Catherine De Noire, 32‑godišnja menadžerica jednog od najvećih legalnih bordela u Europi, najvjerojatnije u Nizozemskoj, iako točna lokacija nije otkrivena, postala je neočekivana zvijezda društvenih mreža.
Gotovo pola milijuna ljudi svakodnevno prati njezine objave, fascinirani time kako izgleda posao koji je obavijen mitovima, tabuima i predrasudama. Njezin radni dan počinje u sedam navečer i traje do šest ujutro, a tijekom te noćne smjene nadgleda tim od oko šezdesetak ljudi, od barmena i tehničara do osoblja za korisničku podršku.
Iako mnogi zamišljaju bordel kao mračno, kaotično i opasno mjesto, Catherine opisuje potpuno drukčiju stvarnost. "Kada sam prvi put ušla u zgradu, bila sam šokirana koliko je sve normalno. Recepcija, zaštitari, IT odjel, HR... izgledalo je kao bilo koja druga tvrtka", kazala je.
U sve ušla sasvim slučajno
Catherine je u ovu industriju ušla sasvim slučajno. Kao 22‑godišnja studentica psihologije, s ambicijom da postane neuropsihologinja, jedne je večeri naišla na članak pod naslovom "Psiholog u javnoj kući: Zovu me svodnikom, ali ja štitim žene". Taj tekst ju je potpuno zaokupio, prikazivao je posao menadžera bordela kao kompleksnu, organizacijsku i psihološki zahtjevnu ulogu, daleko od stereotipa, prenose strani mediji.
"Pročitala sam članak i te noći odlučila: ‘Želim raditi taj posao‘", prisjetila se u jednom intervjuu. Bez iskustva i bez formalnih kvalifikacija koje su tražili, poslala je otvorenu molbu. Nekoliko dana kasnije pozvana je na razgovor, prošla tri kruga selekcije i dobila posao. Danas je doktorandica organizacijske psihologije, a svoje akademsko znanje koristi u svakodnevnom radu.
Kako izgleda korporativna struktura?
Iako se o bordelima često govori kao o "podzemlju", Catherine upravlja sustavom koji funkcionira poput srednje velike tvrtke. Postoje odjeli za ljudske resurse, marketing, informatiku, sigurnost i administraciju. Njezin posao nije autoritarno upravljanje, nego koordinacija, podrška i psihološko razumijevanje ljudi koji rade u izrazito specifičnom okruženju.
Seksualne radnice nisu zaposlenice, nego neovisne suradnice. Plaćaju najam sobe i sigurnosnih usluga, a zadržavaju sto posto svoje zarade. Same određuju raspored, cijene i granice, a imaju apsolutno pravo odbiti bilo kojeg klijenta. Neke od njih, kaže Catherine, mogu zaraditi i do 50.000 dolara mjesečno, i to najčešće kao privremeni način financijskog osamostaljenja.
‘Pravilo osam sekundi‘
U legalnom okruženju sigurnost je strogo regulirana. Svaka soba ima skriveni "gumb za paniku". Njegovim pritiskom ne oglašava se alarm u sobi, kako se situacija ne bi dodatno pogoršala, nego se aktivira sirena u uredu osiguranja. "Naše osoblje trenirano je da do sobe stigne unutar osam sekundi", objašnjava Catherine. Fizička sila koristi se iznimno rijetko, a u ekstremnim slučajevima poziva se policija.
Upravo ta razina sigurnosti, tvrdi ona, ključna je razlika između legalnog i ilegalnog seksualnog rada. U nereguliranim uvjetima radnice su prepuštene same sebi, često bez ikakve zaštite i mogućnosti prijave nasilja.
Glas destigmatizacije
Catherine je postala jedno od najprepoznatljivijih lica borbe za legalizaciju i destigmatizaciju seksualnog rada. Na Instagramu dijeli priče iz svakodnevice, objašnjava kako funkcionira regulirani bordel i razbija mitove o klijentima i radnicama. "Kriminalizacija seksualni rad gura u podzemlje, u prostore gdje se nasilje ne može prijaviti i gdje se granice ne poštuju", kaže.
Jedna od priča koja ju je najviše šokirala bila je situacija u kojoj su u bordelu radile majka i kći, u susjednim sobama. "Naravno da me to šokiralo. Ali naučila sam da ne sudim tuđe životne izbore prema vlastitim standardima. Samo zato što ja ne bih željela takvu situaciju, ne znači da bi drugima trebala biti zabranjena", rekla je.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....