Njezina karijera proteže se više od pola stoljeća, a ljubav prema glazbi traje oduvijek. Velika glazbenica, pijanistica, pjevačica, skladateljica i kantautorica Meri Cetinić (72) u životnoj ispovijesti za Gloriju prisjetila se svojih početaka s grupom ‘Che‘ početkom sedamdesetih, potom suradnje s bratom Antom Cetinićem u ‘Delfinima‘, osnutka grupe ‘More‘, desetljeća kad su nastajali njezini bezvremenski hitovi ‘Konoba‘, ‘More more‘, ‘U prolazu‘, ‘Četiri stađuna‘, ‘Potraži me u predgrađu‘ te suradnji s velikanima: Zdenkom Runjićem, Krstom Jurasom, Jakšom Fiamengom. Govori i o bolnom gubitku kćeri Ivane, što joj daje snagu i sitnim radostima na svojoj didovini - Blatu na Korčuli.
Kako vam je prošlo ovo ljeto? Gdje ste sve imali koncerte?
"Ljeto mi je bilo i radno i ugodno. S mojom mladom ekipom prvo sam imala koncert u Komiži, povod je bio divan. Održan je u čast velikog komiškog pjesnika Jakše Fiamenga. Nastupali smo još i u Metkoviću, Postirima, u Blatu na Korčuli te u Matuljima. Svi su koncerti bili odlični, lijepo prihvaćeni, ali mi je koncert u Komiži posebno značio jer sam s Fiamengom dugo godina surađivala, skladala njegove pjesme... Napisao je tekstove za neke moje velike hitove: ‘U prolazu‘, ‘Lastavica‘, ‘Budi dobra prema njemu‘, ‘Nina nana‘, a ovo je bio prvi put da se u njegovu rodnom mjestu održava večer njemu u čast. Trebalo se dobro pripremiti, pjevala sam neke pjesme koje nisam dugo, i to one sa svojih starijih albuma, trebalo ih je obnoviti, izvježbati, ali me veselilo to raditi za velikog Jakšu."
Ove godine dobili ste ‘Porin‘ za životno djelo. Postoji li neka vaša pjesma ili stih koji bi opisao vaše putovanje?
"Porin za životno djelo je velika nagrada i zahvalna sam što je prepoznat moj cjeloživotni rad. Dugo je to putovanje, a imam i cijeli autorski album ‘Putovanja‘. Zapravo, puno je pjesama koje opisuju moj put, teško stane u jedan stih!"
Odrasli ste u Splitu, a vaša obitelj je iz Blata na Korčuli. Koje vam slike prolaze mislima i srcem kad se sjetite djetinjstva?
"Odmalena su me otac i majka ljeti vodili u Blato kod bake i djeda. Bilo je idilično, majčin otac je imao stado ovaca, mulu, svinju, kozu, kokoši... Kad bismo mi djeca bili dobri, za nagradu bi nam odrezao fetu pršuta iz svoje konobe! Bio je to život s prirodom i tradicionalnim običajima. Brat Ante i ja smo susjedima ponekad svirali, on havajsku gitaru, a ja bih pjevala... Neki se u Blatu još toga sjećaju! U Splitu sam išla u školu, paralelno osnovnu i glazbenu. Svaki dan sam s notama išla vježbati klavir kod časnih sestara u Ćiril i Metodovoj ulici. Živjeli smo skromno, ali se uvijek sviralo, pjevalo, brojni glazbenici su dolazili u naš stan..."
Ispričali ste nedavno da, iako su vam roditelji živjeli skromno, vaš otac našao je način i kupio vama i bratu Anti koncertni klavir.
"Ne znam točno gdje je nabavio koncertni klavir. Možda čak u Omišu, negdje mi je ostalo. Tata je bio sretan kad bih sjedila za tim klavirom, svirala i pjevala, osjetio je moj talent i pružio mi priliku da se razvijam."
Što su vas najvažnije roditelji naučili?
"Bili su moja najveća potpora i oslonac, majka svojom brižnošću i ljubavi, a otac mi je usadio osjećaj da se ne bojim, da budem samostalna i da hrabro slijedim svoj put!"
Koje su pjevačice utjecale na vaš ukus i glazbeni senzibilitet?
"Prvo sam slušala i pjevala neke pjesme od Mahalije Jackson, pa sam dugo slušala, skidala i pjevala pjesme Janis Joplin, Carole King, Roberte Flack. One su najviše utjecale na mene."
Koju ste prvu pjesmu napisali?
"Prve snimljene i objavljene na pločama su ‘Ti si moj san‘, ‘To je dug put‘, ‘Sve moje želje‘..."
Kako su izgledali vaši glazbeni počeci s rock grupom ‘Che‘?
