Budite li se iscrpljeni i nakon dovoljno sna? Imate osjećaj kao da vas stalno "hvata gripa“, temperatura je normalna, a koncentracija sve slabija? Ponekad je već i najmanji napor dovoljan da vas potpuno "slomi“. Takav umor ponekad nije samo posljedica stresa ili napornog dana. Može biti riječ o ozbiljnom zdravstvenom problemu koji mnogi godinama ne prepoznaju -sindromu kroničnog umora.
Koliko ova bolest može promijeniti život iz prve ruke zna nekadašnji izbornik triatlonske reprezentacije i profesor kineziologije Ivan Ivezić, koji je prvi put javno progovorio o svojoj višegodišnjoj borbi s ovim stanjem. Datum 26. kolovoza 2017. godine zauvijek mu je ostao urezan u pamćenje.
Pošast modernog društva
Nakon naizgled običnog treninga s reprezentacijom na Europskom kupu u Rumunjskoj prvi je put osjetio simptome kroničnog umora, a ova "pošast modernog društva“ u iduće četiri i pol godine potpuno mu je okrenula život naglavačke - sve do konačne dijagnoze. Sve o svojoj borbi, ali i o tome kako danas živi s ovom bolešću, otkrio je u podcastu ‘Vox Medicus‘ autorice i voditeljice Tomislave Vucelić.
- Sljedeći dan sam dobio jako visoku temperaturu, oko 39, i upalu sinusa. Nazvao sam moju doktoricu opće prakse, koja mi je onako rekla: "Joj, opet vaši sinusi“, jer su mi sinusi oduvijek slaba točka. Prepisala mi je antibiotike i kazala da nakon dva dana mogu na put. Meni je temperatura prestala, ali ne i taj osjećaj gripe koji u engleskoj literaturi zovu ‘flu- like‘. Osjećate se kao da imate temperaturu, a nemate temperaturu. To nije običan umor. To je paralizirajuća iscrpljenost. Imaš volju, ali tijelo ne može, započeo je svoju ispovijest Ivezić.
U njegovu slučaju okidač je bio spoj fizičkog napora i dugotrajnog stresa. Kao izbornik reprezentacije, profesor i autor znanstvenih radova, radio je pod velikim pritiskom i s malo sna. Pad imuniteta otvorio je vrata infekcijama, a organizam se, kako kaže, jednostavno ‘slomio’.
- Sav taj stres vam uzrokuje vrlo često pad imuniteta, razno razne infekcije se ‘zalijepe‘ jer praktički imunološkog sustava gotovo da ni nema. Uglavnom, to mi je bila greška na početku jer naravno nisam znao uopće ništa o toj bolesti. Iskreno, nikad nisam ni čuo za nju. Ljudi u mojoj blizini su me znali pitati što je sa mnom jer nisam mogao ništa, samo sam ležao, spavao… I ova bolest se dijagnosticira ako umor ne prolazi pola godine. Sad su taj period smanjili na tri mjeseca. Znači, ako je umor konstantan, odmah sam prepoznao da to nije onaj normalan umor kakav sam ja godinama imao kao sportaš, nego nešto potpuno drugačije, ispričao je Ivezić, inače bivši biciklist i triatlonac.
Značajna pogoršanja i dijagnoza
Kao vrhunski sportaš teško je prihvatio da njegovo tijelo više ne reagira na uobičajeni način. Pokušaji povratka treninzima dovodili su do značajnih pogoršanja i ‘crash’ epizoda, nakon kojih je znao biti mjesecima prikovan za krevet. Prošao je niz terapija, od antibiotika i eksperimentalnih lijekova do antidepresiva i antimalarika, bez značajnijeg poboljšanja.
Dijagnoza sindroma kroničnog umora postavljena mu je tek nakon četiri i pol godine. - S kroničnim umorom živim već devet godina. To je postalo dio mog života. Simptomi nisu dramatično bolji, ali se sada puno bolje nosim s njima. Najteže je bilo prihvatiti da se ne smijem boriti protiv tijela, ispričao je Ivan Ivezić, kojemu danas najviše pomaže pacing, odnosno pažljivo doziranje aktivnosti i prihvaćanje vlastitih granica, a svoje iskustvo prenosi mladim natjecateljima.
Veliku pomoć i podršku Ivezić je pronašao u Udruzi za oboljele od sindroma kroničnog umora, čiji je član i jedan od najvećih hrvatskih stručnjaka za ovaj problem, dr. med. i psihoterapeut Roman Murr. Njegova osobna priča o borbi s kroničnim umorom među najgledanijim je epizodama Vox Medicusa.
‘Moždana magla‘
Murr naglašava da je jedan od najvećih problema činjenica da su laboratorijski nalazi kod ovih pacijenata često uredni. Naime, bolest se dijagnosticira metodom isključivanja i potrebno je obaviti niz pretraga kako bi se eliminirale druge moguće dijagnoze.
- Meni su kolege liječnici rekli da sam zdrav kao astronaut. A ja sam bio užasno umoran. Tek nakon dugotrajnog istraživanja i autoedukacije stigao sam do prave dijagnoze. U mom slučaju radilo se o jezivoj iscrpljenosti, a imao sam tako jak simptom takozvane ‘moždane magle’ da se nisam mogao sjetiti imena bliskih ljudi. Postoji još cijela paleta simptoma koji su neurološki ili su vezani uz imunologiju poput osjetljivosti na zvukove, svjetlo, intolerancije na hranu, smetnje pamćenja, alergije..., ispričao je Murr.
Prema njegovu objašnjenju, riječ je o poremećaju regulacije imunološkog i autonomnog živčanog sustava. Organizam ostaje u stanju stalne uzbune, a dolazi i do poremećaja u proizvodnji energije na razini stanica u mitohondrijima. Glavni simptom je izrazita, dugotrajna iscrpljenost koja ne prolazi ni nakon sna ni nakon odmora.
Oboljeli stanje opisuju kao nalik stalnoj gripi, bolove u tijelu, osjećaj temperature bez povišene temperature, poremećaje sna, osjetljivost na svjetlo i zvuk te izraženu ‘moždanu maglu‘ zbog koje dolazi do problema s koncentracijom i pamćenjem.
Jedan od ključnih pojmova u razumijevanju ove bolesti jest PEM – pogoršanje simptoma dan ili dva nakon fizičkog ili emocionalnog napora. Upravo taj ‘sindrom sljedećeg dana’ razlikuje sindrom kroničnog umora od depresije ili klasičnog umora.
Bolest nije ‘u glavi‘
Dr. Murr ističe da iskustva oboljelih pokazuju kako se stanje može poboljšati ‘kombiniranim pristupom’ koji uključuje strogo poštivanje energetskih granica, regulaciju stresa i dubokih emocionalnih procesa, suplementaciju vitaminima i mineralima, obnovu crijevne mikrobiote probioticima te individualizirana medicinska obrada. Lijek za kronični umor postoji, no većini je nedostupan zbog visoke cijene od oko 3.500 eura mjesečno.
Udruga za oboljele od sindroma kroničnog umora u Hrvatskoj postoji od 2019., a pruža informacije, podršku i smjernice kome se obratiti za dijagnostiku. Sindrom kroničnog umora ne vidi se na prvi pogled, ali onima koji ga imaju mijenja svaki segment života: gubitak radne sposobnosti, socijalna izolacija i ozbiljan pad kvalitete života. Najvažnije je znati da bolest nije "u glavi“ i da iscrpljenost nije znak slabosti, nego stvarno i ozbiljno stanje.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....