgodno vrijeme, između dviju obaveza..., i tako Murphy namjesti svaki put, naravno.
U mračnim stranama je i ovo: Prva noktarica preko ljeta odlazi raditi unosnije sezonske poslove, i nema je cijelo ljeto! Drama! Drama! Drama! Srića i bog, poduzetni pomladak riješio je taj problem.
Nova, Druga noktarica je – toga se sjećam – imala unajmljeni prostor, pravi salon. Ne sjećam se je li izdavala račun, evo baš nekako to ne mogu prizvati... pa ne može se čovjek svega sjetiti. Pitajte Modrića, uostalom.
Radila je jako dobro i poskupljivala svako malo. Ali barem je postojao parking u blizini. Kako izrast nisam podnosila, prešla sam na neutralne tonove (da se manje vidi) i naručivala se u skraćenom roku, ali to je opet – zbog učestalijeg brušenja i poliranja površine – štetilo noktima.
A čarobno je imati lijepe i uredne nokte; mojima su se svi divili, i bademastom obliku, i divnim bojama i svemu. No čarolija kratko traje. Brzo dođe izrast – naručivanje – odlazak ‘na nokte‘– plaćanje. Naporno. Nije ni jeftino.
Više puta pokušala sam se ‘na nokte‘ naručiti u salonu blizu kuće. I nikako. Otprilike ovako je išlo: ‘Može‘, kaže ugodan ženski glas, ‘najraniji nam je termin 13. u osam ujutro‘. ‘Osam ujutro!?‘, rekoh, al‘ ajde dobro, snaći ću se, dobro je, trinaesti je prekosutra, barem to neću čekati.
‘Idućeg mjeseca‘, obavijesti me ugodan ženski glas. Znači – prekosutra plus mjesec dana!? ‘Pa kako je to moguće‘, rekoh, ‘nije mazanje noktiju kirurgija glave i vrata, majku mu!‘ ‘Kad je gužva, stvarno nemamo drugih termina. Ako netko otkaže... Ali sumnjam da hoće. To se, znate, vrlo rijetko događa...‘
Treća noktarica
Dakle, otišla sam jednog dana kod Druge noktarice da mi skine lak. U pitanju je bio liječnički pregled koji je tražio nenalakirane nokte. I neću ih više ni lakirati, rekla sam sebi, dosta je bilo.
A onda se ukaže lijepo, dugačko putovanje, vezano uz neke službene sadržaje i druženja, baš situacija da se ne bakćeš običnim lakovima po putu i ne čekaš da počnu pucati i odlamati se. I tako mi, zbog kratkog roka, pomladak jedva nađe Treću noktaricu.
I ova je radila u svom stanu, opet se ne sjećam na crno ili na bijelo i je li bilo računa. Šta ću, isparilo mi iz glave. Nokte mi je sredila solidno, nit‘ prigovora, nit‘ oduševljenja. Kod nje je bilo najteže naručiti se, jer meni treba ‘jučer‘, a ona termin ima tek u idući petak... I tako, nakon dva, tri lakiranja kod Treće, sve mi to dozlogrdi.
Šta fali običnim, njegovanim, nenalakiranim noktima, razmišljala sam, dobro znajući šta im fali – ako hoćeš da baš po cijeli dan, od svega što radiš, dodiruješ, uzimaš u ruke, zagrebeš, počešeš i slično... budu tip-top, onda bi ih po cijeli dan tribalo čistiti i luštravati.
I odlučim prekinuti s time što je u početku bilo 10, pa 12, pa 15 i, da ne duljim – trenutačno 30 eura. Računala sam – skidanje laka ne može biti velika filozofija, ne može dugo trajati, za to je bar valjda lako nać termin. Ali nije. Bio je četvrtak, a Treća je mogla baš u četvrtak, ali idući.
U očaju, nazovem onaj salon kraj kuće. Nađu mi termin SUTRA UJUTRO U DESET. Mislila sam da je šala, ali nije bila. Okej, tražilo je jutarnju reorganizaciju, ozbiljno kašnjenje na posao, ali, ej, termin od danas do sutra! Ugodna djevojka brzo je i jako dobro obavila posao. Cijena – sitnica, ipak je to samo skidanje laka.
Ne komentiram kad primijetim
I na kraju – baš se dobro sjećam, ne znam kako mi je to sjećanje ovaj put tako dobro, valjda zato što se sve zbilo nedavno – RAČUN.
Prošlo je od toga nekoliko dana. Gledam nokte – mirno rastu, mukte, nema problema izrasta. Doduše, ipak zakazujem termine za manikuru – sama sebi, po potrebi, u svojoj spa kupaonici. Da ne bude zabune – nemam baš ništa protiv odlazaka ‘na nokte‘, urednih i lijepih noktiju, ponekad baš i zanimljivih kreacija.
Ne komentiram kad kome primijetim izrast do pola nokta (bio to nemar ili nedostatak vremena – za prvo me nije briga, drugo potpuno razumijem, iako se meni nikad nije dogodilo, ali znam koliki je napor potreban da se to ne dogodi), i općenito – puštam ljude da rade što god hoće (dok time nikome ne štete).
Noktarski biznis je pravi, veliki biznis, kao oni vezani uz hranu ili bolesti – jesti treba, bolesti će uvijek biti, a nokti neće prestati rasti. Može ga poremetiti jedino moda, ali mislim da se toga zasad ne treba bojati. Ali mene za te ‘modne prijetnje‘ više nije briga.
Slobodna sam!", zaključila je Splićanka na ovu temu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....