Poznajete li nekoga tko baš nikad nije imao sreće u ljubavi, ili ste još gore - možda vi sami ta osoba? Uvijek "nabasate" na nekoga tko pobjegne na prvi znak bliskosti, odgovor na poruku čekate tri dana ili, još gore - ne možete pobjeći od stalne zvonjave telefona i obasipanja pažnjom?
Odgovor na pitanje mogli bi ponuditi tipovi privrženosti, koji se, po najboljim svjetskim psiholozima, razvijaju još u djetinjstvu a u mnogočemu utječu na to kakve ćemo partnere birati, i kakvi ćemo mi sami biti kao partneri. Postoje četiri tipa privrženosti, sigurna, anksiozna, izbjegavajuća i dezorganizirana, i svaka otkriva nekoliko stvari o vašem djetinjstvu, ukusu ali i vama samima.
Stilovi se razvijaju već u prvim tjednima života
Privrženost je emocionalna povezanost koju djeca stvaraju s osobama koje skrbe o njima, a koja se smatra ključnom za njihov zdrav razvoj. Djeca od rođenja imaju potrebu za bliskošću s primarnim skrbnicima, a ta veza omogućuje im emocionalnu sigurnost i zdrav rast. Privrženost ne zavisi samo od hranjenja, već i od osjećaja udobnosti i sigurnosti koji dolazi od skrbnika. Eksperiment Harryja Harlowa s rhesus majmunima pokazao je da privrženost više ovisi o mogućnosti maženja nego o hranjenju, jer su majmunčići više vremena provodili uz mekane majke koje nisu imale mlijeko.
John Bowlby, britanski psihoanalitičar, razvio je etološku teoriju privrženosti, prema kojoj je emocionalna povezanost s roditeljima evolucijski nužna za preživljavanje. Bowlby je istaknuo kako dojenčad od najranijih dana šalje urođene signale (poput plakanja ili smijanja) kako bi usmjerila pažnju skrbnika na svoje potrebe. Razvoj privrženosti kod djeteta podijeljen je u četiri stadija: pretprivrženost, nastanak privrženosti, jasno uspostavljena privrženost i stvaranje recipročnog odnosa.
Mary Ainsworth, psihologinja koja je radila s Bowlbyjem, razvila je tehniku "nepoznate situacije" kako bi proučavala kvalitetu privrženosti. Ova metoda uključuje seriju kratkih odvajanja i ponovnih susreta s roditeljima kako bi se promatrala djetetova reakcija, a temelji se na ideji da dijete u skrbniku vidi sigurnu bazu iz koje može istraživati svijet. Na temelju reakcija djeteta na ponovni susret s roditeljem, razvijeni su obrasci sigurne i nesigurne privrženosti.
Ovi istraživački pristupi pokazali su kako privrženost nije samo funkcija hranjenja, već složen odnos koji uključuje emocionalnu sigurnost i podršku u ranoj fazi života, ključan za kasniji razvoj djeteta.
Sigurna privrženost
Sigurna privrženost znači da dijete vidi roditelja kao sigurnu bazu iz koje slobodno istražuje okolinu. Takva djeca reagiraju na odlazak roditelja plačem, ali brzo se smiruju i traže kontakt kada se roditelj vrati. Djeca s ovim obrascem privrženosti obično su socijalno kompetentnija, sklonija istraživanju i manje imaju problema u ponašanju. Oko 60% djece iz obitelji srednjeg socioekonomskog statusa pokazuje ovaj obrazac.
Izbjegavajuća privrženost
Djeca s izbjegavajućim obrazcem ne reagiraju snažno ni na prisutnost ni na odlazak roditelja. Kad roditelj dođe, djeca ga obično izbjegavaju, što ukazuje na nesigurnost i emocionalnu povučenost. Oko 15% djece pokazuje ovaj obrazac. Takva djeca često imaju impulzivno ponašanje i vjeruju da svijet nije sigurno mjesto.
Opiruća privrženost
Ova djeca traže bliskost, ali istovremeno se protive kada ih roditelj podigne. Uznemirena su prilikom odvajanja i često nastavljaju plakati i kad se roditelj vrati. Oko 10% djece ima ovaj obrazac privrženosti, a uzrok tome su roditelji koji često zanemaruju djetetove signale i imaju nepredvidivo ponašanje.
Neorganizirano-neorijentirana privrženost
Ovaj obrazac pokazuje najveću nesigurnost. Djeca imaju proturječne reakcije prema roditeljima, tražeći bliskost, ali istovremeno i bojeći se. Takvo ponašanje nastaje uslijed zanemarivanja ili odbacivanja od strane roditelja. Oko 15% djece iz obitelji srednjeg socioekonomskog statusa pokazuje ovaj obrazac.
