Na hrvatskom Redditu povela se rasprava koja je otvorila staro, ali uvijek aktualno pitanje: koliko su bake i djedovi dužni pomagati oko čuvanja unuka? Povod je bila objava korisnice koja je iznijela primjer iz vlastite okoline i pitala ostale za mišljenje.
U objavi piše:
„Kao što naslov kaže. Imam prijateljicu koja ima toddlera i bebu. Živi na katu, a svekrva joj je dolje. Redovito se žali kako ima ‘neadekvatnu’ pomoć oko odgoja djece, a toddlera šalje kod bake dolje svaki dan po dva sata. Mislim, super je ako bake mogu uskočiti tu i tamo, ali zahtijevati od njih da ti drže djecu svaki dan, po meni, je previše. Možda je to nepopularno mišljenje, nemam pojma. Što vi mislite?”
Objava je izazvala brojne reakcije, a mišljenja su bila podijeljena.
„Nitko ništa nikome ne duguje. Treba imati razumijevanja i za te žene koje su se cijeli život naradile i zaslužuju i one malo uživati.”
Drugi je napisao kako to njegove roditelej veseli.
„Moji jedva čekaju, dok, primjerice, svekar i svekrva nikad ne čuvaju maloga. Nikad se ne nude, ne padne im na pamet doći, uzeti maloga, samo bacaju isprazne komentare poput: ‘Baš smo ga se zaželjeli.’ Pri tome žive deset minuta pješke od nas i nikad ništa od njih, a sto puta smo im rekli: ‘Pa slobodno dođite kad god hoćete, malo prošećite s njim, što god…’ Ne kažem da trebaju, ali mi jako digne živce kad se pretvaraju da bi ga oni rado pričuvavali, a svi znamo da su to isprazne priče. Barem realno reci: ne da mi se, neću - bez ikakve glume.”
Jedna je korisnica izjavila kako ne očekuje pomoć.
„Ja živim u Njemačkoj, nemam nikoga blizu. Pitaju me: ‘Kako ćeš kad dođe dijete, nećeš imati tko pomoći?’ Lako - rodit ću ga sebi i ja ću ga čuvati, a ne netko drugi. Lijepo je izaći u susret da roditelji imaju malo vremena za sebe, dejt, večeru i slično, ali to je jednom u dva tjedna, u vrh glave jednom tjedno da ti netko može pričuvati dijete ta dva sata. Inače, što si ga rađao? Između ostalog, dijete ima oca da se mama malo odmori. Nema potrebe miješati bake.
U drugom komentaru žena se požalila na to kako je prošlim generacijama bilo lakše.
„Moji bi čuvali, ali su daleko. Punica i punac su blizu, ali su otvoreno rekli da ne misle čuvati unuke. Vidimo ih jednom tjedno na sat-dva, iako ih zovemo češće. Za usporedbu, oni su imali 0–24 baka/deda servis tretman na koji su se u potpunosti oslanjali. Sad kad je sin postao funkcionalan toddler, odjednom nam se čude zašto oni malo ne bi pričuvavali kao što pričuvaju moji (a moji čuvaju rijetko jer nisu tako blizu). Zapravo ne znaju ni pelenu promijeniti jer se nikad nisu ni ponudili, pa im ga zato još ne nudimo na čuvanje. Da odgovorim na pitanje: nisu dužni, ali bilo bi lijepo da pomognu, s obzirom na to da su oni dobivali istu pomoć u enormnim količinama.”
A sličnu poruku imao je i drugi komentar.
„Baš to. Mene su moji baka i djed čuvali svaki dan dok sam bila mala i apsolutno to očekujem od svojih staraca. Koji, usput budi rečeno, jedva čekaju da ih čuvaju. I zato je baka kasnije od unuka uživala sve milosti Božje - posjećivana svaki dan, vožena kamo hoće i kad hoće. I ništa nije bilo iz nekakve dužnosti, nego zato što s tim razviješ super obiteljske odnose. Tako da - ne, ne duguju, ali mi je nepojmljivo da ne bi željeli.”
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....