Noć kada je nestala mala Sabrina Aisenberg bila je naizgled sasvim obična. Njezina majka Marlene Aisenberg oko ponoći je provjerila svoju šestomjesečnu kćer, kao i svake večeri, uvjerivši se da mirno spava u svom krevetiću.
No nekoliko sati kasnije dogodilo se nešto nezamislivo. U 6:42 ujutro godine 1997. Marlene je ponovno ušla u dječju sobu i shvatila da je krevetić prazan. Sabrina je nestala bez traga. U panici je pretražila cijelu kuću, a zatim primijetila da su garažna vrata otvorena, a unutarnja vrata otključana. Postalo je jasno da se dogodilo nešto strašno, njihova beba je nestala.
Zagonetni tragovi u dječjoj sobi
Istražitelji su ubrzo pronašli nekoliko neobičnih tragova u dječjoj sobi. Na zidovima je otkriveno sedam otisaka prstiju koji nisu pripadali nikome iz obitelji.
Na podu je pronađena jedna plava vlas, dok je otisak cipele uz ogradu krevetića bio potpuno drugačiji od obuće koju su imali članovi obitelji. Sve je upućivalo na mogućnost da je netko nepoznat bio u kući. No tko je to bio i zašto je odveo bebu, nitko nije znao.
FBI je tajno prisluškivao roditelje
Istraga je ubrzo dobila neočekivani smjer kada se uključio FBI. Savezni agenti postavili su prislušne uređaje u kući obitelji Aisenberg. Punih 79 dana snimali su svaki razgovor u kući. Ukupno je zabilježeno više od 2600 privatnih razgovora između Marlene i njezina supruga Stevea.
Par je u tim razgovorima otvoreno govorio o svojoj boli, strahu i nadi da će pronaći svoju kćer. Molili su se naglas i pokušavali preživjeti nezamislivu tragediju.
Navodno priznanje koje nije postojalo
Istražitelji su tvrdili da su na snimkama čuli priznanje. Prema njihovim transkriptima, Marlene je navodno izgovorila rečenicu: "Voljela bih da joj nisam naudila."
No kada su snimke puštene na sudu, dogodio se potpuni obrat. Audio zapisi bili su puni šuma i smetnji, a riječi koje su istražitelji naveli uopće se nisu mogle čuti.
Aisenbergovi su oslobođeni svih optužbi, a američka vlada kasnije im je isplatila 1,5 milijuna dolara odštete zbog nezakonitog nadzora. Iako su pravno oslobođeni, bol zbog nestanka njihove kćeri nikada nije nestala.
Obitelj je nastavila potragu za Sabrinom, nadajući se da će se jednog dana pojaviti neki trag. Njihov DNK nalazi se u brojnim bazama podataka u slučaju da se ikada pojavi podudaranje. No godine su prolazile, a odgovori nisu dolazili.
Dokaz koji je gotovo zaboravljen
S vremenom je slučaj gotovo pao u zaborav. Tragovi koji su nekada upućivali na mogućeg uljeza, otisci prstiju, vlas kose i otisak cipele, nikada nisu u potpunosti istraženi.
Međutim, postoji još jedan detalj iz dječje sobe o kojem istražitelji nikada javno nisu govorili. Prema nekim izvorima, riječ je o dokazu koji bi, uz pomoć moderne tehnologije i novih DNK baza podataka, mogao ponovno otvoriti slučaj, ali i konačno ga riješiti.
Nada koja traje već 3 desetljeća
Unatoč svemu, njezina obitelj nikada nije izgubila nadu. Majka Marlene i dalje na Dan zahvalnosti postavlja dodatni tanjur za svoju kćer, vjerujući da će je jednog dana ponovno zagrliti. Jedno pitanje i dalje ostaje bez odgovora, hoće li misterij nestanka male Sabrine ikada biti riješen?
Možda upravo onaj zaboravljeni dokaz iz dječje sobe jednog dana donese istinu koju obitelj čeka gotovo tri desetljeća, prenosi Daily Story.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....