Mikroplastika u tijelu povezana je s rakom pluća i debelog crijeva; evo kako možemo smanjiti unos

Mikroplastika je u posljednjih desetak godina postala jedna od najčešće spominjanih tema u kontekstu zdravlja i okoliša.  Prema jednoj poznatoj procjeni, godišnje možemo unijeti i do 52.000 čestica mikroplastike, iako je ta brojka kasnije dovedena u pitanje. Ipak, jasno je da mikroplastika u značajnim količinama ulazi u ljudsko tijelo. Unosimo je hranom, pićem, ali i udisanjem zraka, zbog čega je postala sveprisutna u našem svakodnevnom životu, piše CNN. 

Znanstvenici su je već pronašli u raznim tjelesnim tekućinama poput sline, krvi, iskašljaja i majčinog mlijeka, kao i u organima uključujući jetru, bubrege, slezenu, mozak pa čak i kosti. S obzirom na sve više dokaza o njezinoj prisutnosti u organizmu, nameće se ključno pitanje - kakav zapravo utjecaj ta plastika ima na naše zdravlje?

Što je mikroplastika?

Mikroplastika su vrlo male čestice plastike, najčešće manje od 5 milimetara, a često i mikroskopske veličine. Nastaju raspadanjem većih plastičnih predmeta poput boca, vrećica i ambalaže, ali i kao namjerno proizvedene sitne čestice koje se koriste u kozmetici, industriji ili tekstilu. Postoje dvije osnovne vrste: primarna mikroplastika, koja je već proizvedena u sitnom obliku (npr. mikrozrnca u piling proizvodima), i sekundarna mikroplastika koja nastaje razgradnjom većih komada plastike pod utjecajem sunca, vode i mehaničkog trošenja.

Zbog svoje veličine i otpornosti, mikroplastika se ne razgrađuje lako u prirodi, nego se akumulira u okolišu i ulazi u prehrambeni lanac.

Kako mikroplastika ulazi u ljudsko tijelo?

Najčešći put ulaska mikroplastike u organizam je putem hrane i pića. Kada konzumiramo namirnice koje su bile izložene kontaminaciji plastikom, unosimo i te sitne čestice. Osim toga, mikroplastika može ući u tijelo i udisanjem, osobito u zatvorenim prostorima gdje se nakupljaju vlakna iz sintetičke odjeće, te u manjoj mjeri kroz kožu.

Zanimljivo je da svakodnevne aktivnosti, poput otvaranja plastične boce ili korištenja plastičnih posuda, također mogu doprinijeti unosu mikroplastike. Na primjer, trenje ili toplina mogu uzrokovati otpuštanje sitnih čestica koje zatim završavaju u hrani ili vodi.

U kojoj hrani i piću se nalazi mikroplastika?

Mikroplastika je danas pronađena u velikom broju namirnica. Posebno se ističu morski plodovi poput ribe, školjki i rakova, jer dolaze iz okoliša koji je već značajno zagađen plastikom. Kada konzumiramo cijele organizme, poput školjki, povećava se i unos mikroplastike.

/Shutterstock

Osim toga, mikroplastika je otkrivena u vodi za piće, uključujući i flaširanu i vodu iz slavine. Istraživanja su pokazala da flaširana voda često sadrži više mikroplastike zbog ambalaže. Također je pronađena u soli, medu, pivu, pa čak i u voću i povrću, jer biljke mogu apsorbirati sitne čestice iz tla.

Poseban izvor mikroplastike su i proizvodi pakirani u plastiku, kao i hrana koja se zagrijava u plastičnim posudama. Sintetički tekstil također doprinosi problemu jer prilikom pranja oslobađa mikroskopska vlakna koja završavaju u vodi i kasnije u prehrambenom lancu.

Što se događa s mikroplastikom u tijelu?

