Rijetki su i dragocjeni oni trenutci kojima se, kako bi dušu ispunili radošću i sjetom, rado vraćamo. I baš su ti trenutci oni čije fragmente valja ovjekovječiti, kako bismo ih iznova, makar i na trenutak ponovno proživjeli.
Kaže se da slika govori više od tisuću riječi, a slike splitske umjetnice Dražene Andrić ne govore samo riječima, već i emocijama.
Dražena je jedna od rijetkih slikarica koja slika portrete mladenaca uživo, za vrijeme trajanja slavlja, a svojim kistovima i bojama na platno prenosi svu vedrinu, ljubav i ushićenost, koja ostaje svjedokom jednog od najposebnijih životnih događaja, a to je upravo vjenčanje.
- Mogu reći da je ideja došla sasvim spontano nakon što sam diplomirala. U Americi se pojavio trend slikanja vjenčanja uživo. Tako sam gledajući videa umjetnika na Tik Toku, koji iza sebe imaju dugogodišnje iskustvo, došla na ideju - zašto ne bih donijela taj trend i u Hrvatsku? To je bilo prije tri godine, i tada sam bila jedina koja je slikala na vjenčanjima. Danas se trend proširio i sve više umjetnika daje priliku slikanju uživo.
Kao na svakom početku, bilo me strah i smatrala sam da nisam dovoljno spremna, da nisam dovoljno dobra. Međutim, odlučila sam prijeći svoju granicu komfora i sada kontinuirano radim najljepšu stvar na svijetu; slikam mladence na platnu uživo.
Ljubav i umjetnost za Draženu su neodvojive i isprepletene, a zanimljivo je kako svoju ljubav prema umjetnosti, najbolje izražava prenoseći ljubav mladenaca na platno.
- Prvu povezanost s umjetnošću sam osjetila jako mala, kada sam pokušala naslikati sliku stare kamene kuće iz telefonskog imenika. Bilo mi je zanimljivo pratiti svaki detalj na kućici i pokušati ga nacrtati na papiru. Ne sjećam točno koliko sam imala godina, ali to je bio trenutak kada sam prvi put shvatila da volim crtati.
Također u osnovnoj školi smo dobili zadatak nacrtati stolicu po želji. Odnosno, kakvu ju mi vidimo. Sjećam se da sam nacrtala stolicu u obliku orla raširenih krila. To je bio trenutak kada sam shvatila da želim slikati, stvarati nešto svoje. Tako sam i odlučila nakon osnovne škole upisati Umjetničku školu u Splitu koja mi je bila odličan temelj za akademiju, govori nam splitska umjetnica, koja je završila Umjetničku akademiju u Splitu.
Po struci je magistra edukacije Likovne kulture i Likovnih umjetnosti. Nakon fakulteta imala je plan raditi u školama, no i život pokatkad ima svoj plan, prema kojem je Dražena isprva bila sumnjičava, ali mu se na kraju prepustila. Umjesto podučavanja drugih, odabrala je okušati sebe izlaskom iz svoje zone komfora.
- Moje prvo slikanje će mi zauvijek ostati u sjećanju. U trenutku kad sam razmišljala kako početi sa slikanjem uživo, kako doći do klijenata, vidjela sam oglas jedne cure. Tražila je nekoga tko bi to radio, jer je htjela iznenaditi sestru i budućeg zeta za vjenčanje. To mi je bila prilika za okušati se u tome, prebroditi svoj strah i tako sam se javila curi.
Cura mi je rekla da sam bila prva hrabra osoba koja joj je rekla da može. Ljudi s dugogodišnjim iskustvom slikanja nisu bili spremni na takvo nešto. Mogu reći da je to sigurno bio jedan od najstresnijih trenutaka u mom životu, ali nakon što sam naslikala prvu sliku, shvatila sam da u tome uživam i da upravo to želim raditi. Stvarati na platnu vječnu uspomenu na svoj poseban način.
Prigrlila je svoje nesigurnosti i vremenom se “brusila”. Ne stidi se priznati da je bilo početničkih grešaka, ali je Dražena na njih gledala kao na prilike za usavršavanjem.
