Mia ima 22 godine, ali veliko srce: živi na malom dalmatinskom otoku i brine o sedmero staraca: ‘Nosim drva, perem...‘

Za Premudu, bajkoviti otok u zadarskom arhipelagu, ne čuje se često. Za razliku od prve susjede, mondene Silbe, za Premudu znaju samo oni koji su uz nju obiteljski i emotivno vezani, nautičari i zaljubljenici u podvodno ronjenje. Što i nije pretjerana šteta, reći će vam Premujani, njih 30-ak, koji cijele godine uživaju u blaženom miru. Mladog svita nema puno, pogotovo zimi, ali baš zato je njezina priča posebna.

Mia Smirčić je 22-godišnja djevojka, najmlađa gerontodomaćica u Zadarskoj županiji, a njezin je posao brinuti o sedam korisnika na Premudi – starijih otočana kojima ova mlada djevojka pomaže u svakodnevnim poslovima. Na tom je poslu naslijedila svoju majku jer za život i posao na ovom pučinskom otoku nije bilo pretjeranog interesa. A Mia je bila idealan kandidat. Kao prvo, njezina je obitelj s Premude; roditelji su se preselili iz Zadra, tamo im je obiteljska kuća, a većinu svojih korisnika Mia poznaje još od djetinjstva. Zato je odluka da se zaposli u sklopu programa "Šjora za otok III.", koji provodi LAG Mareta, za posao pružanja usluge potpore i podrške starijim ili nemoćnim osobama, bila najprirodniji mogući odabir. Kako za nju, tako i za njezine korisnike: teti Antici, teti Anki, teti Nadi, bračnom paru teti Nedici i barba Nikoli, barbi Franku i teti Nedici. Za njih Mia nije samo najmlađa gerontodomaćica u Zadarskoj županiji, već i "njihova mala".

Sade kapulicu

– Moj posao je pomagati u svakodnevnim stvarima – pripremam ručak, donosim drva, čistim, perem prozore i kupaonice, posebno stepenice, koje su im najveći problem. Ponekad im ponudim pomoć oko sadnje; evo, trenutno je u điru bila kapulica i krumpiri, ali oni to najviše vole sve sami raditi. Za njih je vrt i rad u njemu oblik slobode i zadovoljstva. Iako je riječ o starijim ljudima, jako vole biti aktivni, zato sadimo, uređujemo vrtove, brinemo za vinovu lozu, ovce i kokoši. To nije samo fizička aktivnost, već nešto što im daje smisao, jer ne mogu sjediti cijeli dan pred televizijom. Takav život jednostavno nije njihov – govori nam Mia.

Drugi dio njezina posla odnosi se na zdravstveni segment, liječnika i lijekove, što je razumljivo s obzirom na pozne godine njezinih korisnika. Doktorica Branka dolazi brodom sa Silbe jednom tjedno, srijedom, a Mia rješava sve druge praktične probleme.

– Istina. Najviše im pomažem oko lijekova i nabave. Nedavno nam je na Premudu počeo dolaziti brod-ljekarna i to je stvarno velika pomoć za starije ljude na otoku. Na brodu su kapetan, farmaceut i još jedan član posade, dolaze jednom tjedno, obično utorkom oko podneva. Liječnica pošalje recept, a lijek se može preuzeti kad brod pristane. Ako nečega nema, farmaceut to naruči i donese sljedeći put. Brod obiđe više otoka u našem području i za Premudu je to prava stvar jer mnogo znači ljudima koji ovdje žive – kaže mlada gerontodomaćica, kojoj posao nije fizički naporan. Rad na otoku vrlo joj je ugodan: ima svoju kuću, obitelj i poznato okruženje, pa odlazak na posao zapravo znači povratak kući. Plaća joj je dovoljna da pokrije osnovne troškove, a iako je prijavljena na puno radno vrijeme, raspored prilagođava potrebama svojih korisnika. Ako mora negdje otići, unaprijed im javlja i ponekad poslove odrađuje vikendom umjesto radnim danima. Tako je uvijek dostupna kad god nekome zatreba pomoć. Zapravo je tu za njih 24 sata dnevno.

Njoj je gušt

Koliko je teško mladom čeljadetu, djevojci pogotovo, živjeti na izoliranom otoku, pitamo je:

– Zimi je život na Premudi tih i ponekad dosadan, jer na otoku živi tridesetak ljudi, ali prijatelji iz grada mi često dolaze u posjet pa je lakše prebroditi te mjesece. Ljeti je otok puno življi. Dolaze vlasnici kuća, vikendaši i ljudi koji provode godišnje odmore, najčešće iz Zagreba, Pule i Zadra, pa se zna okupiti i stotinjak ljudi, pogotovo za "Oluju", kad organiziramo turnir u bućama. Premuda ima osnovnu infrastrukturu, jedan dućan radi cijelu godinu, a ljeti se otvaraju dodatni dućani i restorani. Onda sve živne; pravi je gušt biti ovdje i ne bih to mijenjala ni za što – iskreno će Mia koja uskoro puni 22 godine i trenutačno nema dečka, što joj, kaže nam kroz šalu, zapravo olakšava ovakav način života na otoku.

Projekt u kojem radi traje tri godine i trebao bi završiti početkom 2027. Za sada još uvijek ne razmišlja tražiti drugi posao u gradu; sretna je i zahvalna na ovoj prilici u svojoj maloj otočnoj sredini. A kasnije, gdje god je život odvede, u jedno je sigurna – Premuda će uvijek biti u srcu.