"Imala sam petnaest godina i u kući, zahvaljujući bratu Anti, imali smo Hammond orgulje. Momci iz grupe ‘Che‘ su došli i molili mog oca da sviram u grupi te orgulje, ali otac nije htio ni čuti. Bili su uporni i stalno su dolazili i molili ga, pa je na kraju popustio. Imali su već muškog vokalnog solista Ivicu Čovića, pa sam ja svirala i neke pjesme pjevala s njim u duetu. Počeli smo svirati po plesnjacima u Splitu i odaziv publike je uvijek bio velik. Ja sam sve više pjesama pjevala solo. Svi su bili kreativni, pa smo izvodili i vlastite skladbe. Angažirao nas je bio i Toma Bebić da idemo s njim u Zagreb snimiti neke njegove skladbe kao instrumentalna pratnja. Jednog dana došao je u Split poznati menadžer Vladimir Mihaljek kako bi grupu poveo na turneju, ali mi je tada moj brat Ante (tada je svirao u poznatoj grupi ‘Delfini‘) odlučno rekao da moram prijeći u ‘Delfine‘ i biti njihova vokalna solistica. Momci iz grupe ‘Che‘ bili su ljuti i očajni, ali nije pomoglo i ja sam otišla iz grupe."
Poslije ste nastupali u grupi ‘More‘, išli i na turneju po tadašnjem SSSR-u. Čega se sjećate iz tog razdoblja?
"Prije grupe ‘More‘, kao što sam spomenula, s bratom i ostalim izvrsnim splitskim glazbenicima nastupala sam u ‘Delfinima‘, ali nije dugo trajalo. Bili su dosta stariji od mene, sviralo se super, ali ja kao samo vokalna solistica nisam najbolje funkcionirala. Bili smo na turneji po SSSR-u i to je bilo izvanredno iskustvo. Nakon godinu-dvije pauze, usavršavanja glasa i studiranja na Pedagoškoj akademiji u Splitu, srela sam Slobu Kovačevića i osnovali smo grupu ‘More‘. Svirala sam klavir i bila vokalna solistica, počeli smo snimati vlastite skladbe, izdavati ploče i tu sam imala dovoljno prostora za svoje talente. Prvi singl ‘More, more‘ odmah je postao veliki hit i uspješno smo djelovali od 1972. do 1978., s jednom pauzom između!"
Potom je vaša samostalna karijera donijela brojne nagrade i hitove; ‘Četiri stađuna‘, ‘Ti i ja‘, ‘Lastavica‘, ‘Ponekad me nazovi‘, ‘Potraži me u predgrađu‘, ‘Jubav si moja zauvik‘, ‘Zemlja dide mog‘, ‘Malo mora na mom dlanu‘... Surađivali ste sa Zdenkom Runjićem, Krstom Jurasom, Jakšom Fiamengom... Što vam je to dalo, u glazbenom i osobnom smislu?
"Od 1979. započela sam solo karijeru s pjesmom ‘Četiri stađuna‘ (Z. Runjić - T. Zuppa) na splitskom festivalu, i svojim prvim solo albumom ‘Meri‘. Počelo je izvrsno: osvojena prva nagrada stručnog žirija na festivalu, a album je dosegao zlatnu tiražu. Sljedećih godina nastavila sam suradnju sa Zdenkom Runjićem i tekstopiscima Fiamengom i Jurasom, posebno na splitskom festivalu. I redali su se hitovi: ‘U prolazu‘, ‘Živjela ljubav‘, a paralelno sam svake godine snimala svoje autorske albume sa svojim skladbama u suradnji s bratom Antom Cetinićem kao aranžerom i producentom. S novim pjesmama odlazila sam kod njega u Arnhem, Nizozemsku, gdje je živio i imao svoj studio. Moj četvrti album ‘Prašina sa puta‘ koji smo snimili sami 1984. proglašen je najboljim u kategoriji ženskog izvođača. Iz suradnje s izvrsnim autorima i bratom nastale su još mnoge dobre pjesme, osim navedenih, kao moja ‘Ja sam žena‘, ‘Konoba‘ (duet s Tedijem), ‘Kao rijeka svome moru‘, ‘Prašina sa puta‘... Od mojih autorskih najznačajnija je ‘Dome moj‘ koja je 1990. snimljena u Belgiji pod naslovom ‘Veel te mooi‘ i tamo postigla ogroman uspjeh."
Jedno vrijeme živjeli ste u Zagrebu, no vratili ste se u Split. Zašto?
"U Zagrebu sam živjela od 1996. do 2004. Ispočetka je bilo zanimljivo, dobivala sam neke nove smjernice u glazbi, komponirala sam i snimila album ‘Putovanja‘ 1998. S vremenom mi je počela smetati klima, snijeg, nedostatak vjetra, nedostajalo mi je more... Susjedi su pravili probleme zbog sviranja klavira u stanu, pa sam se odlučila za povratak u Split."
