Veza između Josipa Broza Tita i Jovanke Budisavljević započela je u jednom od najdramatičnijih razdoblja jugoslavenske povijesti – tijekom Drugog svjetskog rata, kada su se sudarale ideje, sile i sudbine naroda.
Jovanka je rođena 1924. godine u selu Pećani kraj Kosjerića. Bila je mlada, hrabra i odlučna djevojka koja se priključila partizanskom pokretu. Pridružila se Narodnooslobodilačkoj vojsci i vrlo brzo postala dio Titove osobne pratnje. Upravo tu, u okolnostima punima opasnosti i međusobnog povjerenja, između nje i vođe Jugoslavije razvila se posebna veza.
Tito, tada već poznat kao nepokolebljivi vođa partizanskog otpora, u Jovanki je vidio ne samo odanu borbenost i snagu, već i ženu koja će mu postati životna suputnica u izazovima koji su slijedili.
Ljubav u vrijeme rata i politike
Njihova veza nije bila jednostavna. U vihoru rata, gdje je svaki trenutak mogao biti posljednji, njihova bliskost ubrzo je prerasla u duboku emocionalnu povezanost. Jovanka je za Tita postala ne samo odana pratilja, već i simbol mladosti i nade u obnovu zemlje, piše Mondo.rs.
No, nakon rata, njihova je ljubav naišla na mnoge prepreke – političke spletke, protivljenje bliskih suradnika te strogu kontrolu javnosti. Unatoč svemu, njihova se veza održala i okrunjena je tajnim vjenčanjem 1952. godine.
U godinama nakon Drugog svjetskog rata, Josip Broz Tito bio je najmoćniji čovjek u Jugoslaviji, a svaka emocija koju je pokazivao bila je politički značajna. Njegova bliskost s mladom i predanom partizankom, Jovankom Budisavljević, godinama je bila predmet šaputanja u partijskim i vojnim krugovima.
Jovanka, Ličanka snažnog karaktera, školovana vojnikinja i članica predsjednikova osiguranja, sve češće se pojavljivala uz Tita. No, njihova veza bila je pod budnim okom partijskog vrha, posebno Edvarda Kardelja i Aleksandra Rankovića, koji su u njoj vidjeli prijetnju stabilnosti i vlastitom utjecaju.
Vjenčanje bez svjedoka
Tito i Jovanka vjenčali su se 15. travnja 1952. godine u strogoj tajnosti, u vili "Dunavka" na Pajzošu, u Srijemu, nedaleko od Iloka. Bez obitelji, bez prisustva javnosti – samo u društvu nekoliko najvjernijih suradnika i dužnosnika.
Fotografije sa samog vjenčanja nisu sačuvane, a mediji su šutjeli. Javnost nije znala da je Tito oženjen sve do rujna iste godine.
Tek 18. rujna 1952. godine svijet je doznao da Tito ima suprugu – kad je u pozivnici za službeni prijem u čast britanskog ministra Anthonyja Edena navedeno da će domaćin biti predsjednik Tito "sa suprugom Jovankom Broz". Taj trenutak izazvao je iznenađenje, ali i divljenje.
U elegantnoj haljini od bordo satena, sa zlatnom ogrlicom i dijamantnom brošem, Jovanka je zablistala pokraj predsjednika u bijeloj uniformi. Njih dvoje djelovali su kao snažan par nove države – utjelovljenje samopouzdanja i jugoslavenske snage.
"Tito je bio obožavan lider, a Jovanka je znala stati uz njega. Imala je dostojanstva, čvrstoće, ali i tihe tuge koja je s godinama rasla", napisala je Vesna Kljajić, novinarka koja je desetljećima pratila život Titove udovice.
Nevidljiva prva dama
Umjesto očekivane uloge prve dame, Jovanka je postupno potiskivana iz političkog i javnog života. U početku je bila aktivna – pratila je Tita na putovanjima, sjedila uz njega na službenim večerama sa svjetskim liderima, od Indire Gandhi do Brežnjeva. Njezin stil, držanje i autoritet ostavljali su snažan dojam.
No, kako su rasli politički pritisci i strah od njezina utjecaja, tako je rasla i njezina izolacija.
"Bila sam njegova supruga i suradnica, ali prije svega njegova najvjernija saputnica. Ništa nisam tražila za sebe, sve sam dala za njega i za Jugoslaviju", rekla je Jovanka u jednom od rijetkih intervjua nakon Titove smrti.
Njihov brak nikada nije bio običan. Bio je to savez vođe i vojnikinje, dviju snažnih osobnosti spojenih ratom, državom, ali i osobnom bliskošću. Tito je Jovanki povjeravao najintimnije misli, čak i u poznim godinama kada su ih političke igre razdvajale.
Zabilježeno je da su se posljednjih godina rijetko viđali. Jovanki nije bilo dopušteno posjećivati ga bez posebnog odobrenja. Čak i kada je Tito ležao teško bolestan na VMA, odbijeno joj je pravo da ga vidi.
Nakon njegove smrti 1980. godine, Jovanka je godinama živjela gotovo poput zatočenice u svojoj vili u Užičkoj 15. Bez mirovine, bez osobnih dokumenata, pod stalnim nadzorom. Iz javnosti je nestala. Iako je nosila brojne tajne jugoslavenske politike, nikada ih nije iznijela.
Preminula je 2013. godine u Beogradu, pokopana uz Tita u Kući cvijeća, nakon desetljeća zaborava i zanemarivanja. Tek tada ponovno je postala tema javnosti – ne više kao simbol moći, već kao žena koja je voljela, čekala i šutjela o povijesti, piše Mondo.rs.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....