- Prvu sliku sam skicirala olovkom, pa sam shvatila da mi to oduzima previše vremena. Sve iza toga sam odmah krenula slikati akrilom. Tako su slike postajale sve spontanije i s vremenom sve bolje. Slikanje uživo traje otprilike sedam sati. Prvo naslikam pozadinu i kasnije nadodajem mladence na sliku. Na početku mi je bilo jako teško i stresno odraditi sliku u tom vremenskom ograničenju, pa sam tako i manje detalja na slici imala. Danas je situacija drugačija, iskustvo čini svoje, pa tako uspijem prije završiti sliku. Slike su kvalitetnije i detaljnije napravljene, govori umjetnica, ističući kako je vrijeme njezin najveći izazov – umjetnost ne trpi rigidne vremenske rokove, ali je Dražena ipak uspjela njima ovladati.
- Najveći izazov je u tako kratkom vremenu naslikati cijelu sliku, koja mora izgledati kvalitetno. Kada sam tek krenula, bio mi je stres kada bi netko stao kraj mene i gledao proces nastajanja slike, ali sada uživam u tome. Drago mi je vidjeti kako neki ljudi prvi put zapravo vide slikara kako stvara sliku na licu mjesta. Vide kako je to proces koji traje, kako svaka slika nastaje u slojevima koji se povezuju. Na kraju nauče dosta toga gledajući, otkriva Dražena, dodajući kako u svom poslu ima doslovce, “odriješene ruke” - mladenci imaju samo jednu želju, a ostalo je prepušteno njezinoj mašti, kistovima i bojama.
- Klijentima je bitno najviše da se samo vidi da su to oni, a sve ostalo prepuste meni i mom umjetničkom stvaralaštvu, tako da je zapravo sve na meni.
Emocija joj je, baš kao i svakom umjetniku, najbitnija. Ona je srž same želje za stvaranjem, a Dražena upija emocije, prenosi ih na platno kako bi ih zatim “vratila” - emocije koje mladenci pobude u njoj, ona završetkom svakog svog djela, ponovno daruje njima.
- Emociju mi je zapravo najvažnije prenijeti na platno. Najbitniji je taj trenutak koji slikam tako da kad dobijem kompliment da sam prenijela emociju, budem presretna. Na jednom vjenčanju mi je prišao otac od mlade i sa suzama u očima mi rekao kako sam baš pogodila trenutak, koliko se vidi ta emocija u njihovim pogledima, i ljubav.
Zahvaljivao mi je cijelu večer. To me baš pogodilo i dalo mi vjetar u leđa, govori Dražena, ističući kako će joj jedno vjenčanje posebno ostati u pamćenju.
- Svako slikanje je bilo posebno na svoj način i reakcije mladenaca su uvijek pozitivne i emotivne. Ali ostala mi je u sjećanju jedna reakcija s vjenčanja kad su se kum i mladoženja rasplakali. Inače su mlada i kuma te koje se rasplaču uvijek, ali ovo je bilo toliko posebno da ni ja nisam mogla suspregnuti suze.
Oni su prijatelji cijeli život i kum je tražio poseban poklon za njih i ovo što ja radim mu je bilo baš posebno. Tako im je posebno održao govor i predao sliku. Vidjeti tu sreću i koliko je emocije izazvao taj trenutak i slika koju sam napravila je zaista neprocjenjivo.
Premda vrlo tražena kao “svjedok” koji će ovjekovječiti najsretnije trenutke, Dražena je trenutačno posvećena vlastitoj sreći - iščekivanju prinove koja će uskoro doći, no, kist neće dugo čekati dok ga ova kreativna Splićanka ponovno ne uzme u svoje ruke.
- Ove godine se malo manje družim s mladencima na vjenčanjima kako sam u iščekivanju bebice pa mi je dosta pažnje trenutno usmjereno prema tome. Za sljedeću godinu imam puno planova, počevši od radionica za odrasle i djecu. Vraćam se slikanju vjenčanja uživo po cijeloj Hrvatskoj.
Također, sljedeće godine s kolegicama radim više vjenčanja na kojima slikamo i goste uživo, što je isto postao veliki trend na vjenčanjima. Najveći cilj mi je zapravo raditi i dalje što volim i širiti svoju umjetnost i ljepotu koju ona donosi.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....