Otac je od nje htio stvoriti nadljudsko dijete, zaključavao je u podrum, tjerao piti alkohol: ‘Moj tata je bio psihopat‘

Godine 1936., Francuz je sklopio pakt kojim bi se njegov obiteljski dom pretvorio u privatni laboratorij za ljudsku izdržljivost.

Louis Didier nagovorio je mladi rudarski par da im preda svoju šestogodišnju kćer Jeannine. Obećao je da će je obrazovati, hraniti i odgajati, a roditelji će se složiti da više nikada neće tražiti kontakt s njom.

To je bio samo prvi korak u razrađenom planu da se stvori nadljudsko dijete – dijete pripremljeno da preživi najgnusnija svjetska zla, od nacističkih koncentracijskih logora do mučenja vodom.

Jeannine je odrasla pod Didierovom kontrolom i u dobi od 28 godina rodila je njihovu prvu i jedinu kćer, Maude Julien, piše Daily Mail.

Pažljivo skrivajući svoj projekt od budnog oka društva, Didier je preselio svoju obitelj u sjevernu Francusku, gdje su se gotovo potpuno distancirali od vanjskog svijeta. Njihova jedina veza sa stvarnošću bila je telefonska govornica koju je Didier cijelo vrijeme držao zaključanom, a ključ uvijek skriven.

Maudeino najranije sjećanje, nastalo sa samo pet godina, jest prisilno opijanje – iskustvo koje je uzrokovalo oštećenje jetre s kojim živi do danas.

Didier je tjerao svoju malu kćer da pije žestoka pića dok je obavljala komplicirane zadatke. Ako bi se trznula ili pokazala emocije, bila je kažnjena, u skladu s očevim uvjerenjem da će oni koji mogu podnijeti piće na kraju pobijediti.

"Bio je to koristan alat – rekao je moj otac – za izvlačenje informacija od nekoga", prisjeća se Maude, koja sada ima 60 godina.

"Mogla sam ih poticati da piju dok se ne napiju i ne budu u mojoj moći", rekla je za The Guardian.

Kad bi podbacilaili bi se emocije pokazale, roditelji bi je kažnjavali tako što bi je tjednima odbijali pogledati u oči – namjerno bi je lišavajući svake emocionalne veze ili osjećaja povezanosti.

Ovo je bila samo jedna od mnogih beskrajnih vježbi osmišljenih za ‘uklanjanje slabosti‘. Druga je uključivala prisiljavanje da se nekoliko minuta drži za električnu ogradu.

kupanje u očevoj prljavoj vodi

Kako bi podsjetio Maude na svoju moć, Didier ju je natjerao da se kupa u njegovoj prljavoj vodi za kupanje, govoreći joj da će joj to omogućiti da apsorbira njegove blagotvorne energije, za koje je rekao da su daleko veće od njezinih.

Nakon toga, ne bi je stavili u krevet, već bi je zaključali u mračan, štakorima zaražen podrum, prisiljenu sjediti uspravno cijelu noć i ‘meditirati o smrti‘. Zvončići su joj bili ušiveni u kardigan kako bi upozorili oca ako se pomakne.

‘Otac mi je rekao da ako otvorim usta, miševi - čak i štakori - će to osjetiti, popeti se u njih i pojesti me iznutra‘, prepričava u svojim memoarima.

"Sljedećeg dana nema naknade za propuštene sate sna ili emocionalnu torturu. ‘Inače, kakav bi to bio test?‘, rekao je moj otac.

Unutar kuće, Maude je rijetko smjela izaći. Unatoč ledenim zimama, jedva je bilo grijano, a njezina spavaća soba uopće nije bila grijana.

Ali Maude nije patila samo od očevih ruku. Njena majka, Jeannine, također nije pokazala milost prema njoj.

U svojim memoarima "Jedina djevojka na svijetu", Maude se prisjeća kako je njezina majka zatekla obiteljskog majstora dok ju je seksualno zlostavljao – oskvrnuo je pred majčinim očima.

Umjesto da intervenira ili prekine patnju svoje kćeri, Jeannine je zažmirila na to.

Kako je odrastala, Maude se počela buniti na male načine – koristeći dva komada toaletnog papira kada joj je bio dopušten samo jedan i provaljujući u očev ured.

