Ova priča vrijedi pažnje, jer svjedoči o prijateljstvu, ljubavi među ljudima, ma koliko jedni od drugih bili udaljeni. No, svjedoči i o jednoj, po tisuću puta dokazanoj gostoljubivosti našega čovjeka, koji upravo svojom prijaznošću stvara prijateljstva širom svijeta.
U Baškoj Vodi smo u nedjelju to i doživjeli. U već zatalasanom moru turističkih poslanika koji su okupirali to lijepo mjesto Makarske rivijere, jedan događaj potvrdio je upravo gore navedene činjenice. Naime, direktor TZ-a Baške Vode Ante Jurišić zajedno s novim načelnikom općine Vjekoslavom Radićem, u prisustvu još nekoliko starih Baškovođana, upriličio je trenutke za pamćenje. Naime, u ime TZ-a Baške Vode i same Općine uručio je dvjema sestrama blizankama i njihovom bratu lijepa priznanja, medalje, cvijeće i umjetničke slike za pedeset godina vjernosti Baškoj Vodi.
A to bi značilo, u prijevodu, darovi za 50 godina kontinuiranog dolaska na odmor u Bašku Vodu. Zasluženo, nema što! No, ova priča o ovim priznanjima seže i još dalje, punih dvadeset godina unazad, a to znači još od davne 1955. godine. Ravnih sedamdeset godina.
Kako? Što? Gdje? Normalno da se pitate, pa evo i detalja.
Randi i Sigurd Evensmo bijahu bračni par iz Osla, glavnoga grada Norveške, koji su igrom slučaja došli u ondašnju državu kako bi iskoristili jednu nagradu. Sigurd Evensmo bio je tamo početkom pedesetih godina jedan od najcjenjenijih književnika i filmskih scenarista Norveške. Napisao je i scenarij za film "Krvavi put" s temom o sudbini ratnih zarobljenika koje su okupatorske vlasti tijekom Drugog svjetskog rata deportirale u logore na sjever Norveške. Materijal za priču i scenarij istraživao je u Norveškoj, ali i u ondašnjoj Jugoslaviji.
U znak zahvalnosti, ondašnje komunističke jugoslavenske vlasti nisu mu mogle platiti tu uslugu u novcu, već su mu predložile da izabere destinaciju na Jadranskoj obali i da besplatno tu provede šest mjeseci s obitelji. On i supruga odmah su izabrali Dalmaciju, a dobili su jednu kuću u Brelima za odmor. No, kako su na odmoru šetali, došli su i do Baške Vode. E, i tu započinje povijest njihovih dolazaka.
Zavoljeli su Bašku Vodu, zavoljeli i upoznali prvu svoju "gazdaricu" Tonkicu Jurišić. Dvije kćeri blizanke ovog norveškog para, Toril i Anne Marie, tada male djevojčice od jedanaest godina, i njihov brat Ivar, koji je imao sedam godina, upoznavši obitelj Jurišić zajedno sa svojim roditeljima, zaželjeli su naučiti hrvatski jezik, pa su htjeli i pohađati osnovnu školu koja je tada bila u prizemlju kuće obitelji danas pok. Tončeka Staničića.
Znači, to bijaše 1955. godine i početak sedamdesetogodišnjeg prijateljstva obitelji Evensmo s Baškom Vodom.
I eto, u nedjelju, zapravo 70 godina od prvog boravka, troje djece sada pok. bračnog para iz Osla, troje počasnih gostiju Baške Vode, koji već i punih pedeset godina dolaze u Bašku Vodu kao turisti, primili su zaslužena priznanja.
Godine 2005. njihova majka, koja je tada imala 92 godine, Randi Evensmo, od tadašnje TZO Baška Voda dobila je zlatnu medalju i diplomu za 50 godina vjernosti Baškoj Vodi, a dvije kćeri i sin za 30 godina dolaska, dok je Randina unuka Gerda Kirkedelen tada proglašena počasnom gošćom za dugogodišnje dolaske u Bašku Vodu.
I eto, u nedjelju, dvije sestre blizanke, Toril (81), umirovljena učiteljica, i Anne Marie (81), isto umirovljena učiteljica, njihov brat Ivar Evensmo (77), dr. sc. društvene antropologije, kao i njihovi, kako rekoše, drugi roditelji, njihovi domaćini – kćeri Tonkice Jurišić: Jadranka Jurišić, Ankica i Marija Nikolić – dobili su priznanja na lijepom prijemu u Baškoj Vodi. Ove godine, također, ova divna ekipa Baškovođana, u kojoj je bio i zet Branko Jurišić, bili su u Norveškoj u posjetu svojim dragim prijateljima. Tom prilikom, za obitelj Evensmo i Jurišiće, hrvatska veleposlanica u Oslu priredila je svečani prijem.
Ljubav je to
Na prijemu je direktor TZ-a Baške Vode Ante Jurišić izrazio zadovoljstvo za ljubav ovih Norvežana prema Baškoj Vodi, a također i Hrvatskoj, dok je načelnik Vjekoslav Radić s ponosom istaknuo kolika je vrijednost njegove Baške Vode, njenih ljudi prema turistima, ljudima dobre volje. Zaželio je još mnogo dolazaka Norvežanima.
Samo obraćanje gospođe Toril u ime svoje sestre, brata, ali i u ime pokojnih roditelja, izmamilo je mnogobrojne suze u očima Baškovođana koji su bili na svečanosti. A Toril je doslovno, na lijepom hrvatskom jeziku, rekla sljedeće:
– Na početku, moram kazati naš stav, naše poslanje je da imamo dvije domovine. Jedna je Norveška, a druga je Hrvatska. Još tamo 1955. godine, u Baškoj Vodi nije bilo puno stranaca. Naša familija je bila prva iz Norveške. Čak su ljudi mislili da slovo N na registraciji auta znači da smo iz Njemačke. I tako poslije nas, zapravo jedno za drugim, došla su naša djeca, pa naši unuci i praunuci, ali i naši brojni prijatelji koje smo mi animirali da dođu i vide to lijepo čudo na Jadranskoj obali. Ima onih u Norveškoj koji pitaju, što ne idemo u Španjolsku, Grčku ili Italiju, ali za nas postoji samo Baška Voda. Ovdje su uspomene od djetinjstva, mladosti i sada starosti, koje osjećamo. Mi smo ovdje članovi porodice, pa često pjevamo "Baška Voda je naš rodni kraj, u njoj živjeti je pravi raj". Baška Voda nije naš rodni kraj, ali ona će zauvijek ostati u našim srcima. Prvo Tonkica, pa Mara, pa Ankica, i onda sada nova generacija. Sve ćemo ih pamtiti s puno srca što su učinili za nas. Sada smo napunile osamdeset godina, ali dok stojimo na nogama, opet ćemo doći – istaknula je stara Norvežanka.
Bolje reklame hrvatskom turizmu ne treba – složili su se svi na divnom okupljanju u Baškoj Vodi.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....