Kako izgleda imati toksičnu majku: iskrene ispovijesti žena i najava serije nezgodnog naziva

Jennifer Aniston bit će izvršna producentica nadolazećeg projekta za Apple TV+.

Drago mi je što mi je mama umrla“, a u seriji će i glumiti. Serija je temeljena na istoimenim bestseler memoarima iz 2022. godine komičarke i glumice Jennette McCurdy, koja je kao dječja zvijezda igrala u brojnim popularnim tinejdžerskim serijama kanala Nickelodeon, poput "iCarly“ i "Sam & Cat“ - piše portal Zadovoljna.

U knjizi opisuje kako ju je majka prisilila da postane dječja glumica kako bi ostvarila vlastite neostvarene ambicije o slavi.

- "Drago mi je što mi je mama umrla" je istovremeno neustrašiv i hrabar prikaz emocionalnog i seksualnog zlostavljanja koje je Jennette doživjela od svoje majke Debre McCurdy, kao i poremećaja u prehrani koje je razvila kao posljedicu toga. Debra je preminula 2013. godine, kada je Jennette imala 21 godinu, nakon 15 godina borbe s rakom dojke.

Kada je Jennette objavila svoje memoare, provokativan naslov izazvao je kontroverze, a njezina priča bila je vrlo zapažena, zajedno s važnim temama koje knjiga obrađuje.

U razgovoru za Glamour, Jennette je otkrila da je kontroverzni naslov način na koji pokušava obraditi i prevladati zlostavljanje koje je doživjela od svoje toksične majke.

Sada, nakon što je objavljeno da će Jennifer Aniston glumiti Debru, pitanje negativnog odnosa između majki i kćeri ponovno je dospjelo u središte pozornosti. I sama Jennifer ima kompliciran odnos sa svojom majkom, bivšom manekenkom Nancy Dow, te je ranije govorila o njezinom "kritičnom“ i "nemilosrdnom“ stavu prema njoj, osobito u vezi s izgledom.

- Nisam se rodila kao manekenka, što je ona priželjkivala - rekla je Aniston.

Nancy je čak napisala knjigu o svojoj kćeri pod nazivom "From Mother to Daughter to Friends“, u trenutku kada je Jennifer bila na vrhuncu slave zahvaljujući seriji "Prijatelji“, zbog čega je njihov odnos bio prekinut, iako su se kasnije, navodno, pomirile.

Ipak, žene koje ne vole svoje majke ili priznaju toksičan, negativan ili prekinut odnos i dalje su tabu u našem društvu. Sasvim je prihvatljivo kritizirati toksičnog oca, ali kada žena ne odgovara slici "Moja mama je moja najbolja prijateljica“, to se doživljava kao kontroverzna tema rezervirana za povjerljive sesije kod terapeuta. Iako je Jennettina situacija očito ekstreman primjer, njezino svjedočanstvo, nadamo se, počinje otvarati prostor i drugim ženama da govore o izazovima i nasljeđu koje su im majke ostavile - i kako su se s tim nosile.

U nastavku četiri žene govore za Glamour o svojim složenim odnosima s majkama.

Natalija, 32 godine, Leeds

- Prepoznajem se u procesu distanciranja od toksične majke. Oduvijek sam osjećala da je moja majka primjer onoga što ne želim postati. Njezina vjerska uvjerenja drže je zatvorenom u vlastitom zatvoru, ne dopuštajući joj da u potpunosti istraži ili preispita svijet. Uvijek je kritizirala moje životne izbore jer ih jednostavno ne razumije. Živeći po pravilima svojih staromodnih i strogo vjerski odgojenih roditelja, kritizirala me što ne kuham, što pijem alkohol, što imam seks prije braka i što ne vidim brak kao krajnji cilj postojanja žene. Iako razumijem da je odrasla u uvjerenju da su to standardi ženskog ponašanja, moram stvoriti distancu kako ti standardi ne bi prešli na mene, ograničili moj osobni razvoj i ispunili me nepotrebnim osjećajem krivnje. Iako je volim, ona me iscrpljuje. Zaista je volim, samo mi treba biti daleko. Ali uvijek imam osjećaj da me ljudi osuđuju kada iskreno kažem da je za moje mentalno zdravlje najbolje da je izbjegavam — jer naravno, ona je žrtvovala svoje tijelo i vrijeme da me rodi. Ali koliko dugo trebam otplaćivati taj dug?

