Hrvatska je morska glazbena zemlja. A u moru hrvatske glazbe, koje more već tjednima uskovitlava i uzburkava estetika jednoga hipodromskog muzikanta, pojavio se iznebuha, dignut refulom na repu treće marčane bure, veliki val s viješću o preminuću prevelikoga hrvatskoga kompozitora – Alfija Kabilja.
Otišao je maestro Alfi 1. travnja, baš nekako oko datuma kad je i bio začet prije točno 90 godina, jerbo se mati njegova u Zagrebu bila porodila 22. prosinca 1935. Na isti dan u kalendaru, eto, kad je ono onda 1858. godine jedna majka Toskanka bila na svijet donijela djetešce imenom Giacomo Puccini. A kažu da je u rimskoj provinciji Dalmaciji svjetlo istoga decembarskog dneva 244. godišća bio ugledao i budući car – Dioklecijan.
U tom istom moru hrvatske glazbe nekoliko je velikih uvala maestra Kabilja, od kojih svaka opet ima niz manjih lučica i mandrača. Jedno je zaljev zabavnih vodâ, drugo je porat kazališne glazbe, a treće je zaton filmske muzike. I u svakom od žanrova u kojima se okušao, Alfi Kabiljo ostavio je uzornog uzorka s bojevnim antologijskim punjenjem.
Kad je govora o zabavnoj glazbi, s kojom je i počeo, kao neporeciva trajnica ostat će zavazda njegova šansonsko-kanconska himna "To je tvoja zemlja", što ju je zapravo neponovljivim sinkretizmom muzičkih darova u rasponu od ljepote vokala do čistoće interpretacije, u baštinsko zapamćenje duhovnim dlijetom bio uklesao Vice Vukov. Val moćne glazbe nastao je na vjetru snažno poticajnog teksta Drage Britvića.
Je li nam do besjede o notama iz kajdanaka što ih je Kabiljo pisao za kazališnu pozornicu, pirija pomnje usmjerit će nas k naslovu "Jalta, Jalta", mjuziklu praizvedenom 28. prosinca 1971. u Zagrebačkom gradskom kazalištu Komedija u Zagrebu. Pisac libreta je Vranjičanin rođen u Splitu, Milan Grgić, koji je bio skladateljev suradnik i na drugim sličnim projektima.
No, osim u mjuziklu – što će zbog "Jalte" ostati kao trade mark u Kabiljovoj autorskoj osobnoj karti – i u svim inim dijalektima kazališnog jezika istaknut će se kao istinski scenski poliglot.
Filmski vitraž
Skladat će operu "Casanova" u Istri, koja će bit praizvedena u HNK Ivana pl. Zajca na Rijeci (2009.), s Ivicom Čikešom u naslovnoj roli i Ivom Lipanovićem za dirigentskim pultom. Bit će autorom i baleta "Kentaur XII", višekratno nagrađivanim. Pored niza scenskih glazbi za zagrebačka kazališta, za HNK Split napisat će muziku za dramu "Priča o zločinu" Vanče Kljakovića, prijatelja redatelja, za čiji je film po Zvonimiru Majdaku, "Kužiš, stari moj" s Ivicom Vidovićem u glavnoj ulozi, također bio kompozitor.
Baš filmski režanj Kabiljovih partiturâ izuzetno je razveden, a dovoljno je sjetiti se "Pada Italije" i "Okupacije u 26 slika" Lordana Zafranovića, te "Seljačke bune" i "Banović Strahinje" Vatroslava Mimice, pa da se stubokom osvijetli kolorit njegovoga čudesnog glazbeno-filmskog vitraža.
Kancelarijskom kondicijom u prepisivačini iz enciklopedija i leksikona, ili s interneta, mogli bismo predviđeni prostor popuniti već samo s naslovima pjesama i imenima izvođača uza koja je stajalo dično prezime Kabiljo. Ama, važnije je spomenuti kako na ovim prostorima nije bilo prekoviše meštara filmske muzike njegovoga ranga.