Nakon ulaska u organizam, dio mikroplastike se izlučuje, ali dio može ostati u tijelu. Znanstvenici su već dokazali prisutnost mikroplastike u krvi, plućima i probavnom sustavu. Postoji zabrinutost da bi vrlo sitne čestice, tzv. nanoplastika, mogle prodrijeti kroz stanične membrane i širiti se po tijelu.

Istraživanja pokazuju da mikroplastika kod životinja, poput riba i ptica, povećava osjetljivost na infekcije. Studije na životinjama i stanicama povezuju je s upalama, oslabljenim imunološkim sustavom, oštećenjem tkiva, poremećajem metabolizma i promjenama u razvoju organa. Velika analiza znanstvenih radova sa Sveučilišta u Kaliforniji u San Franciscu zaključila je da mikroplastika vjerojatno šteti probavnom, dišnom i reproduktivnom sustavu te bi mogla biti povezana s rakom pluća i debelog crijeva, prenosi Stanford. 

Jedno od prvih istraživanja na ljudima, objavljeno 2024. u časopisu The New England Journal of Medicine, pratilo je pacijente nakon operacije uklanjanja naslaga iz arterija. Oni kod kojih je pronađena mikroplastika imali su veći rizik od srčanog i moždanog udara te smrti u odnosu na one bez nje.

Daljnja istraživanja pokazuju da mikroplastika može prodrijeti u stanice i utjecati na gene, što upućuje na moguću ulogu u razvoju bolesti krvnih žila. Iako su podaci još ograničeni, znanstvenici razmatraju može li mikroplastika biti povezana s porastom kroničnih bolesti poput pretilosti, kardiovaskularnih bolesti i raka.

Djeca bi mogla biti posebno osjetljiva jer su im organi još u razvoju. U jednom istraživanju pronađena je mikroplastika u tkivu krajnika kod velikog broja djece, i to ne samo na površini nego i dublje u tkivu. U nekim slučajevima otkrivene su čak i čestice teflona vidljive pod mikroskopom.

Znanstvenici sada razvijaju metode za precizno mjerenje i lociranje mikroplastike u tijelu kako bi bolje razumjeli njezin utjecaj na zdravlje, no jasno je da su potrebna dodatna istraživanja.

/Shutterstock

Moguće posljedice za zdravlje

Iako je istraživanje ovog područja još u razvoju, znanstvenici upozoravaju na potencijalne rizike. Dugotrajna izloženost mikroplastici mogla bi biti povezana s problemima u imunološkom sustavu, hormonskim poremećajima i kroničnim upalama. Postoje i sumnje na utjecaj na plodnost te razvoj određenih bolesti, no za konačne zaključke potrebna su dodatna istraživanja.

Važno je naglasiti da trenutačno ne postoji jasan konsenzus o točnoj razini opasnosti za ljudsko zdravlje, ali trendovi ukazuju na potrebu za oprezom i smanjenjem izloženosti, prenosi Science direct. 

Postoje li testovi i pregledi u Hrvatskoj?

U Hrvatskoj, kao i u većini svijeta, rutinski medicinski testovi za mjerenje razine mikroplastike u tijelu još uvijek nisu dostupni u kliničkoj praksi. Istraživanja se provode uglavnom u znanstvenim institucijama i laboratorijima, ali ti testovi nisu standardizirani niti dostupni široj populaciji.

Drugim riječima, trenutno ne postoji jednostavan način da pojedinac provjeri koliko mikroplastike ima u svom organizmu. Međutim, s obzirom na rastući interes i zabrinutost, moguće je da će se u budućnosti razviti dijagnostičke metode koje će biti dostupne javnosti.

Može li se smanjiti unos mikroplastike?

Iako je nemoguće potpuno izbjeći mikroplastiku u današnjem svijetu, postoje načini kako smanjiti izloženost. Korištenje staklenih ili metalnih posuda umjesto plastičnih, izbjegavanje zagrijavanja hrane u plastici te smanjenje konzumacije flaširane vode mogu biti korisni koraci. Također, odabir prirodnih materijala u odjeći i pažljiv odabir kozmetike može smanjiti unos mikroplastike iz drugih izvora.