Posljednjih godina živite u Blatu na Korčuli. Kako ste donijeli tu odluku i što vam daje to mjesto?
"I dok su mi roditelji bili živi, sve više sam boravila u Blatu, a nakon njihove smrti kći Ivana i ja smo tu nastavile živjeti. Blato mi pruža mir, dodir s prirodom, okružena sam poznatim i bliskim ljudima, osjećaj pripadnosti..."
Jeste li držali do statusa glazbene zvijezde kakav ste imali, a danas apsolutne legende?
"Nisam se nikad osjećala kao zvijezda, za mene je glazba predanost i rad, i nema mjesta umišljenosti, samo ljubav i dijeljenje lijepih i pozitivnih emocija. Željela sam učiti, dostići neke vrijednosti i visine u glazbi, a za to treba puno raditi i usavršavati se, biti u tome iskreno svim srcem."
Prilaze li vam nepoznati i pozdravljaju li vas kad dođete u dućan ili pazar?
"Dogodi se ponekad da se netko sa strane iznenadi kad me sretne u dućanu ili na ulici, ali to je sve normalno i ne događa se tako često. U Blatu svatko svakoga zna, pozdravlja, oni mene uvažavaju radi moje glazbe, kao što ja poštujem onoga tko radi u vinogradu, bere masline, pleše u Kumpaniji, radi s djecom u školi, u ambulanti..."
Kako ste sačuvali tu jednostavnost?
"Volim ljude i uvijek sam nastojala imati normalan ljudski odnos i biti prisutna. Slava i isticanje smetaju, jer u glazbi treba biti ponizan da biste je čuli. Kad se pogase svjetla pozornice i aplauz, ostaje život koji često nije bio ni upola lijep, idealan ni lak kao u pjesmi."
Nažalost, prije četiri godine izgubili ste kćer Ivanu. Što vam daje snagu?
"Voljela bih da to nikad nitko ne doživi, ali takvi gubici nas i pročiste, suoče sa samim sobom i životom. Moja Ivana je uvijek sa mnom u duši i srcu, u pjesmama koje smo skupa snimale, a uspomena na nju je blagoslov i daje mi snagu koju ne razumijem, ali osjećam."
Po čemu ćete pamtiti Ivanu? Što vam je dala?
"Ivana je bila predivna i prelijepa u svakom pogledu; puna talenata, znanja, nježnosti, duhovitosti, dobrote i empatije. Njezine dvije izdane zbirke poezije govore puno o njezinu velikom daru za riječ i umjetnost. Prekrasne pjesme je skladala. Dala mi je ono najljepše u životu, a to je bezuvjetna ljubav i bliskost."
Djeluju li koncerti, pisanje pjesama i publika na vas iscjeljujuće?
"Da, svakako! Tu stranu svoje osobnosti nikad nisam potpuno razumjela, to je nešto u meni što me pokreće, čini sretnom, jakom, sposobnom. Kad uronim u svijet glazbe, otvori mi se neki drugi svijet, lijep i čist!"
Vjerujete li u sudbinu?
"Ne, ne razmišljam o tome..."
U čemu danas nalazite radost i sreću?
"Duhovnost mi puno znači, vjera, dobrota, dragi prijateljski ljudi. Obožavam prirodu i njezinu ljepotu, glazbu."
Kako izgleda vaš običan dan u Blatu?
"Imam neki svoj ritam, obavljam svakodnevne stvari, družim se s prijateljima, kad je neki koncert ili nastup više vježbam, pripremamo se. Nisam više u onom tempu od nekada, sad je sve smirenije. Moram spomenuti i da sam u Blatu puno naučila o hrani i spremanju. Ujutro obično idem na pijacu po namirnice za ručak, kuham svaki dan, uglavnom jedem voće i povrće, kupujem isključivo kod domaćih proizvođača, a ljeti nešto posadim i u svom vrtu, uberem - i u teću! Blaćani veoma vode računa o dobroj hrani, izvrsni su kuhari, imaju puno ukusnih specijaliteta i u hrani i u piću!"
Rekli ste da ste nakon nekog vremena povratili glas i volju, i pišete nove pjesme, a tu su i one duhovne. Planirate li album duhovnih pjesama?
"Neke nove pjesme su nastale i kad sam bila u najgorem stanju nakon Ivanine smrti, lupala sam po klaviru skoro nesvjesna, ali su ispale baš dobre. Imam dosta snimljenih duhovnih pjesama koje su pojedinačno objavljivane, a imam i neke nove koje bi trebalo snimiti. Voljela bih to objaviti na nekom albumu, tako bih se vratila na početak kad sam kao djevojčica pjevala crnačke duhovne pjesme..."
Kad ćemo vas vidjeti u Zagrebu na koncertu?
"Nemam zasad u planu koncert u Zagrebu, iako su bile neke ideje, ali vidjet ćemo..."
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....