Slovenac Bojan Adamič ozvučio je one slavne partizanske filmove Hajrudina Šibe Krvavca glazbom upravo simfonijskog zamaha, dok su Vojislav Kostić i Zoran Simjanović potvrdili kako štokavski zavičaj rađa genijalce toga zanata.
Alfi Kabiljo imao je u peru nad crtovljem i pod prstima na klavijaturi čistu melodiju, mediteranski prozračnu i belkantističku s jedne strane, dok je s druge konsonantni prizvuk znao fino zamaškarati kakav opori ruralni interval ili disonantni slavenski akord. Umilnoj i ubavoj melodioznosti talijanskog belkanta, s kojom se nadahnjivao i sudrug mu po motu, stilu i orkestraciji Ennio Morricone, Kabiljo je znalački dodavao elemente sirovog i grezog "slavenskog balkanta"...
Već i s letimičnim pogledom s kakvog belvederea vidi se kako je čitava karijera Alfija Kabilja protekla u vrlo tijesnoj suradnji s brojnim Dalmatincima i Splićanima; međutim, u Splitu su se njegova djela izvodila začuđujuće premalo, gotovo ništa. Čak ni "Jalta, Jalta" nikad nije bila postavljena kao domaća produkcija, nego su je Splićani mogli čuti i vidjeti samo u vidu gostovanja. Lani je u Hrvatskom domu Split izvedena u skraćenoj i komornoj verziji, a 2011. godine u sportskoj dvorani na Gripama gostovala je "Komedija" iz Zagreba s kompletnim ansamblom.
‘Zašto me dolje u Splitu ne vole?‘
Zanimljivo je da je već u godini nakon zagrebačke praizvedbe "Jalta, Jalta" na Prokurativi u Splitu izvedena u sklopu Splitskog ljeta. Bilo je to 30. lipnja 1972., u produkciji "Dalmacijakoncerta". "Komedija" je i ovaj put došla u najjačem sastavu, s redateljem Vladimirom Štefančićem i Splićaninom Richardom Simonellijem u ansamblu, dok je za dirigentskim pultom bio Ferdo Pomykalo, prvi koji je na nosaču zvuka diskografski snimio Tijardovićevu operetu "Mala Floramye".
Zadnji put kad je maestro Alfi Kabiljo pohodio Split osobno, bilo je u prilici kad su Hrvatsko društvo skladatelja i Grad Split u Hrvatskom domu Split bili domaćini dodjeli prestižne europske nagrade za filmsku glazbu "Camille". Kao internacionalno cijenjeni skladatelj, Alfi Kabiljo je tog 27. rujna 2022. godine bio laureatom nagrade za životno djelo.
Četiri mjeseca kasnije, sredinom siječnja, sjedili smo u istom redu u KD "Vatroslav Lisinski" u Zagrebu, gdje se te večeri izvodio oratorij "Slavoslovije" Borisa Papandopula. Ćakulajući u pauzi i komentirajući koncert, u jednom me je trenutku maestro Alfi priupitao: "Gospon Siniša, zašto mene dolje u Splitu ne vole?"
Zanijemio od prepasti, pokušavao sam se izvući uz nekakav raskiseljeni osmijeh, uviđajući pomalo na što maestro smjera. Hrabrio sam i sebe i njega vjerom kako se, možda i preko cehovskog nam HDS-a, nešto može pomaknuti. A onda je Alfi izgovorio i ovakvu rečenicu: "Imam i nekoliko djela sa splitskom tematikom, koja bi jako privukla publiku." Zaista mi je bilo neugodno, dobro znajući decibele splitskoga gluhog uha, pa sam mu kroz šalu dobacio utješenje: "Postoje i komadi Ive Tijardovića koji nikad nisu izvedeni." Nasmijali smo se zajedno, i za utjehu i za nadu.
Poštovani Maestro, dragi Alfi, cijeli taj tvoj novi svijet sad, i vazda, neka sja u suncu, neka bude zelena livada iz sna. To je tvoja zemlja. Sveta zemlja. Zemlja duha. Duha hrvatske alfa-muzike, na valu fortunala u moru nebeskoga plavetnila. Fala, Alfi!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....