Unutrašnji radni modeli
Unutrašnji radni modeli predstavljaju mentalne reprezentacije odnosa djeteta i roditelja. Djeca razvijaju ove modele kroz interakcije s roditeljima, što oblikuje njihovu sposobnost izgradnje budućih odnosa. Osjetljivost roditelja na djetetove potrebe ključna je za razvoj sigurnog odnosa privrženosti, a roditelji često unose svoja prethodna iskustva u vlastite interakcije s djetetom.
Stilovi privrženosti u odrasloj dobi
Stilovi privrženosti prenose se iz djetinjstva u odraslu dob, i tad mogu stvoriti probleme, ali i priliku za rad na sebi. Baš kao što ništa nije "zapisano u kamenu", tako ni pojedinac nije vječno osuđen na nesiguran stil privrženosti. Dobra je vijest da se uz psihoterapiju, spoznaju vlastitih trauma i aktivno mijenjanje obrazaca može doći do sigurnog stila privrženosti.
Anksiozni stil - ogroman strah od napuštanja
Odrasli s anksioznim stilom privrženosti imaju tendenciju negativnog pogleda na sebe, ali pozitivnog pogleda na druge. To znači da svog partnera mogu vidjeti kao svoju doslovnu „bolju polovicu“. Budući da osoba s ovakvim stilom privrženosti sebe smatra manje vrijednom ljubavi u odnosu na druge ljude, pomisao na život bez partnera (ili na samoću općenito) izaziva visoke razine tjeskobe. Drugim riječima, duboko se boje odbačenosti, prenosi Attachment project.
Kako bi ublažili ovu tjeskobu odbačenosti, ljudi s anksioznim stilom privrženosti snažno teže sigurnosti unutar odnosa, a pažnja, briga i odgovornost partnera često su „lijek“ za njihovu tjeskobu.
S druge strane, percipirani nedostatak podrške i intimnosti može dovesti osobu s anksioznim stilom privrženosti da postane sve više zalijepljena i zahtjevna, preokupirana odnosom i očajna u traženju uvjerenja da su voljeni.
Ukratko, ljudi s ovakvim stilom privrženosti vrlo visoko cijene svoje odnose, ali često su previše oprezni prema prijetnjama svojoj sigurnosti, te su tjeskobni i zabrinuti da njihov partner nije toliko posvećen vezi koliko su oni.
Izbjegavajući stil - sami sebi dovoljni
Ljudi s izbjegavajućim/odbacujućim stilom privrženosti obično imaju pozitivan pogled na sebe, ali negativan na druge. Posljedično, preferiraju razvijati snažan osjećaj neovisnosti i samodostatnosti - osobito na emocionalnoj razini.
Osoba s izbjegavajućim stilom privrženosti sklona je vjerovati da nije nužno biti u vezi kako bi se osjećala ispunjeno: ne žele ovisiti o drugima, niti da drugi ovise o njima, niti traže podršku i odobravanje kroz društvene veze.
Odrasli s ovakvim stilom privrženosti općenito izbjegavaju intimnost ili emocionalnu bliskost, pa se mogu povući iz odnosa ako osjete da druga osoba postaje previše ovisna o njima na taj način. Također imaju tendenciju skrivati ili potiskivati svoja osjećanja kada se nađu u situacijama koje bi mogle biti emocionalno nabijene, poput konflikta.
Dezorganizirani stil - ne ostaju, ali ni ne odlaze
Ljudi s neorganiziranim stilom privrženosti skloni su oscilirati između osobina tjeskobnog i izbjegavajućeg stila privrženosti, ovisno o njihovom raspoloženju i okolnostima. Zbog toga, osoba s ovakvim stilom privrženosti često pokazuje zbunjujuće i ambivalentne ponašanja u svojim društvenim vezama, piše Attachment project.
Za odrasle osobe s neorganiziranim stilom privrženosti, partner i sam odnos često su izvor i želje i straha. S jedne strane, osobe s tjeskobno-izbjegavajućim stilom privrženosti žele intimnost i bliskost, ali s druge strane imaju poteškoća u povjerenju i ovisnosti o drugima.
Ljudi s ovakvim stilom privrženosti često se bore s prepoznavanjem i reguliranjem svojih emocija te imaju tendenciju izbjegavati snažnu emocionalnu privrženost zbog intenzivnog straha od povređivanja.
Sigurni stil - znaju primiti i dati ljubav
S druge strane, siguran stil privrženosti podrazumijeva da osoba udobno izražava emocije otvoreno. Stoga, odrasli ljudi sa sigurnim stilom privrženosti mogu ovisiti o svojim partnerima i, zauzvrat, dopustiti partnerima da ovise o njima.
Odnosi s osobom sa sigurnim stilom privrženosti temelje se na iskrenosti, toleranciji i emocionalnoj bliskosti. Iako osoba s ovim stilom privrženosti često napreduje u svojim odnosima, također se ne boji biti sama. Sigurno privrženi ljudi obično imaju pozitivan pogled na sebe i druge, pa ne traže prekomjerno vanjsko odobrenje ili validaciju - uspješno prepoznaju i reguliraju svoje emocije, te čak pomažu partneru u tome.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....