Na kraju, u očajničkom pokušaju da vrati kontrolu, pokušala je oduzeti si život. Predoziranje nije uspjelo.

Tek u kasnim tinejdžerskim godinama vidjela je pravu priliku za bijeg.

Pod budnim okom svog oca, Maude je savladala klavir, violinu, tenor saksofon, trubu i kontrabas – vještine za koje je Didier vjerovao da će joj pomoći da preživi koncentracijski logor.

Spas u sviranju kontrabasa

No njezin učitelj sviranja kontrabasa, André Molin, inzistirao je da Maude još mora učiti i da bi pohađanje glazbene škole izvan doma bilo najbolje za nju.

Unatoč tome što je već odabrao prikladnog muža za svoju kćer - homoseksualnog muškarca u kasnim pedesetima - Didierovo mišljenje promijenilo se kada ga je Molin upoznao s drugim svojim učenikom.

Kada je Maude navršila 18 godina, rečeno joj je da se smije udati za njega, pod uvjetom da se vrati kući kao djevica nakon šest mjeseci.

Otišla je - i nikada se nije osvrnula.

Život vani nije bio lak. Rječnici su bili zabranjeni u kući njezina oca, pa nije znala abecedu.

Unatoč tome što je savladala više glazbenih instrumenata, nikada nije naučila osnovne vještine poput govora dok jede, hodanja uz druge ljude ili gledanja nekoga u oči.

U mnogim aspektima, još je bila dijete kada je otišla – oblikovana da se bori protiv svjetskih zla, ali lišena sposobnosti za ljubav.

"Morala sam tolerirati mogućnost da nekoga pogledam", prisjeća se.

Didier je umro četiri godine kasnije, 1979., ostavljajući Jeannine udovicom i bez novca.

Prije nego što je rodila vlastitu djecu, Maude bi sjedila u javnim vrtovima i promatrala kako majke komuniciraju sa svojom djecom, nemajući sama uzor majčinske ljubavi.

S mladim glazbenikom za kojeg se udala rodila je kćer, koja sada ima 35 godina, prije nego što su se konačno razišli.

To razdoblje označilo je početak novog života. Maude je krenula na terapiju, odlučna da njezina djeca neće patiti od posljedica njezine traume.

radi kao psihoterapeutkinja

Kasnije se ponovno udala i 1990. godine rodila još jednu kćer, prije nego što je započela impresivnu karijeru. Sada radi kao psihoterapeutkinja više od 20 godina, specijalizirana za traume, fobije i psihološku kontrolu.

Unatoč strašnom djetinjstvu – djetinjstvu bez topline, odgovarajuće hrane, prijateljstva ili naklonosti – Maude inzistira da njezina priča nije priča o bijedu.

"Za mene je to priručnik za bijeg iz zatvora. Čovjek može izdržati vrlo teške stvari i ipak pronaći izlaz. Sada sam osoba sa stvarnim životom, sretno udana i s djecom. Želim da moja priča bude priča nade.", kaže.

Ona opisuje "Jedinu djevojku na svijetu" kao portret onoga što naziva kultom tri osobe.

"Kult ne znači uvijek gurua s bradom", rekla je za The Guardian. "Postoje i kultovi s dvije osobe – parovi u kojima jedno proždire drugo."

Kao takva, ne vjeruje da je bila jedina žrtva u kući užasa svog oca.

"Moj otac imao je tri karakteristike koje vidite kod svih vođa kulta", rekla je. "Bio je zaljubljen u svoju majku, bio je u žalosti i bio je opsesivan. Jedini put kada je s osjećajem govorio o svojoj prošlosti bio je kada je opisao kako ga je otac prevario da pojede njegovog zeca. Mislim da je to u njemu prekinulo svaki osjećaj za bilo koje drugo živo biće."

Uključujući i vlastitu suprugu, vjeruje Maude.

"Posljednji put kada sam je vidjela, prije deset godina, pogledala me s takvom oštrošću. Zaista mi je strašno, ali sigurna sam da je moj otac bio kukavica, kao i mnogi diktatori. Veza između predatora i žrtve je, u svim slučajevima, strah", piše Daily Mail.