Sara, 41 godina, Bristol

- Moja majka i ja ne razgovaramo i to je za mene najbolja stvar za očuvanje mog mentalnog zdravlja i mojih međuljudskih odnosa. Cijeli život bila je narcisoidna i manipulativna, kako prema meni, tako i prema mojim sestrama i ocu. To je godinama izazivalo mnogo boli, kaosa i traume i išla sam na dosta terapija da bih to obradila kao odrasla osoba. Sve to je doprinijelo i mojim problemima s mentalnim zdravljem, uključujući poremećaje u prehrani. Namjerno sam gradila karijeru koja me odvela u inozemstvo, daleko od nje, i sada kada sam i sama majka, odlučila sam da je ne uključujem u život svog djeteta. Znam da joj je to teško, ali također mora znati da je to izravna posljedica njezinog ponašanja. Naravno da je to duboko tužan aspekt mog života i sigurno nije bilo lako, ali iskreno mogu reći da sam sretnija bez nje. Uvijek sam bila iskrena prema ljudima u vezi s mojom majkom i primijetila sam da to nekima izaziva nelagodu, ali to što nemamo nikakav kontakt je za mene trenutno najbolja opcija.

Nadin, 39 godina, London

- Deset godina i tisuće funti sam potrošila na različite terapeute pokušavajući razviti strategije kako se nositi sa svojom majkom. Mnogi aspekti našeg odnosa negativno su utjecali na mene kroz život. Ali to je složeno. Jako volim svoju majku i ponekad se jako dobro slažemo. Međutim, ona prolazi kroz cikluse brutalne kritike, negativnosti i sramoćenja mojih životnih izbora, što mi narušava samopouzdanje i često me tjera da sumnjam u sebe. Kada sam o tome govorila prijateljima ili mužu, nailazila sam na iznenađenje i nepovjerenje jer izvana djelujemo blisko. Također o tome rijetko govorim, a sestra mi uvijek savjetuje da šutim jer ljudi znaju biti jako osuđujući i bez razumijevanja. Istovremeno osjećam jaku potrebu da je zaštitim jer je i sama prošla kroz zlostavljanje, zanemarivanje i teške okolnosti tijekom života — to su njezina braća i sestre počeli obrađivati kroz terapiju, ali ona nažalost nikad neće. Naučila sam da su suosjećanje i ljubaznost ključ opstanka. I granice.

Rebeka, 33 godine, Cheshire

- Težak odnos moje majke s njezinom majkom duboko je utjecao na to kako je odgajala mene i moju sestru. Svoju baku po majci nisam upoznala sve dok nisam bila tinejdžerica. Znala sam da postoji, živjela je u mom rodnom gradu, ali majka i ona nisu razgovarale tijekom mog odrastanja. U početku nam je samo rečeno da je bolje da je ne poznajemo, ali kako sam rasla, mama mi je povjerila da je njezino djetinjstvo obilježeno ponašanjem koje je, u najboljem slučaju, bilo kontrolirajuće, a u najgorem emocionalno i verbalno zlostavljanje. Također je imala problem s alkoholom. Iako sada imaju neki odnos, to je i dalje izuzetno krhko i komplicirano za cijelu obitelj. Zbog karaktera moje bake, val sukoba i loših emocija proširio se kroz cijelu obitelj, nažalost. Jedan pozitivan i gotovo nevjerojatan rezultat svega toga jest da je moja mama odlučna da nas odgaja potpuno drugačije. Tamo gdje joj majka nije davala prostora da raste, ona se trudi da ga nama pruži. Tamo gdje ju je njezina majka sramotila, ona se trudi da nikada ne sudi. Ima pravilo da nas nikada ne zove prva i da nam daje slobodu da se s njom čujemo kad i kako mi želimo — zato što sama nikada nije imala tu slobodu. To je nešto što neizmjerno poštujem kod nje, ali me istovremeno i rastužuje jer ona nikada nije imala povezanost i poštovanje koje ja svakodnevno osjećam prema njoj - piše portal Zadovoljna.